EKSKLUZIVNA ISPOVIJEST Šimunić: 'Nisam ustaša, ali ne zaboravljam odakle sam i tko mi je potjerao obitelj!'

Josip Šimunić nakon godinu dana je progovorio za hrvatske medije. U ekskluzivnom razgovoru za Jutarnji list Joe je progovorio o svojoj karijeri, o toliko spominjanom 'Za dom spremni' nakon utakmice protiv Islanda, ali i o svojoj borbi da spere ljagu sa svog imena nakon tog događaja...

Drago Pilsel, istaknuti medijski djelatnik, rođen je i živio je u Argentini. Kada se vratio u Hrvatsku, napisao je zanimljiv članak. “...kada se svakog jutra budiš ispod Pavelićeve slike , kada vas u hrvatskom klubu podučavaju da Jugoslaviju treba mrziti, naravno da će to formirati mladog čovjeka.” Jeste li i vi, u Canberri živjeli u takvom ozračju?

- Kako biste reagirali i kako biste se osjećali da vas je netko potjerao iz vaše države zbog toga jer su vam otac i ‘dedo’ bili, ne znam što već? Ubijalo se ljude i danas se ne zna gdje su kosti, gdje su jame, da li biste rekli - to se mene ne tiče. Odgojen sam da nikoga ne mrzim, u katoličkom odgoju nema mržnje, ali nisam zaboravio odakle sam i što se tamo dogodilo. U selu, gdje mi je rođen otac, za vrijeme Drugog svjetskog rata osmero ljudi je poginulo, a nakon rata, od 1945. do 1948. godine, 28 ljudi je preko noći nestalo. Ne može vam biti svejedno.

Dalje; mi danas živimo u slobodnoj Hrvatskoj, i nakon utakmice s Islandom petero novinara me zvalo i reklo: ‘Joe, mi bismo nešto napisali’. Nije bilo objavljeno, nisu im dali urednici. Je li to sloboda? Ja sam i to preživio, ovdje sam, ne stidim se. Ne smijemo zaboraviti što je bilo jučer, ali, trebamo gledati prema sutrašnjici. Ne želim se baviti politikom, iako je moj slučaj bio ispolitiziran do srži. A zamislite, prije 70 godina, pokucaju ti na vrata, odvedu te, nitko ne smije ništa reći i nestaneš. Ja sam rođen 1978. godine, ne znam puno o tome, odgojen sam da ne mrzim, želim biti tolerantan prema svima, ali, ne mogu zaboraviti...

Je li vas teška atmosfera oko reprezentacije nagnala na reakciju nakon utakmice s Islandom?

- Ne, to je bilo spontano, ne vidim ništa sporno na takav način pozdraviti svoje navijače nakon velike pobjede. Učinio sam to i više puta u Njemačkoj. Slagali se sa mnom ili ne, ‘Za dom spremni’ je stari hrvatski pozdrav i ne vidim u tome baš ništa sporno. I zbog toga se nisam, niti se želim ispričavati, niti bih se trebao kajati. Nemam kome ni zbog čega. Hrvatska je slobodna država i ja sam to učinio iz čistog zadovoljstva, od srca. Tragično je da se to interpretiralo kao ustašluk, ali, na sudu ću dokazati da sam bio u pravu. Da, još sam na sudu u Švicarskoj, na njihovom ustavnom sudu, jer CAS je Fifin sud i u ingerenciji je švicarskog pravnog poretka. Ići ću do kraja, sudski ću dokazati da je moje pravo pozdravljati starim hrvatskim pozdravom i da nikoga nisam povrijedio.

Jednom je susreo Otta Barića, koji mu je rekao: “Joe, nisi to smio...” Odgovorili ste mu - gospon Otto, nemojte me vrijeđati.

- Oni koji žele omalovažiti i kriminalizirati moj čin, pitaju - što je on mislio? Jedino ja znam što sam u tom času mislio, a nisam mislio ništa zlo. Volim svoju državu, pa iako sam rođen u Australiji, odgojen sam da volim Hrvatsku, a nakon te utakmice i svega što se događalo poslije, još više volim svoju Hrvatsku. Ako nekome to smeta, to je doista njegov problem...

Možda su vas zbog toga, a ne zbog nevremena, zamolili da ne dolazite na Gripe, na malonogometni turnir?

- Bilo je nevrijeme, ali, mogao sam se ‘probiti’ do Splita. No, o tome ne želim puno govoriti, želio sam igrati iz humanitarnih razloga. I za ovog ozlijeđenog navijača Pavu dao sam donaciju, to je normalno. Ne želim se uplitati u sve to, ali, čini mi se da je Hrvatska duboko podijeljena zemlja, što je žalosno. Kad god pročitam izjave naših političara, nasmijem se. U Australiji i Njemačkoj ne mogu nabrojiti trojicu političara, a u Hrvatskoj su na sceni samo oni, oni su zvijezde. Tu nešto ne štima.