Stotinjak dana od prve utakmice za Cibonu, uz radni naslov “od Cedevite do Cedevite”, dovoljan su motiv za pogled na razvoj karijere Darija Šarića.
Podatak da se o njemu puno manje priča sada kada ima klub, nego u razdoblju u kojem nije igrao, može dati paušalni zaključak: “očekivalo se više”. Podebljat će ga i brojke. U 13 utakmica ABA lige u prosjeku postiže osam koševa uz šest skokova... Šut je slab, 38 posto iz igre, 47 s crte slobodnih bacanja. Do Šarićevog dolaska Cibona je u ligi bila na 4-7, s njim ima 5-8. Dojam popravlja osvojeni Kup Kreše Ćosića.
Šut za glupane
No, prije nego što vas razočara statistika, ne zaboravite da će tek u travnju napuniti 19 godina, da je tri mjeseca bio u limbu i onda došao u klub kojem su tjednima dolazili novi i otpadali stari igrači...
- I ja sam očekivao bržu prilagodbu, s njom bi vjerojatno bilo i više pobjeda, ali nije lako odmah se uklopiti u momčad ove razine. Previše vremena sam igrao li-la, na refule. Ne znam zašto, ali i prethodnih godina siječanj i veljača nisu bili moje doba, ali od travnja do lipnja igrao bih kao preporođen.
Takva procjena je dobra ako se gleda kroz prizmu skorašnjeg hrvatskog prvenstva u kojem Šarić Cibonu stavlja na mjesto favorita, zajedno s Cedevitom. No, činjenica je da je ta liga kvalitetom dosta slabija od regionalne...
- Ne, moje bolje igra i statistika ne bi smjeli imati veze sa slabijim suparnicima.
U nedjelju je odigrao najbolju utakmicu za Cibonu. Deset koševa, 14 skokova u pobjedi protiv Olimpije. Obje trice proslavio je revolveraški, ali je promašio oba bacanja...
- Sretniji bih bio s tim bacanjima, nego što sam s tricama, bez obzira što bih zabio manje koševa. Problem je u psihi, ali ne promašujem zbog skauta iz NBA-a koji su često u Zagrebu, nego zbog razmišljanja kako trebam držati ruke. Ne kaže se bez veze da je bacanje šut za glupane. Zezaju me prijatelji da onda barem nisam glupan - uspio se, iako trpko, našaliti i na svoj račun.
Krvavi trening
Sto dana u Ciboni analizirali smo u dvorani. Ostatak momčadi imao je slobodan dan, ali ne i Dario Šarić. Svakodnevno uvježbava najčešće spominjanu manu - šut.
- Tri skleka manje ili devet umjesto deset serija šuta će vam se kad-tad osvetiti, a ja od sebe uvijek očekujem najbolje. Prije jutarnjeg treninga s ekipom šutiram dok ne pogodim otprilike tristo lopti i još šutnem stotinjak bacanja. Prije večernjeg treninga odradim još i sat vremena u teretani. Težnja prema savršenstvu me gura prema naprijed. Zato je normalno da sam razočaran kada nakon šest, sedam stati treninga gubimo utakmice, promašujem bacanja ili nemam konstantnost u šutu. Samo da ne budem igrač kojeg će hvaliti zbog obrane, ispast ću kao Gattuso u nogometu. Znam da je moram igrati, ali neka barem 20 posto pohvala bude zbog napada - dječački osmijeh vratio se na Šarićevo lice.Dječački osmijeh tinejdžera koji i protiv velikih dečki ponekad zaigra juniorsku košarku. - Je, nekada napravim nešto što je prolazilo kod juniora pa to ne prođe i ispadnem smiješan. Svjestan sam da bi mi pomogao dribling više, jer ovdje ne dobivam faule u kontaktu kao ranije.
Mamin savjet
Prekršaji su nas doveli do još jedne mane - čestih razgovora sa sucima. Ružno je vidjeti 18-godišnjaka koji stalno gestikulira sucima.
- Reći ću nešto što mi možda ne ide u korist. Sada sam još i dobar kakav sam ranije bio, ali mater mi je stalno govorila ‘nemoj Dario krivce tražiti u drugima’. Nekada sam vrijeđao, danas ih pristojno ispitujem. Što ću, nekada mi je teško priznati da sam kriv.
Dario već ovoga ljeta može napustiti Cibonu, ne samo u NBA. - NBA? Danas su moje jedine dodirne točka s njim playstation i nedjeljna večer uz TV. Nismo dogovarali odlazak u Amerikuo. Ako se ne bih osjećao psihički spremnim možda bih i pričekao godinu dana nakon što me izaberu. Priče o novoj sezoni danas su mi daleke, treba vidjeti i kakvi su Cibonini planovi. Plan za ljeto je SP U-19, a budem li dobro igrao vjerujem da će me Repeša pozvati na pripreme seniorske reprezentacije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....