Carević je bio zarobljen u arapskom zlatnom kavezu

SPLIT - Pamtimo kako je Mario Carević imao neugodno iskustvo iz Saudijske Arabije gdje je igrao za Al-Ittihad iz Jede. Talentirani mladi reprezentativac iz Hajduka je otišao 2004. na poziv tadašnjeg trenera Al-Ittihada Tomislava Ivića u transferu vrijednom oko pola milijuna dolara.

Sudbina u rukama gazde

U arapskom svijetu Carević se ispočetka dobro snašao, igrao je redovito i zapaženo, čak je s klubom osvojio tamošnju Ligu prvaka. Ali problemi su nastupili kada je Ivić napustio Jedu, a Carević je gurnut na marginu.

Dolaskom novog trenera bilo je jasno da se Makaranina žele riješiti jer na njegovo mjesto dovedeni su novi igrači. Prvi način pritiska bile su neisplate plaća. Klub je kasnio s plaćom pet mjeseci zbog čega je Carević slučaj predao Fifi. Dok se njegov slučaj rješavao nije se mogao maknuti iz Jede.

- Putovnicu mi nisu uzeli, imam i otvorenu avionsku kartu za povratak, ali u klubu mi je pohranjena izlazna viza. Ne mogu je dobiti bez dozvole predsjednika, a on je neuhvatljiv. Osjećam se kao na robiji u zlatnom kavezu - ispričao nam je tada Carević.

Njegova sudbina bila je u rukama predsjednika kluba, šeika Mensura Balawija, trgovca naftom i dijamantima koji je na Carevićevu nesreću često boravio u Londonu.

Bez trave, među ‘gladnima’

Na koncu je ova Carevićeva avantura ipak sretno završila jer ubrzo je potpisao trogodišnji ugovor sa Stuttgartom koji je platio odštetu od pola milijuna dolara te ga je oslobodio zlatnog zatočeništva.

Poznata je i anegdota vezana uz Ivicu Mornara u vrijeme dok je igrao za Standard. Nakon sjajne sezone, Mornar nije pristao na produženje ugovora. Imao je još godinu dana ugovora, računao je da će je odraditi i onda napraviti veliki transfer. U klubu su se zabrinuli da će igrač otići bez odštete i zato su mu postavili ultimatum.

- Potpiši ili ćeš trenirati s drugom momčadi.

Mornar se zainatio se da neće produžiti ugovor pa makar po cijenu toga da mora trenirati s drugom momčadi. Ali mišljenje je promijenio već nakon nekoliko treninga kada je vidio da druga momčad trenira na terenu bez trave, a suigrači su mu mladi i gladni Afrikanci koji traže angažman. Čim je Mornar pristao produžiti ugovor, Standard ga je za veliki novac prodao Anderlechtu. Taj potez kluba Mornar nije doživio kao “mobbing” jer se o tome nije ni radilo.

- Željeli su zaraditi na mom transferu. Pokazalo se da je to bio dobar poslovni potez.

Slično iskustvo imao je i Nikola Kalinić prošlog ljeta u Hajduku. Mladi centarfor također nije želio potpisati novi ugovor, a iz uprave su mu jasno poručili da ga neće stavljati igrati. Međutim, Kale ih je preduhitrio jer je ubrzo realizirao sedam milijuna eura vrijedan transfer u Blackburn.