BUKOVININIH 18 GODINA U DINAMU 'Loža nije htjela da Barić mijenja Viduku. Nisam znao što reći'

Na klupi Dinama je izbrojao 900 utakmica . Više ili manje. Ima 40-ak priprema i jedan od najdužih staževa u Maksimiru. Davor Bukovina je tih i povučen. Kada smo ga pitali za razgovor, nekako je nevoljko pristao. Ne želi se nametati, iako je to poprilično teško u kontekstu njegove pojave s dva metra visine. Imao je karijeru britkog stopera koji je sijao paniku na drugoligaškim travnjacima bivše i sadašnje države. U dresu Jugokeramike i Samobora.

- Bio sam neka mješavina Ademija, Vukojevića i Stjepana Tomasa - opisao se tehnički direktor Dinama. Na mjesto tehničkog direktora dovela ga je ljubav prema nogometu. Sklonost organizaciji posla, znanje četiri jezika i oko za detalje. Kada je poljska Legija ispala iz Lige prvaka zbog administrativne pogreške, pitali smo Zorana Mamića kako bi kaznio Bukovinu da se to dogodi Dinamu.

- Buki? Ne bih ga trebao kazniti jer bi se sam ubio - mratv ozbiljan će Zoki.

Slika Luke i Žutog

U Dinamu je 18 godina. Osvojio je 29 trofeja, promijenio ‘mali milijun’ trenera, dvije uprave. Uz Livija Cvrka i Miljenka Sakomana najdugovječniji je službenik u sportskom sektoru. U Maksimir ga je doveo Branko Laljak, a tamo ga je ostavila njegova kvaliteta i odnos prema poslu. Sve se mijenja, samo je Bukovina konstanta.

- Svašta se promijenilo u tih 18 ljeta, ali ne dam se godinama - smije se popularni Buki.

Iako je živi svjedok ondašnje Croatije, priznaje kako je Dinamo puno organiziraniji i sređeniji klub.

- Godine nose svoje. Od prošlosti se ne živi.

A ako je Robert Prosinečki vratio nogomet u Zagreb, dio tih zasluga nosi i Davor Bukovina. Naime, on je odigrao jednu od ključnih rola u povratku Žutog.

- Pa dobro, vratili su ga Canjuga i Vrbanović, ali ja sam uspostavio inicijalni kontakt. Pokojni Đuro Prosinečki stigao je kod mene na kavu u Maksimir i ja ga pitam ‘kaj ima s Robijem?’, a Đuro mi odgovara da je slobodan igrač i da baš u koferu ima njegove papire. ‘Pa neka se vrati u Dinamo’, rekao sam mu, onako, više iz šale, no Đuro je to ozbiljno shvatio. Htio je vidjeti sina još jednom u dresu Dinama. Otišli smo kod Vrbanovića kojem sam rekao: ‘Vrba, odmah zovi Canjugu. Ovo ne smijemo propustiti’. Za par mjeseci Robi je bio igrač Dinama - priča nam Bukovina koji se kroz ta dva desetljeća družio s puno igrača. Upravo je Žuti bio ‘kralj svih kraljeva’, kako ga Buki etiketira.

- Gospodin. Vezao je mlade igrače uz sebe, stariji su ga poštovali. Nije bio bahat, što očekuješ od bivšeg igrača Reala i Barcelone. Cijela ta priča oko Croatijinih uspjeha ne bi zaživjela bez njega.

Osim Prosinečkog, vezan je i uz Butinu. Za Modrića tvrdi da je najbolji igrač Dinama poslije Robija.

- U uredu imam sliku Luke i Žutog. Badelj mi je ostao u lijepom sjećanju kao i Cufre. Drag mi je bio i Strupar jer nikada nisam vidio emociju kao onu kada je dobio dres Dinama s brojem devet. Domaći dečko - priča nam Bukovina koji je svih ovih godina bio produžena ruka trenera.

Barićeva desna ruka

Sjetio se anegdote s Ottom Barićem kada je svečana loža (čitaj Tuđman) zamolila Bukovinu da prenese Herr Ottu da ne mijenja Viduku iako je ovaj igrao očajno.

- A meni muka. Zlatno je pravilo da se na dan utakmice ne dira trenera i igrače. To su me naučili pokojni Nikola Marković i doktor Župančić. No, što je tu je. Povučem Barića za rukav i kažem da imam poruku iz lože. ‘Pa kaj je njima? Pa neću staviti Gašpara u igru’, veli meni Otto. Ja mu objasnim za Viduku i on samo kimne glavom. I počne drugo poluvrijeme, a Otto mi nakon par minuta kaže: ‘Mijenjaj ga mali’. Kaj koga? ‘Pa Viduku’! - smije se Bukovina i nastavlja s Osvaldom Ardilesom na pripremama.

Proganja me Newcastle

- Trening je bio rano ujutro. Svi se skupimo na kiši koja nemilice pljušti, ali nema trenera. Nakon sat vremena Livijo se odvažio pokucati na vrata Ardilesove sobe. On je ustao, pogledao kroz prozor i mrtvo hladno rekao: ‘Trening se otkazuje’!

Od svih utakmica na klupi pamti ‘petardu’ Partizanu koju je gledao s klupe za rezervne igrače.

- Trese se stadion. Mara i Cvita trpaju, a mi gledamo tribine jer imaš osjećaj da će se svaku sekundu srušiti.

Bukovina se trudi poraze što prije izbriše iz pamćenja. No, jedan će ga proganjati do kraja života.

- Newcastle u Maksimiru. Ljudi su sa stadiona išli kao sa sprovoda. Svi knedle u grlima. Užas.

U opisu posla je skrb o igračima, organizacija priprema i prijateljskih utakmica. S godinama mu je, a Bukovina ih je skupio nešto više od 50, sve teže podnositi taj pritisak.

- Često se noćima budim s pitanjima jesam li napravio ovo ili ono. Nije lako jer nemam pravo na pogrešku.

Teret njegova posla lakše se podnosi uz obiteljsku podršku.

- Supruga Vesna i kćeri Karla i Marta su najveće veselje. Nema ljepšeg nego s putovanja doći kući - zaključuje naš sugovornik.