ZAGREB - Aco Petrović u dva je navrata vodio reprezentaciju, nakon što je prethodno bio pomoćnik Petru Skansiju na OI u Barceloni 1992., i posljednji je izbornik koji se s jednog natjecanja (EP 1995.) vratio s odličjem. Njegovi izbornički dani na klupi Hrvatske su, prema vlastitom priznanju, prošlo svršeno vrijeme. Nije sudjelovao u izboru, ali ima svoje mišljenje.
- Ako su Vranković i i Anzulović bili jedina dvojica kandidata, onda je, po trenerskom životopisu, trebao biti izabran Zula. Nemam ništa protiv Joke. Obojica su simpatični, karakterni, ali Joke ne može biti ispred Zule.
I Petrovića je zasmetao način na koji je Vranković izabran.
- Smeta me sakrivanje. Talijani to rade puno transparentnije. Predsjednik kaže koja su njegova tri kandidata i da će nakon razgovora s njima odlučiti tko će biti izbornik. Stručni savjet je lobiran, uopće ne vidim smisao postojanja tog tijela. Nepotrebno se radi cirkus. Upravni odbor proveo je ono što je Radić htio. Predsjedniku priznajem da je donio hrabru odluku, ali svi znamo da za nju neće odgovarati. Bilo tko u hrvatskoj košarci u ovom trenutku ne može, ako nema parapsihološke sposobnosti, reći što donosi budućnost. Joke je čvrst, kod njega će se poštovati disciplina, ali referenca po kojoj je izabran je zlatna medalja na jednom smiješnom natjecanju.
Vrankovićevi ‘plusevi’ i ‘minusi’
Plusevi
- ima karakter vođe
- igračko iskustvo s najviše europske razine
- sklon učenju od iskusnijih kolega
- dobre radne navike
- sklon dati priliku mladima
Minusi
- bez velikog trenerskog iskustva
- eksplozivan
- nema opću podršku
- neslavna epizoda u Ciboni
- imidž nasilnika