Utakmica u Sieni za obranu ponosa

ZAGREB - Pred košarkašima Cibone najlakša je utakmica sezone. U prošlom izdanju Eurolige Perasovićevi su izabranici u Sienu išli po plasman u četvrtfinale, a devet mjeseci kasnije, u dosta izmjenjenom sastavu, idu igrati za ponos.

Utakmica je najlakša zato što će se svaki poraz do 20 razlike tretirati očekivanim. Svaki poraz ispod 10 razlike bio bi ugodno iznenađenje, a pobjeda tretirana dostignućem u rangu s Dinamovim plasmanom u Ligu prvaka.

Kako se čuda ne događaju baš često, a pogotovo ne u košarkaškoj Euroligi, zadržimo se u realnim okvirima. Iako Velimir Perasović to nikada neće priznati, iako će uvijek pripremati momčad za pobjedu, realno je da Cibona u Sienu putuje po “što manji poraz”. Cibona je i s iskusnijim momčadima na dva gostovanja kod Montepaschija uvjerljivo gubila (90-62 2005. i 86-70 2009.).

Nije realno da najneefikasnija momčad (58 poena), momčad s najlošijim šutom za dvicu (46%) i tricu (21%), s najmanje asistencija (9) i najmanje skokova (28), prvu gostujuću pobjedu u ovom izdanju Eurolige izbori u dvorani gdje su posljednjih sezona pobjeđivale samo momčadi iz gornjeg europskog doma (Barcelona, Panathinaikos, CSKA). Da, Barça je prije tjedan dana ostavila Sienu na -19, ali radi se o momčadi koja je potrošila cijeli Cibonin proračun samo da bi dovela Rickyja Rubija.

Cibona bi se u Sieni trebala zadovoljiti ukoliko odigra obranu kao u 37 minuta dvoboja s Asvelom, ako šuteri budu raspoloženi kao u 3. četvrtini dvoboja s Francuzima. Tada bi, možda, mogli ući u zadnju četvrtinu bez značajnog rezultatskog zaostatka i utakmicu do posljednjih minuta učiniti zanimljivom. To bi bilo dovoljno za obranu ponosa narušenog s onih -45 i samo 40 ubačenih poena u zagrebačkoj “večeri košarkaškog užasa”.