Gotovo je. Sve što je izbornik Jasmin Repeša htio provjeriti, provjerio je. Sigurno mu fali “još nekoliko dana”, tako je to uvijek na pripremama. No, Hrvatska je danas, na dan odlaska na SP, u stanju u kakvom je priželjkivala biti onoga dana kad je završen Eurobasket u Sloveniji. Energija koju su donijele tribine i četvrto mjesto na Eurobasketu tinjala je kroz sezonu, onda se ponovo ozbiljnije zapalila tijekom priprema, planula u utorak u Areni kontra Litve i trebala bi se pretvoriti u trajni plamen u nešto više od dva tjedna Mundobasketa. A kakva to Hrvatska, po pozicijama odlazi u Španjolsku?
PLAYMAKERI
Jasmin Repeša za sada kreće s Oliverom Lafayetteom kao starterom, on igra više minuta i od Roka Ukića. Barem zasad, nije isključeno da se taj odnos kroz turnir promijeni. Playmakerska pozicija ove je godine, a bilo je tako već i na Eurobasketu, podređena ostatku momčadi. Odnosno, ona nije glavna hrvatska snaga, ona je važna u defenzivnom pritisku, prijenosu lopte, otvaranju kontri, a nešto manje, barem za sada, u pozicijskim napadima. Ako bi negdje Hrvatska mogla rasti, onda je to na poziciji playmakinga, koji se ne očituje samo u realizaciji, jer nama poena u vanjskoj liniji neće nedostajati, više je to u prostoru napadačke kreacije, koja će biti važna u slučajevima kad Kruno Simon, najkreativniji hrvatski bek, ne bude imao svoj dan. Defenzivni dio tu neće, ponavljamo, biti problem, napadački će oba naša playa morati doći na štih, prvenstveno zbog vlastita samopouzdanja. Poslužit će tome možda dvije od prve tri utakmice na SP, ona otvarajuća s Filipinima, ali i ona u ponedjeljak protiv Senegala. Bilo bi dobro da se u njima barem jednom od naša dva playa napadački otvori.
BEKOVI
Bojan Bogdanović u stanju je zabiti koliko treba ako je dan u kojemu ga šut mazi, ako se razigra s dvije-tri kontre, kao što je to bio slučaj protiv Litve. Onda će sjesti i prvi šut, a kad sjedne prvi šut, sjest će ih još. Njegovi poeni nisu jednodimenzionalni, on je u stanju davati u prodoru, jasno na šutu, ali i igrom leđima prema košu i što se tiče Bogdanovića, tu možemo biti spokojni. Kruno Simon iznimno je važan za balans naše igre, on je u stanju kreirati za šut, pod obruč, za sebe, u stanju je čitati igru i kad je on u postavi mi, praktički igramo s dva playa. Damjan Rudež bit će tu za ući u šutersku seriju, Rudež, koji je danas u ozbiljnijoj rotaciji nego što je to bio lani, svoje će odraditi. Samo u nekim varijantama koristit će se kao lažna “četvorka”, njegovi šutovi tražit će se u korneru, a Rudež će pri tome pokušati iskoristiti sve šanse.
U rotaciji bi mogao biti i Luka Babić, čija će forca biti obrana, ali riječ je o igraču koji je i kreativan, jedan od onih koji je ušao u reprezentaciju da bi tu ostao i kao takvom će mu ovo prvenstvo i te kako koristiti. Zna odigrati pick, ruka je pristojna, momak koji će odraditi sve ono što Repeša pred njega bude stavio. Konačno, tu je i naš najmlađi reprezentativac Mario Hezonja. Svakako će upisati debi, već u subotu vjerojatno, a koliko će prilika dobivati, ovisit će i tome kako se bude snalazio na parketu u onim prigodama koje bude dobivao. On je ovdje kao projekt budućnosti.
VISOKA LINIJA
Krenimo s “četvorkama”. Dario Šarić ove je pripreme odradio kao legitimni član idealne petorke, jedan od naših ključnih igrača. Bio je u krizi u Badaloni, onda se napunio samopouzdanjem u Areni. Dat će nam kreaciju na visokim pozicijama, morat će paziti s faulima, ali pri tome ne gubiti agresivnost. Trčanje je kod njega sjajno, a i imao je dovoljne škole kroz pripreme kako pristupiti različitim profilima izravnih protivnika. Šarić je naša velika kvaliteta, a s druge strane Damir Markota bit će naše iskustvo, stabilnost, čovjek za obraniti post-up igru, ali i pogoditi neki šut. Još jedan koji razumije igru i od kojega se očekuje da u onoj minutaži koju bude imao, odradi vrhunski posao. Može poslužiti u nekim varijantama i na “petici”.
Što se tiče klasičnih “petica”, Ante Tomić stigao je na pripreme svjestan da mu uloga, barem napadačka, neće biti kao u Barceloni, iako je imao protiv Meksika ulogu u kojoj je bio i takav. Taj dio ovisi o “pick and roll” igri. Koliko će ista biti naša opcija, koliko je dobro možemo odigrati, ili će Tomić većinu vremena biti na “kratkom popu” pa razigravati, a manje će mu se spuštati na čistu centarsku igru, toliko će njegov napad biti produktivan. S druge strane, od Tomića se očekuje kontrola obrane, pozicijska čvrstina u reketu, kontrola skoka. Sve to je i lani radio jako dobro. Radit će i ove godine. Luka Žorić puno je bolji jer je zdraviji i svježiji, nego što je to bio lani. Daje agresivnost u obrani, a njegova brzina nešto je na što se uvijek može računati u napadu. Uz Markotu, i jedan od onih koji neće dopustiti da netko Hrvate “uvede u šoru”. Možda će poneku minutu zaigrati i s Tomićem, a kako je riječ o različitim profilima centara, tako će ulazak jednog ili drugog tjerati suparničku obranu na promjenu koncepta defenzive.
Tu je još i Lukša Andrić, koji je dovoljno iskusan da će znati odigrati svoju minutažu u danoj prilici. Takav je bio i u Sloveniji, takav će čekati svoju šansu i u Španjolskoj. Imati takav osigurač na klupi je sjajna stvar jer, recimo, isti taj Andrić bio bi nedodirljiva prva “petica” u slovenskoj reprezentaciji. Agresivan u obrani, još jedan “roll” igrač u napadu.
STRUČNI STOŽER
Jasmin Repeša ovo je ljeto pozvao u stožer kao asistente dva igrača s kojima je nekada radio. S Jozom Tabakom kao asistent u reprezentaciji, a sa Slavenom Rimcem i kroz klubove i po reprezentacijama. Uz stožeru je i Nikša Prkačin, a to je još jedan od onih ljudi do čijeg mišljenje Repeša drži. Taj trojac sjedit će na klupi biti na dispoziciji izborniku za svaki savjet. Repeša je ove godine puno mekši nego je to bio godinama ranije. Što zbog iskustva, a što zbog nekog pravila ponašanja na koji su reprezentativci već navikli. I u tome su pomogli asistenti i direktor reprezentacije, a sve skupa je dobro za ugođaj u našoj vrsti.
Neki bivši Repeša ne bi zatvarao momčad kreativnim i darovitim igračima, kako je zatvarao danas reprezentaciju. I to je dio u kojemu se promijenio, čini se, na bolje. Što se tiče taktike, i dalje sustav obrane u prvom planu, tu je predvidio sve zamke na koje bismo mogli naići i sustave kako ih spriječiti. Skrivao je dosta toga tijekom priprema, ponekad je vidio dovoljno u vrlo malo vremena. I onda to brže-bolje skrio.
ZAKLJUČAK
Konačni zaključak o Hrvatskoj može se svesti pod momčad koja je sposobna odigrati tvrdu, čvrstu utakmicu, ali i biti kadra dominirati u tranziciji nad bilo kime. Malo tko, a možda doista i nitko, osim jasno SAD-a, ne dolazi na SP s boljim kontranapadom od Hrvatske. Ako uspijemo obrambeno, sustavno neutralizirati centarsku moć nekih naših mogućih protivnika (Španjolska i Brazil, prije svih, u križanjima nakon skupine) te ako osim obrambene moći dobijemo i popravak kreacije od playmakera (uz, jasno, sve ono što u tom dijelu igre donose Simon, Šarić i Tomić), Hrvatska će doista biti na SP-u zatvorena cjelina. Uz, jasno, šuterski rang koji bi trebali držati Bogdanović, Rudež, Simon, Šarić... Sve to je ono što je sklopila Hrvatska. Kako će to prebaciti na parket, vidjet ćemo od subote.