GUDELJ NAKON DEBAKLA NA SP-u 'Ako sam ja najveći krivac, neka me maknu!'

Nije Ivan Gudelj došao na večeru poslije drugog SP-poraza. Bio je više nego deprimiran, utučen. Jedina utjeha toga dana bila je vijest iz Osijeka da je kćerka Ivana s odličnim diplomirala na glumačkoj akademiji. Njegovi “glumci” su pak vlastitom zaslugom strpani iza kulisa, a on se predao i prije no što su iscrpljene teoretske mogućnosti za osminu finala…

- Moram biti realan: prolaz nismo ni zaslužili. Zato što nismo bili pravi.

Što je presudilo?

- Konflikt u glavama.

Dojam je da su igrači bolji od igre, igra lošija čak i od rezultata?

- Uvijek je kriv izbornik. Mogao bih tražiti olakotne okolnosti (pet mjeseci bez provjerne utakmice, ozljede Bašića, Stolnika i Lulića te kasno priključivanje Halilovića, Brodića, Kneževića i Filipovića, nepovoljne vremenske uvjete), ali one ne smiju biti isprika što nismo ostvarili osnovni cilj.

NEJASNo soliranje

Zašto se dogodio problem u glavama?

- Zato što na sve gledamo svisoka. Sad je jasno da je 1:1 u prijateljskom susretu s Brazilom bilo zavaravajuće i da smo to platili. Košmar je postao potpun kad nam je Maroko zabio tri komada u nepunih 20 minuta, od takvog se šoka nismo mogli oporaviti.

Čini se da je unutrašnja kohezija nikakva, da je svatko gledao i radio isključivo za sebe što je na ovakvom natjecanju nedopustivo?

- Nismo bili “unutra”. Mimoišla nas je poticajna atmosfera, zatajilo zajedništvo. Oduzimao sam im mobitele da nisu u neprestanoj vezi s opterećenim roditeljima i nasrtljivim menadžerima, uzalud, teško je to kontrolirati. Na terenu su presuđivale nijanse - dekoncentracija, žurba, neopreznost. Potpuni izostanak bloka i to soliranje, neshvatljivo individualno dokazivanje!

Halilović je Uzbekistanu sjajno zabio pa se upustio u pet-šest-sedam prodora osuđenih na neuspjeh budući da su ga okruživala i po trojica?

- Htio je najbolje. Jest nespreman, ali po talentu spada u svjetski vrh. Preveliko je breme bilo na Alenovim leđima.

Potvrdio se Roguljić?

- I on je perspektiva ogromnog potencijala.

Preksinoć je podbacio Mamić, začetnik akcija za oba protivnička pogotka?

- Možda sam na lijevi bok trebao staviti Fiolića...?

Zakazao je i Maloku, ništa nije učinio Brodić, bez konkretnog učinka bio Murić, da se ne spominje Ćaletin autogol, Vojkovićeva neprimjetnost, Marićeva neodlučnost i tako dalje, izuzimajući vrlo pouzdanog Šunjića.

- Nije istina da je skupina bila laka. Prigovara se na svemu, izvlače tek negativnosti. Ispada kako bi bilo super da smo ispali već na prvom kvalifikacijskom turniru, da nismo došli u elitno kolo, na EP i na SP. Kao da SP nije vrh vrhova, jer nema prvenstva svemira.

U ovakvim situacijama kola se lome na šefu; Dinko Jeličić iz U-20 otpušten je nakon SP-a u Turskoj zbog skromne igre makar je u grupi osvojio sedam bodova, Gudelju se sigurno ne sprema ništa ljepše?

- Ako sam ja najveći krivac, neka me maknu! Ne molim ni milost ni suosjećanje. Ne moram biti izbornik, imam svoje radno mjesto: instruktor za Dalmatinsku regiju. Uostalom, Izvršni me odbor i nije potvrdio na dužnost u reprezentaciji U-19 koja do sljedeće jeseni nema nikakve službene aktivnosti zbog nedavnog kraha u Češkoj. Ipak bih volio znati što je primarno: stvarati rezultate ili nogometaše? I kamo vodi taj imperativ: moraš ovo, moraš ono, moraš ovako, moraš onako... Mora se jedino umrijeti!

Što je zamijetio na emiratskim stadionima?

- To da dominira brzina, disciplina, jednostavnost i organiziranost obrane.

Sve ono što mi nemamo, svjetlosnim godinama daleko od nogometnog modernizma.