Totalni debakl papirnatog favorita, Zagreb je razočarao sve, najviše sebe. Samo velika nesmotrenost kriva je što Osijek nije polučio još barem dva-tri pogotka...
Nije se očekivala tako blijeda partija 'pogorelaca'. Uzalud najavne oratorske prijetnje da treba kazniti suparnika koji ih je prošle sezone pobijedio u sve četiri utakmice, čime se pohvaliti može još jedino Rijeka. Nešto nije štimalo u igri Medićeva sastava, sve je teklo sporo, nekako neuvjerljivo, tanko, slabo. Prividna inicijativa bez konkretnih pokušaja, izuzme li se više komična nego tragična situacija u prologu meča kad je prvo zicer promašio Gabrijel Boban, potom i Lovro Medić premda je imao sve na dlanu, a Zvonimira Mikulića u nokdaunu. Ne, tako se ne osvajaju bodovi.
Što reći o Osječanima, kad se ionako sve zna? I to da su ovog ljeta ostali bez rekordnog broja igrača, čak 18, da ovdje zbog bolesti nije participirao Škorić, zbog ozljede Perošević. Dvojica ponajboljih? Svakako.
Imali su gosti pedesetak bučnih navijača, vjernih pratitelja iz Kohorte. Domaći niti jednoga budući da Bijeli anđeli štrajkaju. U kazališnoj atmosferi ti decibeli stvarno su se čuli, kao što se s kontra strane čula i 'tiha misa' uvjetovana nesimpatijom naspram predsjednika-trenera...
Jedan od najintrigantnijih aktera prijelaznog roka Livaković isticao se uglavnom novom opremom, crnom. Novi kapetan Kolinger nije uspio stabilizirati obranu, previše je problema ostavio otišli dvojac Jurendić-Štiglec. Na lijevom boku mučio se oporavljenik Šulc, kako i ne bi kad je Šorša bio raspoložen. Zato je u nastavku aktiviran Strika, inače stoper.
Društvo iz Gradskog vrta zamalo je povisilo na 2:0 i 3:0, i bi da Musa u dva navrata nije instinktivno ispucavao loptu koja je mirisala na svašta i da se Besekovi klinci nisu uplašili svoje kanonade u 2. poluvremenu. Sve čestitke momcima i šefu, uistinu su žilavi. Središnji braniči Lukić i Maslać debitirali su na prvoligaškoj sceni, dosad odigrali tek dvaput protiv mađarskih amatera. Štošta se može i srcem.
Protokom vremena ugasio se neugodni Krovinović. Ne i Stepčić. Štošta je osvježio i popravio Konopek. Nedovoljno, promjene rezultata nije bilo.
Gosti su u međuvremenu formaciju promijenikli u 4-2-3-1. Nadirali po bokovima, držali se optimistički, junački. Opravdano ih D ražen Medić cijeni, smatra pravim, rođenim 'španerima'. Međutim, Zagreb sebi nikako nije smio dopustiti toliko komociju i dekoncentraciju. To da Matas neprestano nadire zdesna, mali Arsenić slijeva. I da Radotić bude čvrsta karika nasred terena. Gdje su bili i što su radili Zagrepčani? Provukli su se i kad je zapucao svježi Ugarković. Statiranje je bilo osnovno obilježje Bijelih, čekala se kakva usputna pogodnost, poklon pa mat iz neba. I nije dočekala, eventualno drugi put ako ansambl zasvira onako kako je svirao prethodne natjecateljske godine. I tada je doduše bilo promašaja nalik ovome, pa i dosta drastičnijih. Tužni šampioni nerealiziranih transfera moraju shvatiti da stilom nalik sinoćnjem neće otići ni u sredinu ljestvice, ni u - inozemstvo!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....