Veliki sportaši često su i najjednostavniji ljudi. U životu sportskog novinara pravo je bogatstvo upoznati se s takvom osobom, a košarkaška zvijezda Andrej Kiriljenko je jedno od takvih lica.
U Zagrebu je bez problema odvojio skoro jedan sat za intervju koji se s vremenom, niti ne primjećujući, pretvorio u ugodno čavrljanje sa zagrebačkim reporterima. Možda i zato što su mu hrvatski košarkaši ostali u dobrom sjećanju.
- U CSKA su mi Mate ( Skelin) i Vlado ( Alanović) bili mentori i upoznali s međunarodnom košarkom, a a s Gordanom ( Giričekom) sam odrastao. Poslije je došao u Utah. Poznajem njegovu kćer, bivšu ženu, a i novu djevojku. Nismo u kontaktu, ali kad god se susretnemo, prisjetimo se dobrih vremena. Smirivao sam ga dok nije puno igrao, govorio da bude strpljiv i njegovo je vrijeme došlo. Jedne godine bio je najbolji igrač s klupe.
Je li NBA bio sve što ste očekivali?
- Ispao je puno teži, ali ne igra, nego život. Pet mjeseci samo jedete, spavate, igrate i trenirate. Mentalni umor jednak je fizičkom. Za mene je bio pravi potez što sam se oženio prije dolaska. S druge strane, odmor je dulji nego u Europi. Sezona traje od listopada do sredine ili kraja travnja. Potraje li dulje, bit ćete zadovoljni zbog play-offa i opet završite u isto vrijeme kad i europska sezona.
Sjećate li se prvih trenutaka kad ste kao klinac vidjeli NBA na televiziji? Rođeni ste 1981., odrastali u vrijeme hladnog rata.
- S deset godina ne razmišljaš o željeznoj zavjesi, a kada se SSSR raspadao, nisam razmišljao o Americi. No, kada su se na vijestima počeli pojavljivati Jordan i isječci iz NBA lige, počeo sam pratiti što se događa u SAD-u, ali samo iz sportskih razloga. NBA mi je izgledao kao lijep san u kojemu želim sudjelovati. Odmalena sam znao da ću biti dobar igrač, a kada su zvijezde poput Wilkinsa došle u Europu, uvidio sam da to nije drugačiji sport, nego ista košarka u kojoj sam bio sve bolji.
Kako to da u deset godina niste promijenili NBA klub?
- Zašto bih ga mijenjao kada volim Salt Lake City i sve vezano za Jazz? Istina, imao sam teških trenutaka s trenerom Sloanom, ali takve situacije želim riješiti, a ne pobjeći od njih, što bi bio lakši put.
Mnogi su mijenjali klubove samo da postanu prvaci?
- Postati prvak s Utahom je puno vrednije nego, primjerice, s Bostonom ili Miamijem. Veća je stvar trijumfirati u momčadi u kojoj si proveo mnogo vremena i koju si pomogao izgraditi. Najjbliže smo bili 2007. kada smo u finalu Zapada izgubili od Spursa. Nadam se još jednoj prilici.
Te 2007. s Rusijom ste osvojili europsko zlato...
- Vrhunac karijere, ali zbog zlatne medalje. Lijepo je biti MVP, ali je neusporedivo s naslovom prvaka. Ako ste MVP, a momčad izgubi, osjećate se dvostruko lošije jer počnete druge okrivljavati za rezultat. To ljeto smo napokon prošli četvrtfinale i ispisali povijest. I ove smo zamalo uspjeli, ali kako kažu u Americi, ‘close, but no cigar’.
Muči li vas lockout?
- Danas sam vojnik armijskog kluba, nisam više u Utahu - nasmijao se Kiriljenko.
- Imam opciju za povratak jer ne želim jednog dana pomisliti da sam prerano ostavio ono što sam deset godina stvarao. Utah je prioritet.
A Netsi i njihov vlasnik, Rus Prohorov?
- Razmotrit ću sve ponude. Prohorov je napravio sjajan potez za svoj imidž u Americi, a to će biti dobro za rusku košarku. Skauti će se sigurno htjeti dokazati gazdi i na način da su pronašli kvalitetnog ruskog igrača.
Tko je pohlepniji u NBA-u: vlasnici klubova ili igrači?
- To je batina s dva kraja, ali nije točno da igrači žele više novca. Tražimo zlatnu sredinu. Ne borimo se samo za sebe, nego za one koji će doći poslije. Tako je bilo i ranije. Jordan je tražio rješenje za nasljednike, a ne za sebe.
Što mislite, kako će i kada lockout završiti?
- Optimističan sam, ali ne znam koliki ćemo dio sezone propustiti. Moguće je i da se cijela sezona otkaže.
Ne bi li to bila sportska tragedija?
- Da, ali to se ne događa svake godine. Želim da se što prije počne igrati.
Plašite li se negativne reakcije navijača?
- Ne, punit će dvorane kao i prije. Vjerojatno će se pojaviti neki koji će gunđati o pohlepi, ali to na Zemlji ima sedam milijardi ljudi i sedam milijardi stavova. Ne možemo ih promijeniti, naše je da izađemo na parket i igramo.
Najbolji košarkaši zarađuju godišnje i više od 20 milijuna dolara. Zaslužujete li toliko novca za igranje košarke?
- To je suludi novac ako se gleda samo igranje košarke. Ali, mi nismo samo košarkaši, nego proizvod za koji su ljudi spremni platiti novac. Netko će u dućanu platiti jedan dolar za mlijeko, a drugi neće jer misli da ne vrijedi više od 50 centi. Nitko nije prisilio vlasnike da nam daju toliko novca, ali oni znaju što će dobiti zauzvrat. Znaju da Bryanta svi vole jer je dobar, ali i da Artesta koji je “bad boy” također voli. Košarka je u SAD-u business, a igrači nisu samo igrači.
Može li Europa imati NBA momčad?
- Najranije za 40 godina, ali ne zbog košarke, nego zbog infrastrukture i biznisa koji nosi NBA. Samo u Grčkoj, Turskoj ili Srbiji mogli bi stalno napuniti dvorane s ljudima koji vole košarku, ali oni si ne mogu priuštiti ulaznice koje stoje 100 dolara.
Je li CSKA bio jedina opcija?
- Ozbiljno sam razgovarao još samo sa Spartakom jer sam odrastao u Sankt Peterburgu. Shvatio sam kako mi je ovo jedinstvena prilika da pokažem ruskim navijačima što sam naučio u NBA-u.
Kako ste se dogovorili za novac? CSKA vas ne može platiti 17,8 milijuna koliko ste imali u Utahu, a vjerojatno ne igrate ni za 1500 eura mjesečno kao Parker u svom Asvelu.
- Novac nije presudio jer sam odmah rekao da će moja plaća ići u Kiriljenkov fond za pomoć djeci. Nije dobro kad nekoga plaćate, primjerice, 1500 dolara. Što ćete mu reći kada vam javi da danas ne želi trenirati? Veći novac stvara veće obveze.
Možete li reći više o fondu?
- Osnovao sam ga 2004. u SAD-u, a u Upravnom odboru je sedam, rekao bih, najmoćnijih ljudi u Utahu, uključujući i guvernerovu suprugu. Devedeset posto naše pomoći ide u Rusiju. Imamo i ogranak koji pomaže bivšim igračima CSKA koji su zaboravljeni i žive u groznim uvjetima.
Za mnoge ste najraznovrsniji košarkaš današnjice. Kako je biti takav košarkaš?
- Uh, to mi uzima previše energije. Ako se ne osjećaš dobro, ne možeš tako igrati u kontinuitetu. Forma nije dovoljna. No, najveće zadovoljstvo osjećam kada pobijedimo.
Ipak, koja vam je rubrika najdraža: blokade, koševi, skokovi...?
- Više ne razmišljam o brojkama. Nakon tisuću utakmica to postaje nevažno. Uživam u pobjedi jer su tada i trener i suigrali sretniji, a život i treninzi lakši. Bude li potrebno, u CSKA ću uzeti loptu i šutirati, ali ne kao Bryant ili Jordan. To nije moj način. Volim svoj prljavi posao, njegove dobre stvari. Želim suigrače učiniti boljim i zadovoljnijim košarkašima.
Hrvatska je imala sličnog igrača, Tonija Kukoča?
- Nisam vidio puno njegovih utakmica, ali mislim da sam nekoliko puta igrao protiv njega. Nekad na TV-u nije bilo toliko utakmica kao danas.
CSKA-ov AK47
Nakon dolaska u NBA izabrao je broj 47 koji spojen s inicijalima daje ime puške kalašnjikov - AK47.
- Quincy Lewis je predložio da uzmem 47: ‘Znaš, zbog ruske puške’. Ideja mi se svidjela, ipak nas povezuju s tom puškom. Slučajnost je što sam rođen u Iževsku, gradu Mihaila Kalašnjikova. Ne promoviram oružje, a ideja o fotografiji došla je od glavnog menadžera CSKA koji je i donio pušku.
‘Varam li ženu? Što god rekao, ispast ću kreten’
Bračni par Kiriljenko ima sve preduvjete da ih se proglasi “zlatnim ruskim parom”. Andrej je jedan od najboljih košarkaša svih vremena, a Maša (kći bivšeg košarkaša Andreja Lopatova) je bila model i pjevačica u usponu (umjetničko ime MaLo). Idealna su meta paparazza...
- U Rusiji toga nema jer je to preopasno zanimanje. Netko bi vam mogao noge slomiti. U SAD-u je drugačije, tamo ljudi koji imaju nešto za kriti moraju biti oprezni.
Kiriljenkovi su se vjenčali nekoliko mjeseci prije Andrejeva odlaska u SAD. Bilo je to ljeto velikih odluka za glamurozni bračni par.
- Prisjećajući se tih dana, često kažem laž u kojoj je djelić istine. ‘Ako ti budeš zarađivala kao ja, onda ću odustati od košarke i biti tvoja podrška. Ne možemo oboje putovati jer će tada djeca biti sama.’ Maša je žrtvovala karijeru za mene. Danas ima nekoliko butika s odjećom u Moskvi i Salt Lake Cityju, da barem bude malo slobodna od obitelji.
Iz bračnog života glamurozne obitelji Kiriljenko izdvaja se priča o “bonusu” koji je Maša dala Andreju i spomenula u intervjuu za ESPN. Jednom godišnje dopustila mu je bračnu nevjeru.
- Izjava je istinita. Večer prije mi je rekla: ‘Sjajno živimo, jako te volim i ne bi mi smetalo ako se to dogodi jer znam da si jako popularan. Toliko ti vjerujem’. Amerikanci su to doživjeli kao da sam je već prevario. I znate što me nakon toga uvijek pitaju - nastavio je Kiriljenko kroz smijeh...
- ‘Jesi li to učinio?’ I što da im ja radim? Ako kažem ‘da’, proglasit će me kretenom, ako kažem ‘ne’, reći će da lažem. Ne mogu se izvući pa ni ne komentiram privatni život. Ljudi, pa nismo si rekli ‘ajmo se odsad varati’. Ne, ne pokušavam je prevariti.
Obitelj Kiriljenko je prošle godine dobila američko državljanstvo. On sam ipak ne planira promijeniti reprezentaciju, ali djeci neće braniti ako prihvate SAD za svoju državu. Sinovi su Fjodor (9) i Stjepan (4), a usvojena kći Saša (2).
- Nismo mogli dobiti treće dijete pa smo se odlučili na usvajanje. Papirologija je trajala devet mjeseci, baš kao trudnoća. U sirotištu za novorođenčad u Rusiji izabrali smo tek rođenu bebu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....