Dodo nakon nakon teškog života počeo živjeti san

ZAGREB - Andy, s ovim si se opario - primao je na stadionu čestitke od prolaznika menadžer Doda nakon Brazilčeve premijere u Dinamu koju je začinio pogotkom i asistencijom, nažalost i izlaskom zbog ozljede. Unatoč crnim prognozama o pauzi koja bi mogla trajati i više od mjesec dana, osmijeh s Dodina lica nije silazio. Zapravo, kada bolje razmislimo, još ga nismo vidjeli bez takvog izraza lica. Primjetio je to i konobar iz kultnog kafića “Kocka” u Maksimirskoj ulici, smještenog ispod stana Dinamovog napadača.

- Uredno živi. Sportski. Nismo vidjeli nešto što se ne bi svidjelo Jurčiću. Ali, reci mu da ga pratimo - kroz smijeh nam je poručilo društvo u kafiću kada smo se pojavili s golgeterom ispred njegova stana. Nismo sumnjali da “hvata krivine” jer Dodo je svjestan prilike koja mu se pružila.

UKLJUČITE SE U RASPRAVU O REGIONALNOJ LIGI

- Ako vam kažem da živim svoj san, ispada da ponavljam davno izrečenu rečenicu. Ipak, ja to doista činim - uvjeravao nas je prisjećajući se djetinstva u brazilskim favelama.

- Svi me pitaju kako sam se tako brzo prilagodio na Zagreb. Da znate u kakvim sam uvjetima prije živio, bilo bi vam smješno uopće me pitati takvo nešto. Hrvatska je premija za mene.

Napadač Dinama nosi u sebi tužnu priču. Teško odrastanje bez oca, smrt majke neposredno pred odlazak u Hrvatsku samo su pojačale inat koji nosi u sebi. Inat za uspjehom.

- Ne volim pričati o tome što sam ostavio u Brazilu. Jedina mi je želja kupiti kuću gdje bih okupio devetoro braće i sestara za istim stolom. Valjda vam to sve govori.

Apsolutno. Dalje nismo inzistirali. Zanimalo nas je kako je uopće dospio u Zagreb. Povijest te priče ispričao je njegov menadžer i najbolji prijatelj koji je bio spona s Eduardom.

- Igrao je nogomet na ulici s Eduardovim bratom koji mu je skrenuo pozornost na Doda. Odmah me zvao i uvjeravao da mali ima nešto u sebi. Odlučili smo riskirati i dovesti ga u Hrvatsku. U Kranjčevićevoj ga nisu htjeli uzeti na probu, a u Sesvetama su rekli da takvih imaju kao u priči. Uzeo ga u Inter, a evo gdje smo sada.

A koja je konačna stanica nasmijanog momka iz favela Rio de Janeira otkrio je sam Dodo.

- Barcelona - ispalio je smrtno ozbiljan.

Niti manje, niti više. Bar mu ambicija ne nedostaje. Zanimljivo, Dodo je štićenik Josepa Marie Minguella, španjolskog top menadžera koji njeguje prijateljstvo s predsjednikom Barcelone Joanom Laportom. Na ovim područjima surađuje sa Zoranom Stojadinovićem.

- U kompjutorskoj igrici je Dodo napravio Barcu sa sobom u vrhu napada. Izbacio je Henrya, pa sada on i Ibra trpaju nemilice - smije se Bara. Dok smo razgovarali, u susjednoj sobi vrijeme su kratili cimeri. Sunarodnjaci koji su također trbuhom za kruhom stigli u Hrvatsku gdje pokušavaju svoj prirodni dar za nogomet oploditi nekim ugovorom.

- Moram paziti na njih. Jedan Brazilac je u redu. Kad su dvojica onda je to samba, a sve više od toga je karneval - otkriva Bara koji svoju “zlatnu koku” ne ispušta iz vida. Djevojke nema. Samo puno prijateljica. Kada nema klupskih obaveza može ih se sresti na sve popularnijem bowlingu. Njihove borbe s kuglama i čunjevima već postaju epske.

- Nema šanse da mu pustim. Ne puštam nikom na travnjaku, ali niti u svakom drugom polju - naglo se uozbiljio Dodo na pitanje tko je bolji. U Dinamu se najviše družio s Carlosom, a sada sa Sammirom i Ettom.

- Ne bih nikoga izdvajao. Znate, sa svima želim biti dobar. Radimo na istome cilju.

Istu diplomaciju upotrijebio je i na pitanju koga smatra najboljim igračem među modrima. Ali je zato izravan i jasan kad se spomene izvršni dopredsjednik.

- Da mi igramo koliko on energije ulaže u Dinamo, bili bi prvaci Europe - kaže Brazilac koji možda nakon ovih riječi uđe u Mamićevu kategoriju "filho".