NOVI NASTAVCI

TWIN PEAKS Može li Lynch ponovno pomaknuti sve granice

Snimaju se novi nastavci legendarne serije, no prošlo je 20 godina, televizija je drugačija i pitanje je hoće li se Lynch osramotiti remakeom

Prije nekoliko tjedana svijet je zajednički udahnuo i počeo vrištati od oduševljenja. Facebook je bio zatrpan presretnim porukama, blogeri su trgali tastature furiozno ispisujući vijesti, čak je i New York Times objavio članak koji je, nekarakteristično za njih, navijački. Showtime, ugledni kabelski kanal, najavio je da će krenuti u remake “Twin Peaksa”, prema mišljenju mnogih najbolje serije ikad snimljene. Onda su ovaj tjedan i poneki glumci iz originalne serije počeli potvrđivati da se “Twin Peaks” stvarno i snima.

Dugo sam mislio da sam jako čudan. Drugačiji od drugih. Valjda glup, nije bilo drugog objašnjenja. Dok su baš svi ljudi koje sam poznavao tvrdili da je David Lynch (kreator “Twin Peaksa”, ali i filmova kao što su “Dune”, “Blue Velvet”, “Lost Highway” i “Mulholland Drive”) najveći živući genij, gledao sam ih u čudu.

Potpuni luđak

Nije mi bilo jasno koji ih mazohistički poriv tjera da detaljno analiziraju plod mašte potpunog luđaka. Jednostavno nisam mogao pojmiti kakav se gušt može izvući iz serije potpuno nepovezanih scena kojima je jedina svrha da budu što čudnije. A takva je baš svaka stvar koju napravi. Ljudi još uvijek pokušavaju shvatiti što se dogodilo u “Mulholland Driveu” i taj fakt ističu kao pozitivnu stranu njegovih filmova. Takve stvari mogu shvatiti u kratkim i eksperimentalnim filmovima. Ali tri sata takvog mučenja? Ne baš.

Onda sam imao priliku upoznati gospodina Lyncha. Prisustvovati jednom predavanju koje je održao na faksu na koji sam išao. I sve mi je postalo jasno. Tri sata je sjedio na pozornici s gumenom kapom na glavi iz koje su virile neke žice koje su navodno pratile njegov rad mozga. Pričao je o transcendentalnoj meditaciji. Na trenutke bi zašutio i meditirao. Sjedili smo tamo u tišini, po dvadeset minuta u komadu. Ja sam bio jedini koji je vrištao od smijeha, na očigled zgroženih studenata teorije filma i filozofije koji su sve shvatili ozbiljno.

Vidite, Lynch nije ludi mistik, a njegovi poremećeni vizuali i atmosfera nisu plod bolesnog uma. Lynch je u neku ruku nasljednik Andyja Kaufmana. I to kakav. Potpuno predan performansu. Čovjek živi komediju i cijeli je život posvetio njoj. Osim bizarnih filmskih i TV uradaka, u posljednje je vrijeme izdao dva albuma, priča o meditaciji svakome tko ga želi slušati, izbacio je svoju marku mljevene kave, a zadnji pothvat mu je linija ženske odjeće.

Važan projekt

Nakon što sam shvatio što David Lynch zapravo jest, postao mi je izuzetno zabavan. Svaki njegov film mogao sam gledati drugim očima, kao umjetnički performans koji je stvoren da bi kvaziintelektualci imali priliku čime zaokupiti svoje živote. Pogledao sam “Twin Peaks” drugi put relativno nedavno, sa svježim pogledom. I složio se. Zaista se radilo o revolucionarnoj seriji za svoje vrijeme. I kada bi se izbacile bizarne besmislice, bila bi u top-deset najboljih serija svih vremena. Bez tibetanskih predavanja i nasumičnih plesova u kafićima, imali bi super proizvod.

“Twin Peaks” počinje s mrtvim tijelom na obali. Premisa cijele serije je tko je ubio Lauru Palmer, curu koju su pronašli na obali jezera. Kyle MacLachlan je FBI-ev agent koji dolazi u naizgled obični mali grad i pokušava riješiti misterij. Ali, avaj, gradić skriva puno više misterija nego obično ubojstvo.

No što jest, jest - “Twin Peaks” je bila ubitačno važna serija. Naizgled obična sapunica pokazala je da televizija može biti drugačija. Prvu epizodu prvoga dana emitiranja pogledalo je više od 30 milijuna ljudi. A ova serija je tada bila emitirana na mainstream TV kanalu, a ne na kabelskom programu. I gledanost je samo rasla (sve do druge sezone kada su svi zaključili da stvari postaju prečudne i odustali, što je dovelo do kraja serije). Ne samo da su dokazali da serije mogu biti drugačije, već i da će ljudi to gledati.

“Twin Peaks” sam po sebi nije toliko bitan. Ono što je bitno jest to što se dogodilo kasnije. Probili su branu za more drugih (i puno boljih) serija koje su prihvatile atmosferu koju je na televiziju doveo Lynch. “X-Files”, jedna od stvarno najboljih serija ikad, najdirektnija je veza s “Twin Peaksom”. No, utjecaji se vide u “Sopranosima”, “Lostu” (na žalost), “Buffy Vampire Slayer” i “NYPD Blue”.

Zlatno doba TV-a

Televizija je danas drugačija. Zbog “Twin Peaksa” imamo serije kao što su “Mad Men”, “True Detective”, “Leftovers”, pa čak i “Louie”. “Twin Peaks” je ohrabrio ljude kao što su David Milch (“Deadwood”), David Simon (“The Wire”), Ronald D. Moore (“Battlestar Galactica”), Vince Gilligan (“Breaking Bad”) i Jenji Kohan (“Weeds”) da se upuste u hrabre serije. Zato smo danas u zlatnom dobu TV produkcije. Nikada nije postojalo toliko dobrih serija u tako malo vremena.

Upravo je to zlatno doba televizije i najveći problem potencijalnog remakea “Twin Peaksa”. Nije dovoljno biti čudan. Lynch se više ne može izvući na geg, napraviti seriju sa zanimljivim vizualima i nekoherentnom pričom. Treba mu jak scenarij, još moćniji glumci (glumačke izvedbe u originalnoj seriji su notorno katastrofalne) i, najvažnije od svega, još više ludosti.

Pred Lynchem je nevjerojatno težak zadatak. Može li se ne osramotiti remakeom najvažnijeg projekta svoje karijere. Može li opet biti dvadeset godina ispred svog vremena i pomaknuti granice koje će iskoristiti pisci koji će na scenu nastupiti tek za nekoliko desetljeća. Ili će se konačno raspasti njegov performans i bit će prokazan kao jako dobar zajebant.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
16. prosinac 2024 08:10