NATAŠA JANJIĆ 'Još su godine na mojoj strani, nešto malo genetika, a možda i Photoshop'

Nije bilo psa kojeg nije izgrlila i izljubila dok smo se nakon fotosnimanja spuštale niz zagrebačku Mesničku ulicu. Psići su mahali repom, gospođe su je razdragano zaustavljale “pa vi ste glumica, jao, kako ste lijepi i mladi”.

“Hvala, hvala, i nisam više tako mlada”, toplo bi se nasmijala Nataša Janjić Lokas, naša ponajbolja i mnogo puta nagrađivana glumica, Splićanka sa zagrebačkom adresom, u sretnom braku s producentom i nekadašnjim TV voditeljem Joškom Lokasom. Nataša je na snimanju za Studio profesionalno uživala, strpljivo pozirala, elegantno mijenjala haljine, upijajući dah i energiju prostora …

“Ajme, na ovoj izgledam kao slonica”, rekla je, nakon što je škicnula jednu od fotki na zaslonu fotoaparata

“Samo sam čekao”, nasmijao se fotograf. “Samo sam čekao.”

Žena Branka Đurića

Puno radi. Nedavno je bila pretpremijera “Ritine škole” kazališta Planet Art (po tekstu britanskog dramatičara Willyja Russella) u kojoj Nataša igra frizerku Ritu, ženu koja u potrazi za nečim novim upisuje večernji tečaj književnosti. Predstavu je preveo i režirao Marko Torjanac koji ujedno glumi profesora književnosti Pravdana “toliko rezigniranog da mu više ništa ne nedostaje”.

“Pretpremijera je prošla odlično”, govori mi nešto kasnije Nataša. “Posjetili su nas neke drage kolege i obitelj i reakcije su jako lijepe. I od ove predstave očekujemo da ima dug život i da je publika rado gleda. I da naš užitak igre bude prisutan do kraja”.

Natašin rokovnik uglavnom je pun. Premijera “Ritine škole” održat će se 7. travnja u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, potom slijedi regionalna kinopremijera novog filma Srđana Dragojevića “Atomski zdesna” u kojoj Nataša igra ženu Branka Đurića. Snimali su tijekom listopada prošle godine u Ulcinju, na jezeru Ada Bojana, ekipa iz cijele regije bila je odlična, kaže Nataša.

“Bilo je krasno bablje ljeto, radili smo, jeli, živjeli na setu. Riječ je o crnoj komediji, redatelj Srđan Dragojević je genijalac, otkačen, pametan, duhovit, bilo je super raditi s takvom postavom”, napominje glumica.

Ostaje u Gavelli

Uskoro će i premijera predstave koju radi u koprodukciji s Kerempuhom, komad u kojem pet glumica duhovito i otvoreno progovara o muškom rodu, u režiji Renea Bitorajca.

Nataša Janjić nedavno je najavila odlazak iz Gavelle. No, na kraju je ipak ostala.

“Da... ostala sam jer su mi rekli da se mojim odlaskom gasi radno mjesto, a kako vremena nisu za uludo gašenje radnih mjesta, odluku sam odgodila na neko vrijeme. Voljela bih si priuštiti neku promjenu i nadam se boljim i slobodnijim vremenima, kao i zdravoj fluktuaciji među kazalištima koja bi svima dobro došla kao osvježenje”, kaže Nataša, ne skrivajući da posao u stalnom ansamblu kazališta uspava glumca.

A promjena koju spominje značila bi odlazak u slobodnjake s naglaskom na filmu, možda i karijera vani, kopka je to već neko vrijeme.

“Možda zato što mi je pun rokovnik i što imam puno posla ovdje nisam napravila neke odlučnije korake u tom smjeru, a mrvicu sam i lijena...”, nasmijala se.

Fatalna Giselle

Umjetnička je duša otkad zna za sebe. Svako umjetničko djelo, kaže Nataša, ima ulogu da utječe na nas, čak i kada nismo toga svjesni. Kao klinka doslovce je, kaže, gutala knjige, sjeća se da su joj “Pet prijatelja” Enid Blydon obilježili lijepi period djetinjstva. Kasnije je to bio Kundera. Film koji je obožavala kao djevojčica, a na koji bi i danas zapjevala i zaplakala, bio je “Moje pjesme, moji snovi”.

Predstava koju prvu pamti bila je baletna, “Giselle”. Gledala ju je prvi put u Splitu, a drugi put nekoliko godina kasnije u Boljšoj teatru, u Moskvi, gdje je sve djelovalo kao san. Pamti, kaže, i Magellijeve predstave koje su gostovale u splitskom HNK dok je još bila srednjoškolka i koje su zapečatile želju da se profesionalno bavi glumom.

Studirala je s Jelenom Veljačom, Amarom Bukvićem...

“I danas se doživljavamo braćom i sestrama. Dogodila se divna klasa talentiranih ljudi iz različitih gradova, a kad dane i noći godinama provodite zajedno, rezultat je da se uvijek rado družite i radujete međusobnim uspjesima”, kaže Nataša.

No, nedostaje li nam u kazalištu, filmu, pa na koncu i na televiziji, dobrih priča, dobrih scenarija?

“Nisam primijetila da ga nedostaje na filmu i u kazalištu, ali na televiziji definitivno. To ne ovisi o piscima i scenaristima, nego više o novcu i programu. Sve bi došlo na svoje mjesto kada bi se dramske serije prikazivale u 20 i 21 sat, a telenovele i sapunice, protiv kojih stvarno nemam ništa, od podne do 18 sati. U sistemu gdje nam sapunice idu u najboljim terminima, naravno da će biti najgledanije. Kada bi ih zamijenile dramske serije, manji formati, nalik svim onim stranima koje poznajemo i volimo, krenuo bi razvoj kvalitetnijeg sadržaja”, smatra.

Noćarenje na kazališnim daskama sve teže pada. Nakon cijelog dana ispunjenog obvezama i probama, kada svi dolaze svojim kućama i započinju odmor, glumac pali motore i odlazi na scenu.

“Dugo nakon predstave ne mogu zaspati i noćni život doista je moja realnost. U nekim zemljama glumcima je zabranjeno napustiti kazalište sat vremena nakon predstave i sjedati u vozilo jer je povećana mogućnost nesreća... Ponekad poželim neki mirniji i uredniji život, ali s druge strane, tu smo radi publike koja navečer dolazi u kazalište gledati te i razonoditi se. Bez te žive igre život bi bio prazan”, kaže.

Sjaj u očima

Kompromis sa stresom još nije sklopila. Previše se opterećuje, analizira, sve proživljava vrlo intenzivno.

“Stres je iluzija, ako pronađeš neki svoj unutarnji mir. To se kod mene još nije dogodilo, nisam naučila eliminirati viškove i sve mi je jednako važno. Nažalost. A na sreću onih koji od mene nešto trebaju i traže”, slegnula je ramenima.

Unatoč zamornom ritmu i noćarenju, Natašin ten je divan, oči imaju sjaj...

“Ipak imate neki dogovor sa stresom. Pod pritiscima netko pije, netko puši, netko se deblja, nabora... vi još uvijek sjajite. Mora negdje biti kvaka. Ugiba li vam zato akvarijska ribica brzo ili nemate sreće u kartama, možda?”

Nataša se nasmijala.

“Hvala na komplimentu. Još su godine na mojoj strani, nešto malo genetika, možda šminka, a možda i Photoshop. Osjećam sitne kvarove s vremena na vrijeme, sporije skidam zimske kilograme i ne idu me više igre na sreću. Naglašavam to jer sam na njima nekad doista redovito osvajala. I kronično mi nedostaje slobodnog vremena”, zavrtjela je glavom.

Nema neki posebni životni credo. Pokušava živjeti u sadašnjem trenutku ljubazno i ljubavno. I podsjećati se na to svaki dan.

“Dovoljno smo opterećeni sistemom u kojem živimo, koji nam daje upute i recepte od prvog trenutka kada započnemo školovanje. Čini mi se da je jedino vrijedno istinski slušati sebe i pronaći osobni smisao iz dana u dan”, kaže Nataša.

Ljubavno i ljubazno

S kritikama nema nikakvih problema. Nije tašta, svjesna je da se bavi javnim poslom izloženom kritici i subjektivnom dojmu pojedinca. Osim toga, rad glumca je timski, ovisi o mnogim faktorima.

“Volim čuti tuđe mišljenje i dojmove, kako bih inače znala jesam li na dobrom putu i što sam postigla? Ne držim se nepogrešivom niti mislim da me svi moraju voljeti”, jednostavno će Nataša.

Ne ljuti je niti niz stereotipa s kojima se (filmski) glumci znaju sresti (jedan od čestih je kako “susjedi Srbi znaju napraviti dobar film, predstavu ili dramsku seriju, a mi nikako, eto, zadnje što je valjalo Velo misto, Malo misto i Prosjaci i sinovi”).

“Ne bih se složila s tim. Ove godine sam u zagrebačkim kazalištima gledala neke izvrsne predstave, i sama sam u nekima sudjelovala. Zatim, ovogodišnji Pula film festival prikazao je puno odličnih filmova.

Krize često za rezultat znaju imati poplavu inspiracije i kreativne energije”, smatra glumica.

“Svojim stavom doimate se da niste ranjivi. Namjerno ili možete za sebe reći da ste jaka osoba?”, zanima me.

“Ako je osoba koja emotivno doživljava svijet slaba, jaka osoba bi po toj logici trebala biti ona operirana od osjećaja? Baš naprotiv, jako sam emotivna i ranjiva, ali sam i jaka. Odgovorna, tolerantna, srčana, komunikativna... ne nužno tim redoslijedom”, nasmijala se Nataša. I zastala uz izlog iz kojeg nas je gledala proljetna haljina jarke zelene boje.

“Kako je lijepa. Ali, treba izgubiti koji kilogram za nju... Volim se uređivati, volim štikle, eleganciju, lijepe stvari. Sređivala bih se i da nisam glumica”, namignula je.

“Postoji li slava i ‘celebrityji’ u Hrvatskoj? Pokojni Dino Dvornik jednom je rekao da pekar u njegovoj ulici živi ‘slavnije’ od njega, da ima više para i status koji imaju zvijezde?”, nastavile smo s čavrljanjem.

Nedostižan glamur

“Malena smo zemlja, tako da se čini da su poznati gotovo svi, iako financijska slika i realna zasluga toj slavi ne prati nužno naša lica i imena. No, istinski celebrityji, ako ćemo po zapadnjačkom kriteriju po kojem je i preuzet taj termin, kod nas bi bili naši političari. O njima najviše govorimo, oni najviše zarađuju. I sportaši. I pjevači zabavne glazbe. Mi ostali tek popunjavamo medijski prostor namijenjen ‘zvijezdama’, a u rok službe nam podvaljuju i taj glamur kojeg toliko volimo, čak i ako si ga često ne možemo priuštiti”, kaže glumica.

Bili ste u showu “Zvijezde pjevaju”. Frendice i ja smatramo da smo se i tim formatom pokazali pomalo zakopčanima. Uvijek izviri ta lagana hipokrizija. Nije li fora baš u tome da onaj drugi partner koji nije profi pjevač pjeva osrednje? Što onda, u tome i jest draž?! TV novinarku Katju Kušec svojevremeno razapeli su što žiri, što mediji, jer ‘nije bila vrhunska’. Pa što?! Show zabavlja, a profesionalno pjevanje i strogi kriteriji su za neko drugo mjesto. Ne živcira li vas ta zamjena teza? Nataša se nasmijala.

“Da. Stalno nešto moramo biti ‘politički korektni’, to sputava kreativnost, prirodnost...” Zastala je i odmahnula rukom.

“Po mojem ukusu, previše je govorancije u odnosu na pjevanje, no riječ je o licenci pa pretpostavljam da tako mora biti”, kaže.

Želi si komediju

Kazalište ili film, gdje srce jače kuca?

“Trenutno? U kazalištu bi me razveselila samo još dobra komedija ili neki zanimljiv multimedijalan projekt s genijalnim redateljem i raznolikom glumačkom ekipom. A film, uvijek i s velikim zadovoljstvom. Ajde, izazov bi mi bila i dobra TV serija”, otkriva Nataša.

Svašta bismo još “proćakulale” dok klizimo gradom u lijepo proljetno predvečerje, no vremena nikad dovoljno.

Tropska plaža s morem tirkizne boje ili kućica u planini?

“Oboje dajem za New York.”

Razum ili osjećaji?

“Uvijek i jedino osjećaji. Prokleti razum.”

Doručak na terasi uz šum valova i miris ozona ili dobra thai masaža?

“Jaooo… Može li ta ista masaža na terasi uz more, a nakon toga taj isti doručak?”

Liz Taylor ili Frida Kahlo?

Liz Taylor.

Angelina Jolie ili Helen Mirren?

“ Cate Blanchett. Divna i predivna, jaka, mega glumica. Ukrala mi je sve uloge.”