Hajduk je Jelavića prepoznao i dao mu šansu, ali su ga ozljede natjerale da ode u inozemstvo

SPLIT - Kad se danas govori i piše o karijeri Nikice Jelavića, 25-godišnjeg centarfora Glasgow Rangersa i hrvatske reprezentacije onda se lansiraju paušalne, neprovjerene i, u krajnjem slučaju, neistinite tvrdnje koje se svode pod zajednički nazivnik da se radi o još jednom velikom Hajdukovom promašaju.

Hajduk je kao propustio kroz ruke jedan briljantan talent, jer danas se za Jelavićem otimaju najveći europski klupovi, poput Manchester Uniteda, a mladog napadača Hajduk je prije četiri godine za sitniš od pola milijuna eura prodao u neatraktivni belgijski klub Zulte Waregem.

Prešućuje se pritom da je u lipnju 2007. godine, kada je Jelević prodan u Belgiju transfer realiziran upravo na inzistiranje samog igrača.

- Jelavić je u Hajduku bio prepoznat kao izuzetan talent još u kadetskom uzrastu – kaže Tomislav Erceg koji je u to vrijeme bio sportski direktor Hajduka.

- Nije Jelavić bio nikakva nepoznanica niti kada je ulazio u prvu momčad niti kada je odlazio u inozemstvu. Znalo se da se radi o pravom igraču, ali je problem bio što su ga pratile ozljede zbog čega nije imao kontinuitet igara. Taj peh s ozljedama nadoknadio je izuzetnom voljom i radom tako da je danas došao u poziciju o kojoj možda nije mogao ni sanjati.

O tome zašto je Jelavić prodan iz Hajduka za pola milijuna eura, Erceg odgovara.

- Jelavić je inzistirao na transferu. Imao je ambiciju okušati se na europskoj sceni. U tom trenutku u Hajduku smo imali nekoliko mladih napadača, bio je tu Rukavina, vratili smo Nikolu Kalinića s posudbe, a Jelavić je ocijenio da bi za njega najbolji izbor bio odlazak u inozemstvu. Hajduk mu je izašao u susret, a pokazat će se da je to bio pravi potez jer je napravio izvrsnu karijeru. Teško je sad govoriti o tome što bi bilo da je Jelavić ostao u Hajduku, no okolnosti su bile takve da je želio otići, a uspio svojim radom i upornošću – kaže Erceg.

Istina je da prije četiri godine Jelavića nisu obasipali basnoslovnim ponudama kao što je to danas slučaj, tada je najkonkretniji bio belgijski prvoligaš Zulte Waregem gdje je na koncu Jelavić i potpisao trogodišnji ugovor vrijedan ukupno 750.000 eura.

Jelavića je od najranijih dana pratila fama sjajnog napadača, nasljednika Alena Bokšića, ali je češće bio na rehabilitacijama nego u konkurenciji za momčad.

- Ja najbolje znam da je Hajduk s Jelevićem najozbiljnije računao jer sam ga još kao juniora priključio prvoj momčadi – kaže Zoran Vulić. - Nažalost, njega su ozljede zakočile, ali nikada nije stavljen na stranu, nije ga se slalo na posudbe nego ga se čekalo jer je on to zasluživao, svojim talentom i upornošću. Svakom igraču treba vrijeme da sazrije, a Jelavić je sazrio u inozemstvu, dobio je priliku igrati i ozljede su ga mimoišle...

Vulić ističe da Hajduk nije promašio s Jelavićem.

- Žaloste me takve priče jer nije to slučaj samo sa Jelavićem, sličan primjer je Perišić kojeg sam također uzeo iz juniora, pa Strinić, a u reprezentaciji imate još Kalinića i Srnu s kojima sam na neki način povezan, ili sam ih lansirao u prvu momčad ili sam s njima individualno radio. Oni su dobili šansu, no svaki od njih kasnije je imao svoj put, svoju su punu afirmaciju stekli negdje drugdje ali sve ih je Hajduk prepoznao i lansirao – objašnjava Vulić.

Prvu nezgodu Jelavić je doživio na juniorskom turniru, na Kvarnerskoj rivijeri, kad se protivnički igrač srušio na njega, a stradalo mu je koljeno. Uslijedili su mjeseci oporavka, prelazak iz juniora u seniore obilježio je sa štakama, pa se ujesen 2003. godine pojavio čak među prvotimcima i bljesnuo u dresu Hajduka.

S pripremnih utakmica najavljivalo se da bi Jelavić mogao postati novi biser Hajduka, a onda je na turniru u Širokom Brijegu u veljači 2004. opet 'otišlo' koljeno. Ovaj put su stradali unutarnji križni ligamenti, a to je značilo dugotrajnu rehabilitaciju, operacija u Švicarskoj, u Baselu, pa onda oporavak u Selcima, križni put baš poput Janice Kostelić...

I kad se vraćao nogometu cijelo vrijeme bila je pristupna bojazan, jer Jelavićeva karijera doslovce je bila na staklenim nogama. – Ozljede su mi uzele dvije i pol godine karijere – priznat će i sam Jelavić.

Ćiro Blažević bio je posebno oduševljen mladim Nikicom Jelavićem, prozvao ga je 'letećom tvrđavom' impresioniran njegovom dominacijom u skok igri.

Na pripremama u Sloveniji i Austriji 2005. godine Jelavić je osvojio Blaževićevo povjerenju. Ali tada na jednom nevažnoj utakmici u Malečniku dogodilo se nešto što je najbolje ilustriralo Jelavićevu karijeru u Hajduku. Zabio je jedan pa drugi gol i onda se ozljedio, sam od sebe, učinio je pogrešan korak, koljeno je 'propalo' i opet je bio na početku...

Prije odlaska u Belgiju, Nikica Jelavić odigrao je jednu pravu sezonu u Hajduku, 2006/07. kada je upisao ukupno 23 nastupa i zabio pet golova. Tada ga je Slaven Bilić pozvao u reprezentaciju...