LIJEPA NATAŠA JANJIĆ UŽIVA U SVOJOJ POPULARNOSTI 'Lijepo je kad ti plješću, ali i na računu vidiš koliko te cijene'

Natašu Janjić televizijski gledatelji prate u HTV-ovu prime timeu nedjeljom u seriji “Da sam ja netko” prema nagrađivanom filmu Ivone Juke “Ti mene nosiš”.

Glumi šminkericu Lidiju, suprugu čovjeka s kriminalnom prošlošću koji se vraća u obiteljsku svakodnevicu u kojoj pokušava biti dobar otac i suprug. Njihova djevojčica priklonjena je ocu. Želi biti nogometna menadžerica, uzor pronalazi u Zdravku Mamiću.

Je li glumici iznenađujući bio zaplet u kojem maloljetno žensko dijete želi biti izvršni predsjednik Dinama?

- Nije. Današnja djeca uzore nalaze u svemu što je trenutno pod reflektorima, baš takvi problemi i ljudi postoje - veli Nataša Janjić, čiji lik u serij puca pod nemogućnošću da sredi život i disfunkcionalne odnose kojima dijelom i sama pridonosi.

- Serija obiluje scenama koje nisu u filmu, priča je namjerno suprotstavljena dijelovima iz sapunice na kojoj likovi rade. Pokazuje se tako da realnost može biti nestvarnija, složenija i dramatičnija. Gruba, a dirljiva istovremeno. Jer, udaljili smo se od sebe i baš zato nismo u mogućnosti riješiti svoje probleme. Ne živimo istinu, živimo nametnute norme, robovi smo obaveza koje mrzimo, štujemo lažne idole, bježimo od sebe i sadašnjice, stvari koje nas istinski vesele, premalo iskreno razgovaramo. Ne znam ima li pomoći. Umjetnost je oduvijek bila tu da zaustavi tren, ukazuje i kritizira. Možda je u njoj spas - razmišlja Nataša Janjić, uvijek zaposlena, uvijek tražena izvan matičnog kazališta Gavella.

Ruža u ‘Malom princu’

Glumica rođena 1981. u Splitu koja je upisala glumu u klasi Neve Rošić i Koraljke Hrs, a diplomirala ulogom Marthe iz “Tko se boji Virginije Woolf?” u klasi Borne Baletića 2004. godine, ovaj tjedan pojavljuje se kao epizodistica u seriji “Horvatovi”.

- Igram Danijelu, vrckavu djevojku iz Splita, kojoj je potreban posao pa se zapošljava kao konobarica u birtiji kod Horvatovih, Gorana Navojca (Stjepan) i njegova brata Franje kojeg igra Ljubomir Kerekeš. Dok će se brat Franjo zaljubiti u nju, ona će svu svoju pažnju pokloniti Stjepanu. Stjepan je, nažalost, neće dugo zadržati na radnom mjestu jer će mu niz neugodnih situacija s Danijelom stvoriti obiteljske probleme - objašnjava zaplet u kojem sudjeluje u RTL-ovu sitcomu.

Prethodno, sinkronizirala je crtić “Mali princ” prema klasiku Antoinea de Saint-Exupéryja. “Malog princa” čitala je nekoliko puta tijekom odrastanja, uvijek u različitim fazama.

- Velika je to priča, uvijek iznova osvjetljava probleme i zamke vremena. Riječ je naizgled o priči za djecu itekako važnoj za odrasle jer filozofski pristupa smislu života - razveselio ju je poziv da svoj glas da Ruži, cvijetu koji je Mali princ toliko volio.

Najnoviji filmski projekt Nataše Janjić vezan je uz mladog redatelja Nevija Marasovića kojeg cijeni. Prije godinu dana ponudio joj scenarij koji je napisao s norveškim scenaristom i ulogu slijepe žene. Riječ je o filmu u postprodukciji naslovljenom “Goran”, snimanom u pahuljama prekrivenom Gorskom kotaru.

Related content

Boris Štajduhar

Mušketiri glume

- Snimanje te mračne obiteljske drame često nije bilo nimalo lako zbog snježnih uvjeta. Ne smijem otkrivati sadržaj, ali svakako će biti drugačiji od bilo čega viđenog kod nas, u Gorskom kotaru uspjeli smo postići svojevrsnu nordijsku atmosferičnost - kaže o projektu u kojem hvali i partnere, redom najzanimljivija lica među mlađin glumcima, Franju Dijaka, Janka Popovića Volarića, Gorana Bogdana, Bojana Navojca, Filipa Križana uz veterana Milana Štrljića.

Otvoreno govoreći, jedna je od rijetkih hrvatskih glumaca do 40. godine koja profesionalnim znanjem i vanjštinom može iznijeti uloge ljepotica s karakterom. Znači li takva pozicija dobre honorare i materijalno bezbrižan život ili mučenje s hiperprodukcijom i utjerivanjem honorara?

- Hvala na ovom velikom i lijepom komplimentu. Ne mogu se žaliti, zahvalna sam, živim dobro, iako sam dojma da svi radimo previše da bismo si osigurali koliko-toliko pristojan život. Ako bismo naše okolnosti uspoređivali s onima vani, glumica u mojoj poziciji snimila bi jedan film godišnje i od njega jako dobro živjela sljedeće dvije. Kod nas, nažalost, nije tako. No, ako si dobre sreće, a među ostalim mislim da jesam, i kod nas te nekad zadese divni projekti, izdašno honorirani koji ti osiguravaju da živiš dovoljno lijepo. Imam sreću da radim i u kazalištu, i na televiziji, i u filmu, da snimam reklame, sinkroniziram animirane filmove, posla je dovoljno. Veseli me raditi i u regiji, što mi pruža osjećaj velikog tržišta i široke publike do koje dopire moj rad, kao i izazovnih uloga i priča različitih govornih podneblja - sretna je kad ima posla.

U hrvatskim uobičajenim konzervativno svjetonazorskim prilikama mnogi očekuju da se Nataša Janjić nakon rastave od Joška Lokasa opet uda i postane majka, s obzirom na to da je u vezi s ginekologom Markom Kisićem.

Noćna ptica

- Ako govorite o javnosti, ja duboko vjerujem da mnogi željno iščekuju tek neke moje nove kazlišne i filmske uloge i da previše ne razmišljaju o mom intimnom životu - pozitivna je. U Gavelli je ove sezone vesele reprize, “Fine mrtve djevojke” s Ivanom Roščić nakon njezine porodiljne pauze, “Candide ili optimizam” i slatka ženska čavrljanja u gardedrobi s Jelenom Miholjević i Barbarom Nolom. Spominje i uspješne predstave izvan matične kuće, a to su “Ritina škola” Teatra Planet art i “5žena.com” Teatromana i kazališta Kerempuh, kojima još uvijek puni kazalište i nasmijava ljude.

Hektični su joj radni dani. Katkad juri s probe na probu, katkad je slobodna do navečer, kada igra predstavu, katkad Hrvatsku obilazi u kombiju te igra po raznim dvoranama, a katkad snima film na različitim lokacijama, nekad cijeli dan od zore, a nekad cijelu noć do zore. Valja izdržati...

- Trudim se dovoljno spavati, ali ne liježem suviše rano, noćna sam ptica. Posljednjih mjeseci otkrila sam treninge u teretani, za što je zaslužan moj trener Dražen Ivezić koji mi nabija ozbiljan tempo, a kako sam se zaljubila u osjećaj fizičke kondicije, volim i samostalno otići u World Class teretanu, bazen i saunu u hotelu Westin. Ta mi je posvećenost donijela i disciplinu oko toga što unosim u organizam, sad me veseli spravljati zdrave obroke - uz sve to odlazi često u prirodu i nastoji biti u okruženju pozitivnih ljudi i sadržaja.

Ulaz i izlaz

Gdje je najgora zamka, linija mogućeg pucanja?

- Kod školovanja profesionalnog glumca sve se metode i tehnike naslanjaju na onaj segment koji se tiče toga kako napraviti ulogu, kako je utjeloviti, kako u nju ‘ući’, a gotovo nitko te ne uči kako iz nje ‘izaći’. Mislim da je to najveća glumačka zamka i o njoj se najmanje govori, a prisutna je kao problem vrlo važan za sve koji se svakodnevno i profesionalno bave glumom. Upravo iz toga izlaze boemština i neurednost života koji se pripisuje glumcima. Mi svoje uloge živimo, sanjamo, o njima razmišljamo i s njima suosjećamo. Nakon svake odigrane prislanjamo jedan njezin djelić vlastitoj osobnosti, a vlastite se odričemo u službu uloga. To nije gubitak kontrole, to je svjestan i kontroliran suživot priča i ličnosti, ali katkad opterećujući. No, ipak, zdravlje i mir leže u moći da poštujemo slobodno vrijeme, putujemo, čitamo, punimo baterije i praznimo otpad duše kako bismo kao glumci, ali i kao zdrave osobnosti trajali - otkriva najdelikatniji dio u procesu oblikovanja glumačkih kreacija. S druge strane, izvanredni su trenuci odličan scenarij, sjajna ekipa, aplauz na kraju predstave, uspješna premijera nakon dugog rada. - I onaj trenutak kad se u igri izgubiš i zaista živiš svoj lik, umjesto kolega vidiš ostale uloge koje tvojoj nešto predstavljaju… Drag je moment i kad po honoraru vidiš koliko te cijene, lijepa kritika je radost - realna je.

Nasmijana

Nataša Janjić, da parafraziramo Orhana Pamuka, “zove se Crvena”. Unatoč tome što su davno prošla vremena u kojem je praznovjerje kazivalo da ljudi s nedostatkom pigmenta nisu eufemizirano rečeno “obični”, predrasude još postoje, pogotovo u podnebljima s manje “mrkvi”.

- Crvena boja u prirodi predstavlja opasnost i upozoravajuća je, nije slučajno da se naslanja i na vjerovanja o crvenokosim ljudima. Kad sam bila dijete, ta mi je različitost predstavljala više poteškoća, no danas je moja prednost. Ne bojim se biti drugačija od većine - o staroj će diskriminaciji.

Smije se često, po prirodi je vedra. Rijetki su, kako kaže, njezini loši dani. Nasmijavaju je filmovi, glazba, životinje, ljudi, lijepi trenuci, novosti, detalji i sitne gluposti, a često njima nasmijava i samu sebe.