ZAGREB - Prvi je dan u Ciboni nakon odlaska Ive Jelušića s mjesta predsjednika. Promijenilo se nije ništa. Nisu se počeli javljati novi spasioci kad je propao i posljednji pokušaj reanimacije pregovora s Atlantic grupom. Nisu se javili ni Jelušićevi politički oponenti, sada kad je “ulaz slobodan”. Cibonini zaposlenici, igrački i trenerski kadar, svi i dalje čekaju plaću.
U takvim okolnostima svaka kuloarska priča vrlo brzo poprima dimenzije “dogovorenog posla”, svatko ima nekog svog “insidera” koji ima pouzdanu informaciju. Atlantic grupa i Cedevita su vrlo brzo zaboravljeni, a pojavio se novi spasilac i novi plan o simbiozi. Grad će, kažu dobro obaviješteni izvori, amenovati udruživanje Cibone i Košarkaškog kluba Zagreb, a cijeli će projekt biti financiran pod pokroviteljstvom Agrokora čiji se neboder (nekad zvan Ciboninim) uzdiže iznad Košarkaškog centra Dražen Petrović.
Bilo bi dobro da je netko iz podnožja o svemu obavijestio ljude iz nebodera. U koncernu Agrokor negiraju informaciju da pregovaraju o Ciboni. “Nitko nas oko projekta Cibona nije kontaktirao. Nismo upoznati, niti smo u razgovorima oko tog projekta”, rečeno nam je službeno iz Agrokora.
Neslužbeno, zanimanje za Cibonu pokazuje Ivan Todorić (mlađi brat, a ne stariji Ante), ali realizacija projekta “ulazak Agrokora u Cibonu” još nije ni kolibrić na grani, a kamoli sokol u ruci kako bi željeli oni koji su na plaći u klubu. Proučite li Agrokorova sportska sponzorstva, vidjet ćete da su mnogo skloniji ulagati u Hrvatski olimpijski odbor i nacionalne saveze (nogometni, rukometni, teniski, ali ne i košarkaški), nego što su predani u podržavanju klubova (Hajduk je bio jedna od rijetkih iznimaka). No, možda naprave radikalan zaokret.
Drugi dio priče je neprirodna fuzija prirodnih suparnika, Cibone i Zagreba, uradak iz radionice Zorana Gopca. Čovjek koji je privatizirao i monopolizirao hrvatski rukomet, koji je u korijenu sasjekao svaki pokušaj konkurencije (Metković, Medveščak...), osjetio je potrebu za spajanjem. Ne bi on spajao u rukometu. Spajao bi u košarci, ali ne bilo kako i ne bilo koga. Ne može Cibona Cedevita, ali može Cibona Zagreb. Ne može Tedeschi i Atlantic, ali mogao bi netko drugi. Netko tko ne bi dodatno opteretio gradsku blagajnu.
Dobro zna Gobac što govori i zašto. Stanje u Ciboni ima u malom prstu. Zna više nego što je znao već bivši predsjednik Jelušić. Ne mora vas to čuditi, s obzirom na svakodnevni kontakt s Božom Miličevićem. I tako već godinama, a i danas kad Božo više nema ništa s Cibonom. Barem ništa službeno. A opet, kad slušate Gopca, kao da slušate Božu.
Sudbina Cibone danas je u rukama direktora Andre Knege, iako je odlaskom Ive Jelušića formalno prvi čovjek kluba postao dopredsjednik Vlatko Previšić. Knego je na svojoj dužnosti tek tri mjeseca, Previšić i drugi dopredsjednik Lalić, kao i ostali članovi Izvršnog i Upravnog odbora, ovdje su od pamtivjeka. Ako nisu dosad uspjeli pronaći rješenje, iluzorno je očekivati da će sada uspjeti. Može li Knego uspjeti? Za dobro kluba u kojemu je postao igračka legenda, nadajmo se da će ga u ulozi direktora povijest pamtiti kao “Cibonina Roosevelta”.