A joj, oprostite!”, zijevajući se ispričava Jessica Alba, “tek sam stigla iz Los Angelesa u Veneciju i jet leg me totalno udara!”, objašnjava razlog umora i pospanosti, a potom se obraća svojoj PR asistentici: “Molim vas, donesite mi jednu jaku kavu, hvala. To mi je već četvrta danas, a tek je podne”, govori nam uz veliki osmijeh dok sjeda za stol pod velikim bijelim šatorom beach bara tik uz pješčanu plažu Lida, “nikako da se razbudim.” A ja se pitam, gledajući prekrasnu Jessicu Albu u prozračnoj crveno-crnoj haljini, kako li tek izgleda kad nije umorna i neispavana? Savršen ten, nigdje tragova umora, lijepa kao slika. Osmijeh od milijun dolara.
Pravedna akcijska junakinja
S Jessicom Albom razgovarali smo ekskluzivno za Jutarnji list u Veneciji povodom filma Machete Roberta Rodrigueza, koji je nedavno počeo igrati u našim kinima, a u kojem slavna holivudska glumica tumači Sartanu, imigracijsku agenticu koja umjesto zakona bira pravdu i pridružuje se junaku iz naslova filma u borbi protiv korumpiranih političara i narkomafije u Teksasu. Jessica se našla u odličnom glumačkom društvu Roberta De Nira, Lindsay Lohan, Stevena Seagala, Dona Johnsona i Michelle Rodriguez te Dannyja Treja kao Machete. Priznaje da je uživala u ulozi pravedne akcijske junakinje koja je vrlo zabavna i seksi, ali i naglašava snagu ženskog duha, tijela i uma...
Čini se da ste ostavili dobar utisak na Roberta Rodrigueza nakon “Sin Cityja” kad vas je ponovno angažirao...
Pa čini se da je tako! Kad me zvao nisam previše razmišljala, s njim je uvijek jako zabavno raditi. Sviđa mi se kako se poigrava sa žanrovskim konvencijama i kako pametno koristi okvir eksploatacijskog filma. Nisam vjerovala da će sve što je napisao stvarno snimiti. Sviđa mi se i što su ženski likovi snažni i sudjeluju u akcijskim scenama. Mi smo jake, moćne, inteligentne... a to nije tako čest slučaj u holivudskim filmovima. Ma “Machete” je totalna ludnica!
Totalna je ludnica i vidjeti holivudski film u kojem je akcijski junak Meksikanac...
To vam upravo i govorim: nisam vjerovala da će sve proći kako je Robert zamislio, no on zapravo radi izvan sustava velikih holivudskih studija pa ga je baš briga! Hollywood još nije spreman za tako nešto. Da je Hollywood snimao ovaj film “Machete” bi vjerojatno bio netko kao Brad Pitt ili Leonardo DiCaprio.
Društvena aktivistica
Jeste li teži dio posla u akcijskim scenama prepustili kaskaderu?
- A ne! Zabavu ne prepuštam drugima! Sve sam akcijske prizore sama snimila, bilo je jako zabavno, još od televizijske serije “Anđeo tame” nisam se tako dobro zabavljala snimajući akcijske scene. Robert mi je stalno nudio kaskaderku, valjda se brinuo da se ne ozlijedim, ali pokazalo se da sam bila bolja od kaskaderke pa nam nije trebala. (smijeh)
Film se trudi biti i društveno relevantan...
Apsolutno, i to mi je bilo važno pri odluci o angažmanu. Ispod te eskapističke akcijsko-eksploatacijske površine imate i društveno releventan kontekst koji se bavi korupcijom, političkom mafijom, pitanjem rasizma. Mislim da je Rodriguez vrlo hrabar kad koristi pop-kulturu i zabavu kako bi razbio stereotipove i naglasio probleme našega društva, za mene je upravo to zanimljivo u umjetnosti. Kao glumica ja ne moram biti politički korektna, mogu provocirati i izazivati na dijalog koristeći film kao moćan medij.
“Machete” se pojavio u američkim kinima gotovo istodobno s kontroverznim zakonom o imigraciji u Arizoni. Kakvo je vaše mišljenje o tom zakonu?
Bez premišljanja mogu otvoreno reći da je taj zakon rasistički, tu nema dvojbe. Doduše, nama je u SAD-u potreba reforma zakona o imigraciji, i to već dulje vrijeme, ali ovaj zakon koji je uspostavljen u Arizoni nije rješenje. Drago mi je da se ovaj film bavi i problemom ilegalnih useljenika.
Jeste li privatno društvena aktivistica?
Da, naravno, kad god mislim da mogu pomoći u nekom plemenitom cilju. Radila sam kao mentor u nekim organizacijama s kojima sam povezana, sudjelovala u projektu “Vaginini monolozi”, radila s grupom “Jedan cilj: edukacija” koja se bori za bolje obrazovanje mladih, podupirem Bonovu kampanju “One”... Trudim se pomoći koliko mogu.
Gdje ćemo vas gledati nakon “Machetea”? Koja je sljedeća uloga?
Čim se vratim u Los Angeles počinjemo snimati “Spy Kids 4”. Pauzirat ću par dana pa krećemo, opet s Robertom iza kamere. Već postajemo filmska obitelj! Glumit ću mamu, ali opasnu i opaku mamu špijunku!
Kako je to kad vas režira netko s kim ste vrlo bliski? Je li to možda i veći izazov?
Jest jer svima želite dokazati da ulogu niste dobili zato jer vam je redatelj prijatelj, a nije jer se dobro poznajemo pa znamo što možemo očekivati jedan od drugoga. Robert me odlično poznaje i zna kako izvući maksimum iz mene, a zna i kad ne dajem dovoljno. Onda mi samo kaže: “Prestani biti takav control freak! Opusti se malo...”
I jeste li?
Control freak? Totalni! Sve mora biti pod kontrolom, trebate vidjeti raspored kakav sam odredila svojoj kćeri! (smijeh)
Znači nikada niste bili zadovoljni niti jednom svojom ulogom?
Zapravo i nisam. Sretna sam i zadovoljna s iskustvom snimanja i rada, ali ne volim se gledati na ekranu niti volim razmišljati o ulogama koje sam odradila jer znam da bih uvijek našla zamjerke. Ali to ne znači da ne volim filmove koje snimam. Kad sam pogledala “Sin City” i “Machete” bila sam ponosna što sam dio glumačke ekipe.
Kakve uloge i likove ne biste nikada prihvatili?
Nikad ne bih prihvatila uloge praznoglavih žena, uloge koje nemaju nikakvu važnost u priči i koje nitko ne pamti jer nemaju zašto, to nije moj glumački par rukava. Iako sam u karijeri tumačila ranjive, povučene i slabe žene, nisam u načelu zainteresirana za takve uloge. Prvo, ja nisam slaba žena pa mi se nije jednostavno uživjeti u takav lik, i drugo, želim na velikom platnu žene prikazati kao snažne, samosvjesne i sposobne osobe. Postoje redatelji koji u takvom svjetlu prikazuju žene, nekad je to bio Luc Besson, danas je Jim Cameron, ali to nije dovoljno. Nadam se da je Robert naučio lekciju nakon ovoga filma! (smijeh)
Život podređen kćeri
Spomenuli ste kćer. Koliko vam je majčinstvo utjecalo na životne prioritete?
Moja kći je jedino stvarno važna stvar u mom životu, sve drugo je sekundarno i nebitno. Svaki trenutak koji mogu provodim s njom, želim da bude sretna, zdrava i zadovoljna, sve drugo je podređeno tome. Kad ne radim provodim sve vrijeme s njom, a kad radim onda je sa mnom. Tek su joj dvije godine pa još ne razumije čime se mama bavi. Pomalo je zastrašujuće kad ste prvi put mama! Imate karijeru, a onda se odjednom pojavi to malo stvorenje, a s njim i plač, nespavanje, pelene, čudna hrana...