ISPOVIJEST ORNELE VIŠTICE 'Jako volimdjecu i zamišljam se kao majka jer mislimda je obitelj temelj svega. Može mi seprići kao osobi, ali mom srcu puno teže'

Glumicu Ornelu Višticu publika je upoznala kroz televizijske uspješnice “Larin izbor” i “Vatre ivanjske” gdje je, osim glumačkim umijećem, plijenila pozornost svojom prirodnom ljepotom. No, Vištica se nedavno odlučila na veliki zaokret u svojoj karijeri i vratila se prvoj ljubavi - kazalištu. Kao članica zagrebačkog Kerempuha već je dobila jednu od glavnih uloga u predstavi “Zmaj” Jevgenija Švarca, čija se premijera očekuje u svibnju. Poznata je po svojim čvrstim stavovima i društvenoj angažiranosti, a za Studio je progovorila i o vlastitim ambicijama te zašto privatni život ljubomorno čuva od javnosti.

- U kazalištu sam od šeste godine života i ono je u meni, pa su kazališne daske bile i logičan slijed i sad sam iznimno sretna što sam dobila priliku raditi u Kerempuhu, s jednim od najboljih ansambala u Hrvatskoj. Bilo je dosta ljudi koji su pridonosili tome da se razvijam u tom smjeru i da nije bilo njihovog truda, možda nikad ne bih spoznala što nosim u sebi. Sa 18 godina sam imala veliku sreću da sam uspjela upisati zagrebačku Akademiju jer te je godine bila ogromna konkurencija i mislila sam da je to nemoguće. Zagrebačka Akademija radi po kazališnim principima tako da sam opet bila na sceni na kojoj sam se osjećala kao u dnevnom boravku - prisjeća se Vištica.

‘Larin izbor’

A upravo zbog velike posvećenosti kazalištu Ornelini su se profesori, priča glumica, začudili što je njezin prvi glumački proboj bio velika televizijska mašinerija.

- Čuvala sam se, no na trećoj godini uvjeti koji su mi ponuđeni bili su izvrsni i krenula sam snimati ‘Larin izbor’, tada nesvjesna da će to dosegnuti takvu popularnost. To je Doris Pinčić i mene izbacilo u širu javnost. Svi koji me znaju očekivali su da će moj prvi profesionalni iskorak biti kazalište, ali ja sam preokrenula stvari, a taj preokret je trajao pet godina. Uslijedile su i ‘Vatre ivanjske’, a ti projekti traju dugo. Bio mi je potreban odmak od napornih snimanja koja nekad traju do godinu dana i više nisam mogla to suzbijati. U meni je vrištala potreba za scenom, kazalištem - istaknula je glumica.

Ipak, televizija je Orneli bila neprocjenjivo iskustvo koje je dodatno izgradilo njezin glumački talent.

- Taj tempo snimanja naučio me disciplini i brzom i efikasnom rješenju stvari jer ne dozvoljava glumcu da čeka i da dugo traži rješenja, što nekada nije lako. U takvom formatu rješenja se moraju dogoditi odmah, što potiče i razvija brzinu i snalažljivost, a to je bitno i u životu. Takav tempo je najteži za glumca, a nezgodno je i brzo ulaziti i izlaziti iz određenih stanja. Definitivno sve što prolazimo ostavlja traga na nama, kako u životu, tako i u poslu. Na kraju sam sretna i mogu reći da sam izvukla najbolje što sam mogla od takvog formata. To me osnažilo i naučilo da ako mogu plivati u tom moru, mogu u svakom - priča Ornela.

Sreću je imala i jer je u oba projekta bila uz iskusne kolege koji su je puno toga naučili i bili joj velika podrška.

- U serijama sam s kolegama imala odličan odnos, ali najradije izdvajam Mladena Vulića s kojim sam u ‘Larinom izboru’ najviše snimala i koji iza sebe ima enormno iskustvo i nosi veliku karizmu. U ‘Vatrama ivanjskim’ najviše sam se oslanjala na Kseniju Pajić s kojom sam imala najviše scena. To su sve glumci velikog kalibra i možda vrh našeg glumišta, što mi je uvelike pomoglo - sigurna je.

U fazama

Iako je trenutno posvećena kazalištu, Vištica nije zatvorila vrata televiziji i, kako kaže, opet bi prihvatila neki veliki i potencijalno uspješan projekt. No, za sebe kaže kako nije osoba koja se previše opterećuje karijerom i bitno joj je da radi najbolje što može ono u čemu je trenutno. Prema vlastitim ciljevima odlučila je ići korak po korak. Jednako tako je i s filmom koji je mladoj glumici velika, ali dosad neostvarena strast.

- Funkcioniram u fazama, pa će valjda doći i filmsko ostvarenje. Sve radim po instinktu i trudim se zadržati taj moj unutarnji glas koji me vodi kroz život. Veliki sam filmofil i zaluđena sam Fellinijem, Kubrickom, Goddardom, Bergmanom... Život i svakodnevicu gledam kroz kadar, što nije uobičajeno za glumca. I ljudi i situacije i odnosi, sve je to za mene film zvan život. U jednom danu svi prođemo i dramu i komediju i bajku, triler, a nekada i horor - objašnjava Ornela.

Za sebe će reći kako nije osoba koja će stajati sa strane u bilo kojoj situaciji. Uvijek će se naći na strani slabijih, što je i dokazala tijekom izbjegličke krize kad je među prvima otišla volontirati u Opatovac.

- Volim biti u središtu situacije jer samo tako možemo doći do pravih istina koje nas zanimaju. Znam na koji način funkcioniraju mediji, ali uz dužno poštovanje svih koji se bave time, često mi nije dovoljan novinarski osvrt na neku situaciju ili problem. Moram vidjeti svojim očima, iako je nekad nemoguće, otići i na licu mjesta se uvjeriti što se događa. Ja sam sudionik života, a ne netko tko promatra sa strane, iako je to nekad pametnije i bolje. Nisam osoba koja će krenuti na čovjeka na kojeg je krenula cijela masa, tko god da on bio. Ne volim suditi općenito jer mislim da postoji netko iznad svih nas, veliki redatelj koji će suditi svima nama, a mi smo tu da što bolje oplemenimo ovaj svijet i učinimo ga jednostavnijim za proživjeti sa što više ljubavi - ispričala je glumica, naglasivši kako je osoba koja sve može oprostiti, iako je to nekada teško jer za nju je to oslobađajući osjećaj.

Voli Italiju

Trenutno joj ne nedostaje angažmana u Hrvatskoj, ipak voljela bi jednog dana ostvariti karijeru vani, posebno u Italiji koja ju je oduševila ljepotom, a ljudi svojom neposrednošću.

- Oduševljena sam Italijom, valjda zbog Fellinija. Bilo je čak i konkretnih poslovnih ponuda. Ali iako sam nekada čudna ljudima, ne mislim da pošto-poto moramo doći do nekih stvari. Ako je nešto u životu suđeno i ako je nekome predodređeno da snimi film u Italiji, taj će se film i dogoditi. U životu trebamo željeti i mislim da su želje ostvarive. Dosad nisam ništa pretjerano navlačila oko svoje karijere. Lijepe se stvari događaju jer je tako predodređeno. Ako se dogodi Italija, neki novi Fellini ili Bertolucci, ja ću biti sretna i spremna. Ako se dogodi u Hrvatskoj, isto tako. Ovisi o situaciji. Volim život prije svega i voljela bih što duže biti u tom filmu, a svi ostali koji dođu, ako budu dobri uvjeti, prihvatit ću - tvrdi Vištica.

Premda svojom ljepotom osvaja na prvi pogled, o Ornelinom se privatnom životu i vezama rijetko može čitati u medijima. No, za sebe kaže da je osoba kojoj se lako može prići.

Privatni život

- Svaki čovjek mi može nešto reći, prići, pokloniti mi cvijeće. Ja oko sebe nemam gard da sam nedodirljiva. I s uvredama i kritikama se treba znati nositi. No, vrlo sam prilagodljiva osoba. Sedam godina me odgajala baka na selu, mama me učila nekom drugom životu. Vidjela sam što je život na selu, ali i život na visokoj nozi. U starkama mogu otići u nepoznati kafić i nazdraviti sa svakim čovjekom, a sutra mogu u nekoj predivnoj salonki prošetati po crvenom tepihu. Nemam ograničenja po tom pitanju. Mogu naći komunikaciju sa svakim čovjekom. Može mi se prići kao osobi, ali mom srcu je puno teže. Tu sam puno kompliciranija - kaže glumica.

A i kad je u vezi, rijetko je se može vidjeti u javnosti jer intimu svim silama drži za sebe.

- Nisam osoba koja će se u vezi na javnim mjestima šetati, fotografirati ili izmjenjivati bilo kakve nježnosti. Nisam za to iz jednog razloga jer ljubav doživljavam kao najveću svetinju koja postoji i preokrenut ću cijeli svijet da zaštitim osobe koje volim. Nikada ne bih koristila ljubav, niti stvari iz privatnog života da dođem do cilja. Privatnom životu nije mjesto u medijima - smatra Ornela.

U budućnosti se vidi kao majka jer djecu obožava i divi se njihovoj iskrenosti.

- Zamišljam se kao majka jer smatram da je obitelj temelj svega i voljela bih, ako Bog da, u skorijoj ili daljnjoj budućnosti imati obitelj i djecu. Čak i djeci koja se dođu sa mnom fotografirati kažem da sam ja veći njihov fan nego oni moj. Jako volim djecu. Oni me na neki način uče da ne izgubim dijete u sebi. Kad odrastamo, na neki način navučemo masku, a djeca to nemaju. Vrlo su neposredna i to je meni najljepša osobina koja postoji. Trudim se zadržati to nešto iskonsko dječje u sebi jer mi je tako lakše - priča Ornela.

Razni hobiji

Glumica ima itekako ispunjeno slobodno vrijeme, ali i razne hobije poput slikanja, poezije, plesa, fotografije ili pak šivanja.

- Volim voziti bicikl, ali sad su mi pukle gume. Oduvijek sam pokazivala afinitet prema umjetnosti, a jedino za što nisam talentirana je pjevanje, i to mi je žao. Odmalena sam bila stvorena za scenu. Uvijek me zanimalo i izrađivanje predmeta, šivanje. Imala sam fazu u djetinjstvu kad sam imala izložbu. Danima sam slikala. I sad imam svoj štafelaj, ali zbog drugih obaveza ne stignem se tome posvetiti. Imam smisla za suptilne i emocionalne stvari. Svijet gledam drugim, ljepšim očima. Želim to sačuvati na platnu, kazalištu, slici, fotografiji. Ne treba zatvarati oči ni prema svim tugama svijeta, s vremenom se učimo živjeti sa njima - zaključila je.