Hajduk je finale Kupa odigrao u pravom domaćinskom ambijentu. "Nitko kao Hajduk iz Splita", odjekivalo maksimirskim stadionom. Igrači Bijelih morali su se naježiti kad su vidjeli ispunjeni jug. Gotovo 5.000 navijača ispunilo je maksimirsku južnu tribinu kreiravši dekor koji se rijetko viđa na zagrebačkom stadionu. Prazan sjever, a Maksimirom odjekuje pjesma Torcide. Večeras i tko zna kada opet. Bijeli Maksimir.
Opsadno stanje bilo je na svim benzinskim postajama Dalmatine na putu od Splita prema Zagrebu od ranih sati srijede. Autobusi, kombiji, osobni automobili... kolone navijača Hajduka slijevale su se cijeli dan prema Zagrebu. Jake policijske snage pratile su navijače po autocesti, osiguranje je bilo kao da se po Dalmatini voze najviši državni dužnosnici. Interventna je dežurala na svakom bitnijem punktu, vidjelo se da je to poseban dan. Da to nije obična svibanjska srijeda, nego dan kada Torcida vrši "invaziju na Zagreb".
Pamtit će i povijest maksimirskog stadiona gostovanje Hajduka u finalu Kupa. Više je gledatelja nazočilo u Maksimiru finalnom susretu Kupa nego bilo kojoj od utakmica Lige prvaka ove sezone. Jasno, za to su zaslužni jedino i isključivo navijači s juga. Ni kada su Bijeli primili pogodak nisu prestali s pjesmom. Hajdukovci su imali konstantnu podršku bez obzira na rezultat. Da se Kup osvaja po navijačkom fanatizmu, hajdukovci bi bez problema uzeli Rabuzinovo Sunce. Dapače, i dvostruku krunu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....