ZAGREB - Slijedeći nogometnu logiku Vlatko Marković bi nakon nedjeljnog ždrijeba morao biti vrlo sretan čovjek. Predsjednik HNS-a je, međutim, otišao iz Varšave vidno neraspoložen, siromašniji za novčanik s karticama koji je dobio noge u garderobi tijekom ceremonije i lakši za barem jednog atraktivnog rivala. Marković se nadao nešto atraktivnijim suparnicima poput Turske, Škotske ili Belgije gdje je nogomet na cijeni i tv-prava se masno naplaćuju. Umjesto njih stigli su ‘liliputanci’ na kojima ne može zaraditi ozbiljan novac.
Kao relativno atraktivni suparnici Grčka i Izrael vjerojatno će pristojno napuniti Maksimir, pogotovo ako ih raspored servira neposredno nakon Svjetskog prvenstva kada će zagrebačka publika biti gladna nacionalne momčadi. Ostale reprezentacije nisu magnet za publiku u metropoli što dokazuju i brojke iz bliske prošlosti.
Dva puta je Hrvatska u Maksimiru ugostila Andoru (2006. i 2008. godine), oba puta na tribinama je bilo jedva 15 tisuća gledatelja. U ožujku 2005. godine paket-aranžman Islanda i Malte u Maksimir je ukupno privukao manje od 30 tisuća gledatelja (prvo 17, zatim 12 tisuća). Estonce i Kazahstance je gledalo navučenih 20 tisuća navijača, jedino su Makedonci ovdje uspjeli zaintrigirati navijače i prema službenoj statistici taj je dvoboj pratilo 29.969 navijača.
Hoće li Marković i društvo ‘malokalibarskim’ protivnicima doskočiti premještanjem utakmica u Split, Rijeku ili Osijek? O toj bi ideji trebalo razmisliti, iako Slaven Bilić nije zagovornik turizma. U ponedjeljak je rekao novinarima da mu ovakve ekskurzije nisu drage.
- Reprezentativci su više puta naglasili da se najbolje osjećaju u Maksimiru. Možemo razmisliti o tome da se utakmice podijele između Zagreba i Splita, ali nisam za neke velike ekskurzije. Što se tiče pripremne baze, većina igrača sklona je Čatežu - objašnjava Bilić.
Analizirajući ždrijeb izbornik je zaključio da smo izbjegli tri teške skupine - grupa A (Turska, Austrija i Belgija), grupa C (Srbija i Slovenija) i grupa D (Rumunjska, BiH) - ali nismo dobili nimalo benigne suparnike. Statistika sugerira da je Grčka najteži suparnik iz drugog šešira (12. na Fifa ljestvici), te da je Izrael najmoćniji sastav iz trećeg šešira.
- To je ipak nekakvo mjerilo, zar ne? Premda moram priznati da radije igram protiv dvanaeste Grčke nego protiv Srbije koja na istoj ljestvici zauzima 17. mjesto. Dobro je što ćemo igrati utakmice bez puno vanjskih konotacija. Ove reprezentacije nam i stilom odgovaraju.
7. ožujka u Ateni predstavnici šest nacionalnih saveza razgovarat će o rasporedu. Bilić je suradnicima u stožeru podijelio domaću zadaću, svaki ponaosob mora skicirati idealan kvalifikacijski put. Na koncu će usuglasiti stavove.
- Svjesni smo, naravno, da ne možemo dobiti idealan raspored jer i drugi imaju svoje planove. Logično bi bilo tražiti Grke na startu ciklusa jer sudionici Svjetskog prvenstva na jesen obično ne blistaju. Nastojat ćemo pobjeći od povezanih dalekih gostovanja, ne dolazi u obzir da s Islanda letimo na Maltu kao što se jednom dogodilo. Nadam se da ćemo se dogovoriti i da neće biti potrebe za Uefinom intervencijom kao što se dogodilo u prošlom ciklusu kada su Španjolska, Belgija i BiH igrale kao po kazni, u gusto nakrcanom kalendaru.
Bilić još nije odlučio hoće li putovati u Južnu Afriku. I dalje se krpa kalendar obveza nacionalne momčadi u svibnju. Izvjesno je da 19. svibnja ‘vatreni’ gostuju u Klagenfurtu, a načelno je dogovoren meč sa Slovacima (25./26. svibnja). Nije isključeno da tijekom ove akcije HNS u raspored uglazbi još jednog suparnika. Bilić navija za Litvu ili Estoniju koje bi ‘oponašale’ Latviju i Gruziju, zasad se nudi Crna Gora.
Kranjčar i Bilić vjerni Maksimiru
Tijekom 3,5-godišnjeg mandata Slavena Bilića hrvatska reprezentacija je sva službena domaćinstva odradila u Maksimiru. U prvom kvalifikacijskom ciklusu za Euro 2008. Zagreb je ugostio Englesku, Andoru, Makedoniju, Rusiju, Estoniju i Izrael, dok je u drugom ciklusu metropola bila domaćin Bjelorusiji, Kazahstanu, Ukrajini, Andori i ponovno Engleskoj.
Politiku nogometne “centralizacije” Bilić je naslijedio od Zlatka Kranjčara koji je također inzistirao na Maksimiru kao domu nacionalne momčadi i reprezentaciju je bio voljan seliti samo prilikom prijateljskih utakmica. Njihovi prethodnici nisu se ustručavali igrati službene utakmice u provinciji, Jozić je dobio Latviju u Gradskom vrtu, Barić je na istome mjestu remizirao s Estonijom, a Ćiro Blažević je često gostovao u Splitu, iako ga rezultat na Poljudu nije ljubio...
Lijepa naša Hrvatska
Bilić Boysi najradije se uz Thompsonovu “Lijepa li si” nabrijavaju za reprezentativne dvoboje i uz nju već na terenu slave svoje pobjede. Ali, Lijepa im više nije tako Lijepa poželi li ih netko maknuti iz Maksimira i čateške oaze nadomak metropole. Javna je tajna da su pripremnu bazu u Rovinju doživjeli gotovo kao Goli otok te da ni Marković ni Srebrić ni Bilić ne mogu ništa protiv udružene volje igrača koji žele igrati jedino u - Zagrebu!
Hrvatska, međutim, ima i gradove i stadione, napose i ljude dostojne hrvatske nacionalne momčadi, pa bi vrijedilo razmisliti o razmještanju kvalifikacijskih utakmica iz na reprezentaciju pretplaćenog, a sitog i pomalo obijesnog Zagreba u Split, Varaždin, Osijek, Rijeku...
Evo našeg prijedloga gdje bi se mogle igrati utakmice kvalifikacija za Euro 2012.
Zagreb (38.000 kapacitet stadiona) Hrvatska - Grčka
Split (33.400) Hrvatska - Izrael
Osijek (19.500) Hrvatska - Gruzija
Rijeka (10.500) Hrvatska - Latvija
Varaždin (10.000) Hrvatska - Malta
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....