Držimo tezu da nije dobro forsirati mladog igrača, gurati ga u grotlo teških utakmica kao prekaljenog profesionalca. I, dobro je Ante Ćorić bio doziran, po nama mnogo bolje nego Mateo Kovačić i(li) Alen Halilović. Malo po malo dobivao je minute, ne previše, međutim, da se ne razmaše i da već ove jeseni ne postane jedan od važnijih igrača, spriječile su ga ozljede. Prvo je iskrenuo gležanj na treningu U-21 reprezentacije u listopadu u Vinkovcima, baš uoči utakmice Dinama i njegova bivšeg kluba Red Bulla u Salzburgu. Propustit će, kao, tu utakmicu, ali možda bude spreman za uzvrat. Ali propustio je i uzvrat, utakmicu po utakmicu, propustio je - čitavu jesen. Baš se oporavio, odigrao pola sata protiv Dinama II i napustio teren zbog ozljede aduktora. Izbivao je oko dva tjedna, počeo trenirati, uhvatio ritam i, premda je rečeno da do zimske pauze neće igrati, postojala je mogućnost da u ove dvije preostale utakmice upiše koju minutu. Ali, u utorak na treningu opet peh, ponovno je izvrnuo gležanj. Onaj isti.
Jasno, sada dvojbe nije bilo, za Ćorića je jesen završena, ne samo što se utakmica tiče, već i treninga. Zapravo, pitanje je hoće li moći i početi trenirati prije početka priprema, vjerojatno će 6. siječnja, kad počinju pripreme za proljeće, kretati od nule. A bez službene minute u nogama bit će najmanje četiri mjeseca, do prvog proljetnog kola. Valjda ćemo u drugom dijelu sezone ipak malo više uživati u majstorijama tog 17-godišnjaka. Naravno, uz optimalnu, ne pretjeranu minutažu.
Sjećamo se, problem je s ozljedom, ali stopala, kao mladić imao i Mateo Kovačić, bio je nekoliko mjeseci stariji kad je morao pauzirati dva mjeseca na početku svoje zadnje polusezone u Dinamu. Pravodobna reakcija Dinamove liječničke službe spriječila je komplikacije i teže posljedice, ali, kažemo, Kovačić je pauzirao “samo” dva mjeseca. Upola manje nego Ćorić, a činilo se svima kao vječnost...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....