U šestoj sekundi Cibonine utakmice Tomasova trica proparala je mrežicu i vulkan od 10 tisuća ljudi potvrdio je da košarka ima svoje mjesto u zagrebačkoj Areni.
Početak iz snova za Cibonu
Bio je to početak iz snova koji je zagrijao duše onih zagrebačkih zaljubljenika u košarku koji su strijepili kakvu kulisu će imati prve utakmice “kraljice igara” u Areni.
- Ovo je uvertira za Euroligu. Apsolutno nas zanimaju Cibonine utakmice u Areni sljedeće sezone. To je naš sljedeći korak. Kada kažem naš, mislim na upravu kluba i grad Zagreb - rekao nam je gradonačelnik Bandić oduševljen što se Final Four pokazao dobitnom kombinacijom.
Dobra je to vijest za Cibonine navijače i najava da bi grad mogao održati obećanje i pomoći klubu. U petak navečer dobili su potvrdu da ovaj grad ima preživjelih fanova košarke zbog kojih se isplati očuvati Cibonu pa valjda za par mjeseci nećemo morati o “gosponu Obećanoviću”...
Navijanja u dužim intervalima nije bilo te Arena za “cibose” nije bila “vučji brlog”, kao što to u pravilu zna biti Draženov dom.
Arena nije kuća duhova
“Sektor B” (okupljeni oko ulaza B 307, pa ih možemo tako nazvati bez zle namjere prema hokejskim navijačima) bio je na pogrešnom katu, pa su njihovi povici rijetko dolazili do mnoštva na nižoj etaži. No trenuci u kojima je masa na nogama zagrmila na kraju označila je jedan od smjerova kojima treba krenuti da Ljepotica s Laništa ne bude Kuća duhova.
Zagreb i košarka se vole. Samo su to posljednjih godina rjeđe pokazivali. Proljeće 2010. probudilo je ljubav za koju su mnogi mislili da je izgubljena.