Cibona na koljenima zavapila: Milane, mi te molimo...

ZAGREB - Što će biti s Cibonom? Hoće li se nekadašnji ponos Zagreba ugasiti i ostati samo dio kolektivnog sjećanja na neke sretnije dane, kad se u Zagrebu igrala najbolja košarka u Europi? Ako se to dogodi, tko će za to biti kriv? Ima li Ciboni spasa i tko je taj koji će je spasiti?

To su samo neka iz gomile pitanja na koja već mjesecima intenzivno tražimo odgovore i svaki put kad nam se učini da smo ih našli, dogodi se neki obrat. Sve ono što smo slušali ili čitali, što nam se serviralo kao jedina i prava istina, pretvori se u priču za jedan dan.

U Ciboni danas više nikome ništa nije jasno. I oni koji su sudjelovali na brojnim sastancima s gradskom upravom više ne znaju što im je činiti. I koga više pozvati u pomoć? I što više ponuditi?

Devet mjeseci bez plaće

Cibonini zaposlenici koji već broje deveti mjesec bez plaće, osim manjine (njih sedmero zaduženih za održavanje dvorane) koja je dobila pozajmicu, uzdali su se da će Milan Bandić biti čovjek koji će spasiti klub od propasti i biti jamstvo Cibonine bolje budućnosti. Međutim, kad je s obećanja trebalo prijeći na djela, zagrebački je gradonačelnik zaključio da sadašnje Cibonino vodstvo nije napravilo sve što je od njega tražio.

Istina je potpuno drugačija jer se u Ciboni već godinama čini sve ono što od nje zatraži gradonačelnik i to od onog trenutka kad je klub ušao u trgovinu s njim. Prvo se trgovalo prostorom na kojem je danas javna garaža na Tuškancu. Cibona je ostala bez zemlje i dobila novog predsjednika Ivu Jelušića, koji je tada bio Bandićeva desna ruka.

Jelušić je trebao biti jamstvo da će Grad jednako izdašno pomagati Cibonu kao što to godinama čini s Dinamom. Jelušić se trebao riješiti i Bože Miličevića, direktora koji je Ciboni puno dao, ali od nje mnogo više uzeo i u rangiranju krivaca za današnje stanje kluba zauzima vrlo visoko mjesto.

Nekadašnji dogradonačelnik potrošio je previše vremena za obračun s Miličevićem, koji je potrajao toliko dugo da se našao na suprotnoj strani od gradonačelnika koji ga je u Cibonu poslao. I tako je postao uteg klubu. Barem je tako govorio Milan Bandić u svom prvom obećanju da će pomoći u sanaciji Cibone. Samo maknite Jelušića.

Jelušić je otišao, došao je prof. Vlatko Previšić. Profesor je, također, bio Bandićev čovjek. No, i on je doživio Jelušićevu sudbinu kad je odbio poslati klub u stečaj. I on je postao smetnja. Zadržao se duže na čelu Cibone nego što je trebao, ali danas ni njega nema u klubu koji trenutačno egzistira bez Upravnog odbora, s Mihovilom Nakićem kao v.d. predsjednika. No, gradonačelniku ni to nije bilo dovoljno. U četvrtak je poslao novi ultimatum jer mu je zasmetao prijedlog o “ustupanju nekretnina” . Prijedlog koji je mogao akceptirati i zanemariti ga onog trenutka kad njegovi ljudi uđu u sve Cibonine pore i zavladaju klubom.

Posljednji čavao

Cibona se pred gradonačelnikom spustila na koljena, sklopila ruke i poslala poruku: Milane, molimo te...

U ponedjeljak će Bandić istupiti pred gradske skupštinare. Ako ustraje u svom ultimatumu, neće im predložiti program za sanaciju Cibone, pa ga skupštinari neće imati prilike ni odbaciti, kao što su to namjeravali učiniti. I onda ostaje još izborna sjednica Cibonine Skupštine, zakazana za srijedu. Ako se na njoj ne pojave Bandićevi ljudi ili netko drugi u međuvremenu ne zaključi da Cibonu treba spasiti, kluba uskoro više neće biti. A onda ćemo se sjetiti Bandićevih riječi iz svibnja 2010.:

- Bit ću posljednji koji će zabiti čavao u lijes Cibone .

I bi posljednji.