Biti ženski nogometni sudac u Hrvatskoj: Svi jedva čekaju priliku za kritiku!

Kristina Kostelac (19), Sandra Modrić (27) i Sabina Bolić (21) sasvim su normalne djevojke i ne ističu se od svojih vršnjakinja po ničemu, barem što se tiče radnog tjedna. Ipak, spomenute cure jedva čekaju vikend i - suđenje! Da, riječ je o pripadnicama ljepšeg spola koje dijele pravdu diljem hrvatskih nogometnih travnjaka i pronalaze se u raznim ugodnim, ali i neugodnim situacijama. Stoga smo odučili porazgovarati s njima i saznati kako se snalaze na najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu.

- Suđenjem sam se sasvim slučajno počela bavit . Naime, trenirala sam odbojku, ali se naš uzrast raspao i nakon par dana sam slučajno vidjela oglas u novinama da se traže suci. Nije mi preostalo ništa drugo već se javiti, a sada odrađujem 4. sezonu i postala sam regionalna sutkinja - započela je Bjelovarka Kristina Kostelac o svojim prvim sudačkim koracima.

Nešto drugačije, moglo bi se reći prirodnije, razloge navele su Splićanka Sandra i Zagrepčanka Sabina. Naime, obje su igrale ženski nogomet i odlučile se prijaviti na tečaj, te tako nastaviti svoj sportski put.

- Moram priznati da smo mi sutkinje zapravo puno bolje primljene kod nekih klubova nego suci, a dakako da nam to svima godi. U jednu smo ruku zapravo senzacija. S nogometnih travnjaka uglavnom nosim samo pozitivna iskustva, dok negativna pokušavam zaboraviti što prije - rekla je Sandra Modrić koja sudi 3. HNL, a samim time ima pravo suđenja međunarodnih utakmice.

O tome kako je primljena kod publike u zagrebačkim niželigaškim ligama rekla nam je Sabina Bolić, koja sudi od svoje 15. godine.

- Jednako kao i svima, super je to što upoznam puno ljudi, od klupskih čelnika, pa sve do igrača. Ujedno mi je zanimljivo to što sam prošla gotovo sve zagrebačke travnjake i nagledala se svega i svačega. Moja ljubav je suđenje djeci, pa me to najviše veseli, a i nema velikog pritiska - rekla je Sabina, a na sve se ovo nadovezala Kristina:

- Što se tiče zanimljivosti sa zelenih travnjaka, njih svakako ima u velikoj mjeri. Od pozitivnih treba spomenuti da sam upoznala pregršt odličnih ljudi. U nekim je klubovima pravo zadovoljstvo suditi, posebno što se tiče prijema klupskih čelnika.

Prema riječima naše sugovornice, čini se da je stanje u Dalmaciji kod nogometnih sutkinja ipak bolje. Također treba spomenuti da je na području Splitsko-dalmatinske županije aktivno devet sutkinja.

- Osobno se ne sjećam kada je zadnji put bilo nekih problema . Ovdje je stanje zadovoljavajuće, a jedino tko povremeno kreće s vrijeđanjima je publika na tribinama. Ipak, ja se iz svega toga isključim i ne reagiram. Čula sam da je na području Zagreba sutkinjama puno teže i da ih pokušavaju rušiti na razne načine. Naravno da uvijek ima ljudi kojima žene ne pašu kao sutkinje, ali ubrzo shvate da griješe - završila je Sandra Modrić i rekla da nema ambicije za suđenjem 2. HNL iz razloga što to uzima previše vremena.

U odnosu na Splićanku Sandru, puno više negativnih iskustva tijekom suđenja doživjele su Kristina i Sabina. Uglavnom je riječ o vrijeđanjima, spominjanju cijele rodbine, a novinar ovih redaka osobno se uvjerio u nekoliko slučajeva kada je Sabina primala teška vrijeđanja od trenera i publike. Onda zamislite u kakvoj je situaciji sutkinja kada mora nekoga isključiti, a stotinjak lokalnih pristalica samo čeka nešto takvo kako bi mogli krenuti s vrijeđanjima.

- Moram priznati da su mi se neki događaji neće nikada izbrisati iz pamćenja. Najgore ikada mi je bilo na utakmici 2. ZGL kada je jedna ekipa imala tri crvena kartona, a ja sam bila pomoćnica. Na poluvremenu su se pokušali fizički obračunati s nama, pa smo pozvali policiju i na sreću je sve bilo riješeno. Nikada me nitko nije udario , a ponekad se znaju zaletjeti prema meni, ali očito shvate da sve to nema smisla - rekla nam je Sabina koja ima ambicije doći do Fifine liste.

- Negativnih iskustva također ima na pretek. Posljednje što mi se dogodilo je da su mi pokušali podvaliti lošu ocjenu. Naime, digla sam zastavicu za jedno zaleđe koje to nije bilo, a odmah sam priznala svoju pogrešku i signalizirala glavnom sucu da pusti akciju. No, on nije reagirao na moju promjenu odluke, već je dosudio zaleđe, da bi poslije utakmice huškao da dobijem negativnu ocjenu. Onda se dogodi da moj matični Savez ne stane na moju stranu, te me svim silama pokušaju diskreditirati. Mislim da je također uopće suvišno reći kakvih se sve psovki naslušam. Ipak, svaku psovku koju mi uputi službena osoba, uvijek prijavim - za kraj nam je o svojim iskustvima rekla Kristina.

Doista ovim djevojkama nije lagano navući 'crno odijelo' i istrčati na nogometni travnjak da bi sudile 90 minuta. Svaki njihov potez pomno se prati od strane publike, koja željno čeka prva priliku za kritikom. No, zar su ti ljudi uopće važni i zar ne shvaćaju da ove cure posjeduju jednu veliku stvar - ljubav prema nogometu i suđenju. Stoga treba biti tolerantniji, tim više što je riječ o nježnijem spolu. Trud se cijeni, a ove cure njega posjeduju u velikoj mjeri.