ZAGREB - Bože Miličević tvrdi da je želio otići tiho iz Cibone, kao što je i došao. Na medijske istupe, kaže, prisiljen je prozivanjima s raznih strana, od pozvanih i nepozvanih da govore o Ciboni. Sastanak u Shambali, velebnom podzemnom prostoru u “pasažu” koji je jedna od nekretnina u Ciboninu vlasništvu, započeo je odgovorom Bošku Lozici.
- Iznenađen sam da se gospodin Lozica, čovjek s toliko iskustva, stavio na brisani prostor. Kao prva osoba za sport u gradskom uredu, on bi trebao biti tamo radi utvrđivanja kriterija, a ne da dijeli i uzima novac. Kako se javio u ime kluba, to je klasičan sukob interesa, jer se taj klub napaja gradskim sredstvima, o čijoj raspodjeli on odlučuje. Inzistiram da objavi kriterije za podjelu prošlogodišnjih sredstava za zaštitu kvalitete vrhunskog sporta, a radi se o 24 milijuna kuna. Na koji su način ti novci podijeljeni i zašto je Cibona zakinuta minimalno za 2,5 do 3 milijuna kuna u sezoni u kojoj je osvojila oba domaća trofeja, bila u finalu NLB lige i među 16 u Euroligi. Čija je to bila politička odluka? Prozivam ga da je napravio nelegalnu radnju.
Miličević je argumentirao tvrdnju o 25 milijuna kuna potrošenih na Mladost.
- Nek’ zbroji troškove bazena, koji Mladost koristi besplatno, sredstva iz fonda za zaštitu kvalitete vrhunskog sporta, redovita sredstva iz ZŠS-a te još deset milijuna donacija ili dotacija iz dva gradska izvora. Njegove najavljene tužbe se ne bojim. Zalažem se za jasno uvođenje kriterija, čime bi bilo prekinuto dugogodišnje financijsko varanje Cibone.
Potom je na red došao Zoran Gobac.
- Za razliku od njega, ja nisam samo izvodio penale, ja sam i igrao, ali nogomet. Čitam da spominje skupe igrače. Ne znam pratimo li iste lige, samo znam da je igrač Zagreba najskuplje plaćeni igrač u povijesti hrvatskog sporta. Znam da su iz Zagreba otišla dva najpotentnija igrača, Duvnjak i Vori, zbog sitnih razloga i novca, i da taj klub nije otišao dalje od četvrtfinala Lige prvaka. A što se tiče proizvodnje igrača, mogu samo reći da su iz Cibone petorica igrača otišla u NBA ligu. Cibona nikada nije imala više od trećine sredstava prosječnog euroligaškog kluba, a 20 godina ima konstantu u Euroligi. U ZŠS-u to nikada nije varolizirano, iako sam puno puta potezao tu temu.
Došli smo i do Cibone.
- U Ciboni postoji kriza rukovođenja koju je potrebno hitno riješiti, sazvati Skupštinu i postaviti regularan Upravni odbor. Direktoru treba vratiti ovlasti koja su mu novim statutom ukinute. Kad sam bio direktor, odlučivao sam o 99 posto stvari. Ne vjerujem u samoupravljanje.
No, sadašnja Uprava suočena je s rješavanjem duga.
- Cibona ne duguje koliko se spominje. I klub potražuje najmanje 10 milijuna kuna. Ciboni je za normalno funkcioniranje potreban proračun od pet milijuna eura bruto. Dva milijuna dolazi po inerciji, od zakupnina i iz gradskog proračuna. Koliko je godišnje dolazilo manje u klub, toliki je minus.
Izlaz?
- S dva milijuna eura Cibona rješava sve svoje probleme, može se restrukturirati i krenuti dalje. Cibona nije dužna državi, a s igračima koji su tu stvorili ime sve se može dogovoriti. Svima je u interesu da Cibona opstane.
Cibonini zaposlenici bili bi najsretniji kada bi se Bože vratio.
- Od 1. siječnja nisam više ništa u klubu i ne mislim se vraćati. To bi bio i sukob interesa s obzirom na moj sadašnji angažman u NLB ligi, gdje sada radim za novac.
No, kaže da je spreman pomoći, otvoren je za savjete.
- Svih 20 godina koliko sam bio u Ciboni donosio sam najviše novca u klub. I sada sam u mogućnosti kreirati mnogo više nego neki drugi. Nikome neću rušiti autoritet, ali nastojat ću pomoći koliko god budem mogao. To je moja obveza prema Ciboni - zaključio je Miličević.