Pobjeda nad Srbima samo bi prikrila bijedu

SPLIT/ZADAR - Krešo Lončar, još jedan od otprhnulih talenata sa splitskih Gripa gdje je stvoren trostruki europski prvak s generacijom Kukoč& Rađa, javno je priznao da ga je sram kako su naši igrali protiv Brazila. Međutim, Lončar za klub s Gripa nije odigrao gotovo ništa i otisnuo se u svijet ne samo na račun svog talenta nego i branda što su ga mukotrpno stvarale generacije Jugoplastike.

Tako kako je precijenjen mit stvoren o Lončaru, prenapregnut je i mit o mogućnostima momčadi Joke Vrankovića na Svjetskom prvenstvu u Turskoj. Košarkaške legende ranga Petar Skansi i Pino Gjergja upozorili su na to i prije natjecanja. Skansi sada ne želi dati svoj sud, tvrdeći da valja pričekati susret sa Srbijom.

Pobjeda za iskupljenje

Njegovo je mišljenje da se uvijek svakog može pobijediti, pa bi taj rezultat protiv Srbije davao drugu sliku, a najpoštenije je bilo da su naši već od prve utakmice priznavali kako ne daju puno više od - ništa.

Pobjeda nad Srbijom može samo produžiti agoniju hrvatske košarke. Naravno, nije glavni krivac Joke Vranković, nego oni koji godinama nisu uspjeli hrvatskoj košarci udahnuti, kako je govorio Skansi uoči Turske, ono što je organizirano postojalo u Jugoslaviji.

Skansi je mišljenja da se uz Božju pomoć može dobiti još jednu utakmicu i nakon Srbije, a tko bi onda imao pravo na kritiku. Imao je i sam takvih iskustava kad je izgubio medalju na EP-u u Barceloni zbog jednog jedinog kiksa pojedinca, no ono nepromjenjivo u mišljenju Skansija jest to da nijedan rezultat u Turskoj nije rješenje ni šansa za našu objektivno beskrvnu košarku.

Tome se priključuje i Zoran Grbac, košarkaški sudac iz šibenskog sudačkog dueta s Dankom Radićem:

- Hrvatska nema više velikih igrača, ali ima velike menadžere. Samo najveći majstori menadžerstva mogu tako dobro prodati svijetu lažnu sliku o našoj kvaliteti. Na taj su način našu igračku bofl robu uspjeli prodati za velike novce, a hrvatska košarka nastavlja živjeti u zabludi. Ako dobijemo Srbe, dobit ćemo samo radost i veselje te noći, ali bolje bi bilo da izgubimo pa da se već netko jednom sjeti zašto nekoliko istih ljudi u ime nepreglednih slavnih i uglednih generacija vodi hrvatsku košarku kao da je to neka njihova bratija. Kome su oni odgovorni? I tko im dopušta da se preko leđa košarke sidre u njoj isključivo radi osobnog uhljebljenja. Pobjeda nad Srbijom poslužit će takvima samo da ušutkaju kritizere i sačuvaju parazitski položaj.