Naši predstavnici u posljednjih 6 godina 4 puta nisu uspjeli proći u finale. Tko je krivac za novi eurovizijski fijasko?

Nije vijest da Hrvatska nije ušla u finale Eurosonga. Vijest bi bila da je Nina Badrić prošla u završnicu. Sve bi to razveselilo, a mnoge i iznenadilo.

Jer, otkako je Elizabeth Homsi, urednica Zabavnog programa HRT-a, Nini (koju je Homsi sama izabrala), dozvolila da na najgledanijem festivalu Europe (na kojem se naši timovi promoviraju o trošku HRT-ovih pretplatnika) bude glavni dirigent (Nina je bila pjevačica, autor skladbe i stihova, šefica osmišljavanja nastupa i vlastiti menadžer), bilo je jasno da to nije put do uspjeha. Previše obaveza na jednim leđima koja su, istina, tražila da ponesu teret koji je u uspješnijim timovima raspoređen na desetak ljudi, glasače nisu zanimale niti impresionirale.

No, Nina nikako nije jedini, a najmanje je glavni krivac za naš novi fijasko. Odlaskom Ksenije Urličić s mjesta šefice eurovizijske delegacije dobri plasmani koje smo ostvarivali u 90-tim godinama prošlog stoljeća postali su prošlost. Naši predstavnici u posljednjih 6 godina 4 puta nisu uspjeli proći u finale, a slavili smo kad je Igor Cukrov na Eurosongu osvojio 18. mjesto, a 'Kraljevi ulice' 21 mjesto.

Želimo li dalje tako 'slaviti', treba HRT-ovcima pustiti da i u buduće biraju predstavnike i određuju način biranja. Ako želimo više, onda valja smijeniti trenere pod čijim vodstvom naša glazbena reprezentacija godinama nije dala gol. I u igru uključiti nekog tko voli glazbu koju predstavlja, trudi se oko izvođača i autora i ima volje za osmišljavanje dobitničke strategije.