Može li Zeko biti Dinamov Mourinho?

ZAGREB - Unatoč zvučnom medijskom istupu, “ Maminho” je posljednjih dana pao u sjenu nenadmašnog Mourinha, a Dinamo je na ljestvici zanimanja javnosti zauzeo mjesto ispod Ivice Olića! No, u sjeni finala Lige prvaka vrtjele su se u plavim salonima razne kombinacije, jer, Dinamo je ostao bez šefa svlačionice, a Mamićev apel bivšim trenerima, Zlatku Kranjčaru, Josipu Kužeu i Branku Ivankoviću ostao je bez odjeka. Oni su na dolarskim jaslama, zavezani čvrstim ugovorima i bez obzira na simpatije prema “modrom” klubu, bez šanse da sjednu na Dinamovu klupu.

U krugu su ostala samo dva imena, Velimir Zajec i Niko Kovač. Prvi je Dinamova legenda, jedan od najcjenjenijih igrača koji su igrali u Grčkoj i jedini Hrvat koji je bio trener u Premiershipu. Iako se u Portsmouthu kratko zadržao, još su u sjećanju njegove utakmice protiv Liverpoola i Arsenala. Osim toga, za kratkog boravka na Dinamovoj klupi, Zajec je zapamćen kao najuspješniji trener u Ligi prvaka. Pobijedio je Porto (3-1), Ajax (1-0) i remizirao s Olympiacosom (1-1), a Canjuga ga je smijenio nakon beznačajnog poraza od Rijeke.

Godinama izvan nogometa

Prije ga komiteti iz Mesničke, a kasnije vlastodršci s Pantovčaka nisu podnosili, jer je bio simbol Dinamove snage, a onda se usprotivio i promjeni Dinamovog imena u HAŠK-Građanski. Već godinama je izvan “pravog” nogometa, moglo ga se vidjeti jedino kao komentatora HTV-a na Ligi prvaka. I moglo se golim okom vidjeti da se malo “oporavio”, ali Mamićeve “dijete” su vrlo djelotvorne...

Niko Kovač je danas trener druge momčadi Red Bull Salzburga. Na početku je trenerskog puta, iako ga i današnji reprezentativci pamte kao vrlo snažnu personu, koja je bila “najjače vezivno tkivo” u Bilićevoj svlačionici. Uz Zvonimira Bobana, najveći je kapetan hrvatske reprezentacije. Izuzetnog je igračkog ugleda, a nije nevažno i što je brat Robert danas najutjecajniji igrač u Dinamovoj svlačionici, izuzetne nogometne biografije, koja se pisala u Bayernu i Juventusu.

Velimir Zajec je prošlog tjedna također stradao zbog “Gudjohnsena”, vulkanskog oblaka s Islanda. Do Zagreba je nekoliko dana putovao automobilom i u Hrvatsku je stigao tek u ponedjeljak navečer. Dobro informirani maksimirski novinari tvrde da će se već danas susresti sa Zdravkom Mamićem i razgovarati o angažmanu. Neki čak tvrde da je to “gotova stvar”.

Iskustvo me uči da ništa nije gotovo. Zdravko Mamić ima još 24 sata za razmišljanje i u svojoj glavi mora dobro promisliti je li taj “brak” dobra stvar za Dinamo. Pitanje je što Mamić očekuje od Zajeca prije nego što i njega “potroši”? Dinamu su titule prvaka u Hrvatskoj ligi potrebne, ali i “dosadne”, Dinamu treba Europa, ne samo zbog novca, kojega će biti sve manje, već i zbog nestrpljive publike, kojoj je dosta višedesetljetnog čekanja. Zajec donosi mir i nadu, ali, bilo bi iluzorno od Zajeca već u prvoj sezoni očekivati plasman u Ligu prvaka. Od njega se ponajprije očekuje dobar nogomet i dug život u Ligi Uefe, uvođenje reda u svlačionici, a njegovo magnetsko ime trebalo bi vratiti publiku na stadion.

Zajec još nema dobru informaciju o stanju u Maksimiru, no, on zna kakva pitanja mora postaviti Mamiću. I Mamić njemu! Tu tajni nema niti bi ih smjelo biti. Zna se da Mamić u ovom času ni za kakve novce ne bi prodao Marija Mandžukića, ali će od Zajeca tražiti da ga “vrati nogometu”, kao što ga je vratio Bilić. Zajec zna da se može osloniti na internacionalce, poput Cufrea, Darija Šimića ili Roberta Kovača, on ima izvrstan odnos i s Igorom Bišćanom, ako je on još uopće zainteresiran za nogomet, ali on još ne zna što činiti s Callelom, Moralesom, Ettom i Tomečakom, koji imaju i nogometnih i privatnih i zdravstvenih problema, a važni su za momčad. Od Zajeca se očekuje i promocija Andreja Kramarića u novu “plavu devetku”, ako već Kruno Jurčić nije zakasnio, gušeći njegov talent.

Razmislite prije odluke

Velimir Zajec u Maksimir ne dolazi zbog novca, on dolazi jer se i predugo odmarao nakon epizoda u Dinamu, Panathinaikosu i Portsmouthu. On je autom “propješačio” cijelu Europu da bi se uvjerio trebaju li ga doista u Dinamu. On donosi mir na tribinama i nogometnu karizmu, ali nije garancija da će Dinamo postati dugovječni stanovnik Europe. To se ne postiže preko noći...

Oni, koji govore da je to “gotova stvar”, već se zamaraju nepotrebnim detaljima. Na primjer, tko će biti Zajecov asistent, iako je to najmanje važno. Glavni Zajecov asistent trebao bi biti Zdravko Mamić, jer samo skladni odnos može razbiti euro-prokletstvo. Nije važan podatak ni da bi Zajeca uspješna epizoda u Dinamu kandidirala za budućeg izbornika, jer, 2012. godine Slaven Bilić odlazi, a poznata je Zajecova ambicioznost i prema toj funkciji. Dinamo ne treba Zajeca kao “ Beckenbauera”, Dinamo treba “Mourinha” i njegovo stvaralačko ludilo, čovjeka koji će razbucati žabokrečinu u Dinamovoj svlačionici, koji će objasniti Mandžukiću da mora svim srcem igrati za “modre” i koji će Sammiru naći poziciju na kojoj će koristiti momčadi.

I Zajec i Mamić imaju 24 sata za razmišljanje. Kao prvo - žele li jedan drugoga, zatim - mogu li učiniti ono što publika očekuje od njih - i ono najvažnije - je li ta simbioza dobra za njih osobno i za klub u koji se kunu...