'Osjećam se kao prosvjetitelj koji vraća Splićane na Gripe'

Zašto je Nikola Vujčić opet na Gripama? Pitanje je zanimljivo jer jedni u tome vide samo mogućnost za njegov bolji angažman u Europi, a drugi u tome vide veliki preokret za košarkaški jad i čemer na splitskim Gripama gdje je nekad davno devedesetih tri puta zaredom pala Europa! Je li ostvariv san da jedan od deset najboljih euro-košarkaša povratkom u košarkaško djetinjstvo reanimira čuvenu Jugoplastiku ponovno u tim koji će gledati Europa?

- Naravno da nije, ja sam to onako puknuo po dolasku na Gripe jer neki cilj barem teoretski moraš imati. Naime, na Gripe sam i dospio zato što ne želim igrati bilo gdje nego isključivo u rangu ekipa sposobnih za Final Four. Pa dok to ne ostvarim, najbolje je da pomognem svojoj matičnoj kući. Ali realno je nemoguće očekivati da ostanem. Za to bismo morali osvojiti prvenstvo i kup te se plasirati u europsko društvo. To sam rekao onako u opuštanju i sanjarenju, ali među NLB ligašima su četiri moćnika sa 30 puta većim ulogom od svih nas ostalih i oni su jednostavno deset kopalja ispred svih hrvatskih ligaša jer pola hrvatske lige kroz jutro radi, a popodne igra košarku.

A to je amaterizam. Međutim, i vi ste amater, bez osobitog ugovora s Gripama.

- Jesam, ali iz gušta, a ne iz potrebe. Svake godine ljeti dođem u moj Split i naravno da vježbam na Gripama, no ove godine pojavio se novi predsjednik Ilija Naletilić, došlo je do neke nove atmosfere jer čovjek je zainteresiran za materijalnu pomoć koju izravno iz svog džepa stavlja na klub. Ovaj put sam i ja u potrazi za angažmanom, dakle slobodan, pa me ništa ne sprječava da nastavim vježbati na Gripama, a još bolje ako mogu i takmičarski nastupati. To samo izgleda neobično, a zapravo je sasvim logično. Jer dok nađem angažman koji mi odgovara, s mojim Splitom mogu sve pobijediti i zašto propustiti tu lijepu zalihu za Split.

• Dobro govorite, sami možete tući cijelu hrvatsku ligu...

- Pa čekajte, nemojmo nikoga podcjenjivati. Nisam samo ja tu, ima nas nekoliko starijih i puno mladih izuzetno darovitih. Svima nam je cilj koji je postavio Naletilić, veliki zaljubljenik, da vratimo publiku, a valjda i rezultat. Nema bolje osnove i za materijalnu bazu, a ja bih umro od srama da tražim neki novac. To bi bilo kao da ga direktno uzimam iz džepa mog starog poznanika Ilije Naletilića. I to u situaciji gdje se i od mene očekuje da doprinesem Gripama koje su me lansirale, a to znači još i više sam dužan Gripama negoli Naletilić kao poduzetnik.

• Valjda vam je plaćen barem put i hotel?!

- Ha-ha, dobro, dobro. Pa o tome se stvarno i ne govori, međutim ja sam u statusu kao i svi drugi i nemojte sumnjati u moju motiviranost, čak mi se čini da me ovo razgaljuje i veseli, pa mi je motivacija, a još više i kreacija, potpuno rasterećena i spremna za maksimalne rezultate. Guštam igrati kad direktno vidim da mogu puno pomoći, da se efekt odmah vidi u suradnji s mladima, a oni su nam zapravo najveći cilj.

Odmah je Nikola skočio da to nije fraza vidjevši da sam se počeo pomalo smješkati...

- Uvijek je u nas bilo tog fraziranja s osloncem na mlade kad bi došlo do krize, kad klub ne bi znao što će, ali ovo je ozbiljno. Ionako smo skroz nestali sa scene. Poludija san kad san nekidan vidija da na malom košarkaškom igralištu u kvartu nitko ne hakla na jedan koš kako sam to prije obavezno viđao po splitskim kaletama i trgovima nego igraju rukomet. To je signal za uzbunu. Isparili smo sa scene. Treba sve izbrisati i sasvim krenuti iznova. Počevši od trenera. Nema onih entuzijasta i vizionara iz moje mladosti. A imamo talenata. Moramo iskoristiti trenutak krize kad se ne očekuje juriš na rezultat pa se može u miru stvoriti nove trenere i njihove generacije. Split ima jake veze u Europi i u svijetu, poznanstva na primjer s Repešom, Spahijom, Kukočem, Dukanom... Kako znanstvenici odlaze na usavršavanje, tako mi možemo s našim trenerima, a onda im dati u ruke dicu kakvu nitko nema.

• I kad predviđate prvu žetvu? Vi odlazite već oko Nove godine?

- Odmah se vide efekti. Dovoljno je biti svjestan da možeš stvoriti garnituru stručnjaka trenera koji će presaditi sve iz avangardne svjetske košarke te da ćeš imati jamstvo napredovanja djece od koje svake godine možeš živjeti rezultatski do njihove 22. godine, a onda i od profita iz njihovih transfera. Ulažeš - vraća ti se. Kad to shvati publika, eto i sponzora, pa nekog brenda, ugleda, i onda sve to zavrtiš u pravi uspjeh.

• Zar nisu Gripe sve to već jednom i imale?

- Istina je, evo i ja sam imao veliku sreću jer sam radio s Mladenom Šestanom, Petrom Bezeljom, Ivicom Skelinom i drugima kasnije, kao sa Zmagom Sagadinom i Jasminom Repešom, genijalnim zaljubljenicima košarke koji su nam po inerciji ostali iz onog košarkaškog jugo-giganta u smislu sustava i tradicije. Međutim, svi mi moramo u novome vremenu živjeti od nečega, pa od najmanjih nogu i ti košarkaški talenti snuju kamo bi otišli za još veći napredak. Evo i ja, moj vrhunac karijere za mene je bio kad mi se ukazalo da odem u Maccabi, prvaka Europe. Nije to isključivo novac, možda je kad si mlađi pobjeda i važnija!

• Da ste, recimo, ostali na Gripama, gdje bi im danas bio kraj?

- Može se i tako gledati, ali što bi uopće bilo od mene da sam ostao igrati negdje gdje više nema rezultata, dakle, začaran krug. No vječni krug oko novca. Kako ga osigurati radi igre i spektakla? Upitajmo se tko je naše zlato? Dica! Ali samo do 22. godine. Pa ne možeš iz svoje kože. Usavrši se u toj ulozi unutar globalne košarkaške mašinerije. Zar nismo mi taj brend koji je u vrhu svakog europskog juniorskog prvenstva, osvajamo i trofeje? Znači, stalno možemo proizvoditi šampionske generacije. Šteta je da ne živimo od tog prirodnog bogatstva, šteta je da ga ne uzgajamo, nego da propadne ili drugi besplatno uživa u tome. Da se to promijeni, najprije nam trebaju educirani treneri. U nas nema ni mentora za nove košarkaške fanatike, ako ih ima, onda ne znam gdje su, što se ne jave?!

Mora biti da svi igraju rukomet...

- Pa i meni pada na pamet da sam kao neki prosvjetitelj koji mora vratiti Splićane na košarkaške Gripe. Neka povedu dicu da vide, što se ono kaže, izbliza kako izgleda žirafa u zoološkome vrtu.

I što onda ako vas oko Nove godine nitko pravi ne pozove?

- Ostajem u Splitu. To bi bilo opasno, osvojimo sve i ostanem zauvijek!

Znači, na Gripama moraju samo moliti Boga da vas nitko iz Europe ne pozove?

- Nemojte, molim vas, jer toliko dobro mole Boga da ih je dosad sve poslušao, ha, ha, a što ću, moram se na kraju i našaliti.