JUDITA FRANKOVIĆ Za Studio Jutarnjeg progovorila o odabiru uloga, odnosu s Goranom Bogdanom, dečku...

Judita Franković sa strepnjom je dočekala početak emitiranja druge sezone HTV-ove kriminalističke serije “Počivali u miru” u kojoj ima glavnu ulogu televizijske novinarke Lucije Car.

Iako je svjesna da kada je dio tima nekog filma ili serije, na taj projekt nikad ne može gledati racionalno, objektivno, ipak ne može izbjeći stres čekajući reakciju publike.

- Prvi put gledati nešto što si snimio, uvijek je vrlo stresno. Baš te može dotući. Jer vidiš sve što je loše i što se moglo napraviti bolje. Čak ne govorim o krucijalnim grešakama, već o detaljima. Lakše mi se nositi s tuđim mišljenjem, od konstruktivne kritike često imam koristi, no vlastita očekivanja su najteža i najopasnija. Kada se stiša onaj adrenalin koji imaš za vrijeme snimanja, sve se pretvori u strepnju što će od svega toga što si radio biti. Zato mi i uvijek treba vremena kada završim s nečim da se posložim.

Suočavanje

To je vječan Sizifov posao i vječna frustracija, jer uvijek znaš da si mogao još bolje. A taj stres stvarno je na fizičkoj razini, sokovi ti ključaju, zlo ti je, baš je grozno. U kazalištu je druga vrsta suočavanja sa samim sobom, jer ne vidiš fizionomiju svog lika. Ali i ono ima svoju vrstu pritiska. Koliko puta mi se samo dogodilo da nakon neke predstave koju obožavam igrati poput “Judith French” hodam prema kući i plačem jer nije sve bilo savršeno. A naravno da ne može uvijek biti tako, no ta potreba da sve bude do maksiumuma zna izluditi - govori 33-godišnja Judita Franković, jedna od najtraženijih glumica svoje generacije.

Drugu sezonu hvaljene serije “Počivali u miru” za koju se dugo čekalo zeleno svjetlo HTV-a da se krene s radom, snimala je tri mjeseca. Nakon dvije godine, Lucija Car, kako je to tražio novi redatelj Goran Dukić, vratila se u ženstvenijem izdanju. No. da nije bilo njezinog kolege iz “Sonje i bika”, Gorana Bogdana, Franković vjerojatno uopće ne bi glumila u “Počivali u miru”. Misleći da je riječ o još jednoj telenoveli, umalo nije otišla na audiciju.

- Nemam stvarno ništa protiv sapunica, ali nemam ni najmanje adrenalina i volje za njih da bih se takvom poslu posvetila. Prvo što pitam kada me zovu na neki casting jest koliko serija ima epizoda, jer su čak iz produkcija počeli izbjegavati taj naziv “telenovela”. Ponavljam, stvarno nemam ništa protiv njih, ali to jednostavno nije za mene. I zato sam ne znajući bila vrlo skeptična kada su me pozvali na audiciju za “Počivali u miru”. Tek me Bogdan razuvjerio, jer je i on bio na castingu, rekavši mi da bi taj projekt stvarno mogao biti dobar. Bila sam na audiciji zbog drugih obaveza izvan svih termina. I dugo mi se nisu javili, jer su, kako sam poslije saznala, i oni razmišljali hoće li me uzeti. U međuvremenu se dogodila “Sonja i bik”, snimila sam “Djecu jeseni” s Goranom Rukavinom, kojem je povjerena režija dijela prve sezone i nakon nekoliko vrlo kreativnih razgovora, meni je ipak pripala uloga Lucije Car - kaže Franković.

Slobodnjaštvo

- Ako mi u ulozi nema ničeg što me mami, ako u njoj nema za mene izazova, neću je prihvatiti. To je ona divota slobodnjaštva, iako ljudi misle da ako si slobodnjak onda moraš sve prihvatiti. Ja baš suprotno mislim. Samo je pitanje kako želiš živjeti od svog posla i što si spreman učiniti. Ja bih radije radila u nekom uredu ili konobarila, nego izabrala neku ulogu, prihvatila projekt koji me ne privlači. Ne želim kompromitirati svoje želje i ideale. Naravno, kada sve ide dobro lako je imati ideale, ali kada su teške situacije, to nije jednostavno. No imam sreće, jer imam partnera koji me podržava. I dogodile su nam se situacije kada nije bilo novca. Trebala sam raditi neke projekte koji su propali, a onda su se pojavili prema kojima bih, da sam na njih pristala, to bilo toliko lažno i neiskreno da bi me bilo sram pred samom sobom da sam ih radila. Onda radije uzmete manji stan, prilagodite se situaciji. I ja sam još uvijek spremna biti na kruhu i vodi samo da se ne kompromitiram, izdam sebe. Nije to ni loše jer te to vraća nekim osnovama da nikad ne zaboraviš kako si počeo - kaže Franković.

Diplomski rad

Premda je vrlo posvećena svom poslu, ne smatra se radoholičarkom. Smatra važnim odmaknuti se od svega, uzeti pauzu između dva projekta, skupiti energiju, jer uloge jako troše čovjeka. Pa premda bi mnogi pomislili da to znači da se previše vezuje za svoje uloge, da joj one previše zadiru u stvarni život, situacija je zapravo donekle obrnuta.

- Od teških, prijelomnih trenutaka koje sam ja osobno imala u životu, poput nekih katastrofa po pitanju veza ili posla, pokušavam crpiti, kanalizirati ih kao iskustvo koje će mi pomoći kasnije u izgradnji neke uloge. Analiziram čak i kad sam bolesna, promatram sebe što se sa mnom događa, s mojim tijelom kada recimo imam temperaturu. I to je super, jer onda neke stvari nisu tako tragične, jer si mislim, možda ću ih nekad nekako iskoristiti - objašnjava Franković.

Trenutno je zabavljena pisanjem diplomskog rada jer želi napokon završiti studij komparativne književnosti i kroatistike na Filozofskom fakultetu. Akademiju dramske umjetnosti nije završila, bila je jednom na prijemnom, a onda upisala onu Teatra Exit, a onda su počele stizati i prve uloge, pa više nije ni pokušavala. Zbog toga što nije akademska glumica, kaže, nikad nije imala problema ili osjetila neku vrstu diskriminacije. U glumu se zaljubila u srednjoj školi.

Idealni poziv

- Odrasla sam u Kutini i još kao klinka znali smo se igrati kazališta. No tek kada sam izašla iz te neke početne tinejdžerske faze u kojoj mi se apsolutno ništa nije dalo, u kojoj sam bila prilično apatična, zainteresirala sam se za sve oko sebe. U srednjoj školi krenula sam na mažoretkinje, nogomet, na lokalnoj televiziji bila voditeljica, radila novinarske priloge, ma sve što sam mogla. Tako sam se upisala i na dramsku sekciju koja se zvala “Beskućnici”, tamo napravila prve korake i zaljubila se u glumu. Nisam se nikako mogla odlučiti što bih bila, pa mi se gluma učinila idealnom jer u jednom mogu odraditi više života - priča Franković.

Nakon završetaka srednje škole krenula je na prijemni, na Filozofskom prošla, na Akademiiji nije, no to je nije razuvjerilo jer joj se brzo dogodio Exitov studij glume. Paralelno je počela raditi na garderobi Exita, znala na kraju sve predstave napamet i puno naučila gledajući. Bila je mladenački nadobudna, silno su je zanimale uloge heroina koje strašno pate jer je mislila da će je ljudi doživjeti ozbiljnije, a na televizijske projekte gledala je kao manje vrijedan posao. Sve do poziva na audiciju za HTV-ovu seriju “Kad zvoni”.

No kada je krenula neizvjesnost hoće li dobiti ulogu ili ne, jer casting se odvijao u nekoliko eliminacijskih krugova, tek onda joj je postalo jako napeto da je angažiraju u seriji. Ulogu je na kraju dobila, a onda su se počele nizati i druge.

Sada je još u fazi odmora, nedavno se vratila iz Tajlanda u kojem je provela 20-ak dana uživajući na toplom s dugogodišnjim dečkom snimateljom Markom Brdarom.

- Jako volim putovati. Marko i ja uvijek si priuštimo, naravno ako možemo, da negdje otputujemo. Zbog našeg posla, dogodi nam se da se uopće ne vidimo, pa smo i nakon prve sezone “Počivali u miru” dva tjedna proveli obilazeći autom Provansu. Mislim da je važno za vezu naći vremena jedno za drugo, no i to razumijevanje ako je nešto tako bitno, da dogovor možemo odgoditi. Zato je olakšavajuća okolnost što smo iz istog svijeta, bolje se razumijemo - govori Franković.

Na Ljetnim igrama

Kada ne putuje, opušta se uz knjigu, odlazi na jogu i kuha za prijatelje. Ništa komplicirano poput sarme, dodaje, više juhice, salate i torte koje se ne peku, to je opušta i zabavlja. Baš kao i razmišljanje o novim projektima, jer silno se želi vratiti kazališnim daskama. Nije da je puno izbivala, tek godinu dana, no kaže, baš ih se zaželjela.

- Trebala bih sudjelovati prvi put na Dubrovačkim ljetnim igrama i tome se veselim. Ima još nekih projekata koje si želim od srca, no ništa još nije definitivno dogovoreno- kazala je na kraju Judita Franković.