Da je Mijač Kerumov rođak, već bi bio šef svih trenera

SPLIT - Zašto Ivica Šurjak ne pita Željka Mijača hoće li biti trener Hajduka? Znaju se 40 godina. Zajedno su odrastali u Hajduku i poslije igrali u prvoj momčadi Tomislava Ivića osvajajući puste trofeje. Šurjak je bio velika zvijezda reprezentativnog formata, a Mijač jedan od onih prekobrojnih jer se rodio u vrijeme previše genijalaca ( Jerković, Žungul, Mužinić, Buljan, Peruzović, Rožić...), ali je ipak godinama igrao u prvoj postavi među prvih 11 ili uvrh glave 14 najboljih.

Mijač je imao nešto od modernog vezista jer je, osim manevarskih karakteristika i dobre tehnike, znao fino skočiti i zabiti glavom. No, karakterno mu je oduvijek nedostajala ona crta toliko bitna za današnje vrijeme - opaliti nogom u vrata. Tako i sad samozatajno trenira klince, a nitko, ni Šurjak, neće ga se sjetiti, jer nije Mijač “podoban” da se preko njega vrte interesi, pa i lova.

A Mijač je kao trener u ulozi Skoblarova pomoćnika sudjelovao u osvajanju Kupa Jugoslavije, zatim je s Poklepovićem došla prva titula u hrvatskoj Prvoj ligi, no kad je Poklepovićev smijenjen - Mijača su odbacili jer je bio “previše lojalan” Poklepoviću.

Nikako da dođe njegov red

Kad je HDZ s Anđelkom Gabrićem pokušao posrnuli Hajduk osoviti na noge 1997., Mijač je s Lukom Bonačićem bio u trenerskoj Ivićevoj ekipi, ali je Bonačić izletio zbog incidenta u Maksimiru gdje se obratio svečanoj loži u kojoj je sjedio Tuđman...

I, na kraju, Mijač je bio kandidat za trenera 2001., kad je postavljen Zoran Vulić.

Uz to, Mijač je radio po bogatome tržištu na istoku te u Bahreinu bio olimpijski selektor. Ovdje je pak s malim seoskim klubom Uskokom s Klisa ispred Splita 1995. skoro ušao u Prvu ligu, ali se to razvodnilo mijenjanjem sustava natjecanja.

Mnogi su debitanti vodili Hajduk bez ikakva iskustva, poput talentiranog Gorana Vučevića, zatim jedno vrijeme neočekivano uspješnog Ante Miše, a tu bi spadao i Robert Jarni. No, Mijač nikako da dođe na red.

To je to Hajdukovo nepovjerenje u vlastiti kadar. Tako je bačen golem novac, među ostalim i na Edoarda Reju. No, kad već toliko malo vjeruju najbližim životnim suputnicima i suradnicima na Poljudu, zašto onda ne postave strance i na svoja predsjednička i direktorska mjesta.

Peruzović ne bi otišao

Angažmani Reje i braće Sharbini u ovom se trenutku pokazuju kao totalni promašaj i logično bi bilo barem postaviti pitanje odgovornosti. Umjesto Edoarda Reje za objektivno manji novac nudio se afirmirani i priznati trener Luka Peruzović. On sad sigurno ne bi otišao kao Reja, jer je nudio cijeli projekt Hajduka. U njemu bi Tomislav Ivić morao biti član Nadzornog odbora, kao savjetnik za struku, šef trenera i štaba u kojemu bi Luka Peruzović, kao glavni trenerski menadžer, radio upravo sa Željkom Mijačem i Mišom Krstičevićem, trenerima prve ekipe. Hajdukovo vodstvo odbilo je taj projekt opredijelivši se za ovaj koji je upravo propao.

Ipak, u svemu tome ima nečega dobroga, jer je Mijač jedan od rođaka novoga predsjednika Ive Josipovića, a to sigurno nitko i ne zna. Da je Sanaderov ili Kerumov rođak, sigurno bi u njegovo doba već bio šef svih trenera.