INTIMNI INTERVJU S JACQUESOM HOUDEKOM 'Moj stas pridonio je tome da me ljudi lakše zapamte'

Da biste bili dobar glazbeni mentor, morate poznavati srž materije i imati iskustvo te širinu u glazbenom pogledu. Mentor je istodobno i učitelj, i prijatelj, i suradnik, i supervizor, ali i netko tko sa svojim učenikom proživljava sve ono lijepo i manje lijepo na tom putu. Ima trenutaka kada se kao mentor osjećaš više kao psiholog, a manje kao glazbenik. No, upravo to i jest smisao mentorstva, da svojim učenicima znaš prenijeti iskustvo i spoznaju o poslu i pozivu holističkim pristupom, da uključiš sve aspekte koji su važni da se uspije. Mentor je na tome putu netko čije savjete i upute kandidati slijede i samim time nosiš veliku odgovornost. Osjećaj moći treba, zapravo, u potpunosti zatomiti, treba graditi autoritet s pokrićem, da ti oni vjeruju jer osjećaju da je to ispravno, a ne nametnuto - kaže Jacques Houdek, mentor pobjedničkog tima u nedavno završenom HTV-ovu showu “The Voice”, u kojem je pobijedila Nina Kraljić, ali i glazbenik koji je do pobjede u spektaklu “Zvijezde pjevaju” svojedobno doveo Lamiju Alečković i Anu Vilenicu.

Radim što volim

- Glazba je za mene poziv, moj način da izrazim svoju emociju, a čista emocija ne poznaje kompeticiju, ona treba biti iskrena, nemotivirana komercijalnim izazovima i tek tada može biti dugoročna - skromno kaže 34-godišnji pjevač koji se glazbom profesionalno bavi već petnaest godina.

- Odmalena sam znao čime se želim baviti u životu. Najsretniji sam što mogu pjevati i živjeti od glazbe. Radim ono što najviše volim, a to je najveći od svih privilegija, osobito u današnje vrijeme - priča Jacques, u čijoj se užoj obitelji nitko nije bavio glazbom.

- No, bratić moga oca je Adonis Dokuzović, bubnjar originalne postave kultnog rock benda Divlje jagode, a otac moje supruge je Robert Krkač, gitarist koji je svirao u grupama Film, Drugi način, Funky Town, Telephone blues band i drugima, tako da u konačnici oko mene ima mnogo glazbenika - priča pjevač, koji je kao mali obožavao Tajči, Nove fosile i Parni valjak.

- Kasnije sam otkrio Elvisa, Beatlese, Queen, Michaela Jacksona, Georgea Michaela... da bih u tinejdžerskom razdoblju slušao soul: Mariah Carey, Whitney Houston, Arethu Franklin, sve do Luthera Vandrossa, mog najvećeg pjevačkog uzora, BoyzIImen, Stevieja Wondera, Lionela Richieja, Marvina Gaya, Georgea Bensona, Sama Cooka, Donnyja Hathawaya... Potom su došli Frank Sinatra, Nat King Cole, Johnny Mathis... Od recentnih svjetskih izvođača jako volim slušati Brunu Marsa, Pink, Jessie J, Beyonce - govori Jacques, koji je nakon završetka osnovne glazbene škole krenuo na sate solo pjevanja, a onda je 2001. godine upisao i solo pjevanje na najprestižnijem američkom glazbenom sveučilištu - Berklee College Of Music.

U osnovnoj školi

- Na Berkleejevim seminarima dobio sam potvrdu da je sve što sam do tada radio sa svojom profesoricom pjevanja Viktorijom Badrov bilo dobro. Osim toga, dobio sam nadogradnju u pogledu modernog, neklasičnog pjevanja. Do tada sam šest godina učio operno pjevanje, koje je najbolji temelj za svakog pjevača, ali nakon toga sam radio na pronalasku sebe i vlastitog zvuka, a tu mi je najviše pomogla profesorica s Berkleeja Donna McElroy - priča pjevač, koji je završio školu za frizera.

- Kao osnovnoškolac, godinama sam govorio da ću upisati slikarstvo na školi primijenjenih umjetnosti, no kako sam istodobno ganjao glazbenu školu, u kojoj je raspored bio prenaporan, odlučio sam biti praktičan i upisati neki zanat. Dvojio sam između fotografske ili frizerske škole, a svidjelo mi se što oba smjera traju tri godine i što je jedan tjedan nastave, a jedan prakse. Na kraju sam se opredijelio za frizera; naime, roditelji su mi obećali otvoriti frizerski studio i to mi se jako svidjelo! Radio sam kao frizer punih pet godina i bio sam jako dobar. Mnogi mi kažu da im nedostajem kao frizer, ali me ipak prate i podržavaju u glazbi - govori Jacques, koji danas šiša samo svoju dječicu i to radi s velikim zadovoljstvom.

- Zanat ne zaboravljaš, to je kao vožnja bicikla - ističe glazbenik, koji je svoj prvi album, “Čaroliju”, objavio kada je imao samo 23 godine. Je li u svojoj karijeri bio prisiljen na kompromise?

Kompilacija

- Ne. Radio sam u svakom trenutku glazbu koju volim. Moja izdavačka kuća Croatia Records doista me je u pravom smislu riječi pratila na mom glazbenom putu, ne samo kad je riječ o autorskim albumima nego i o svim ostalim izdanjima u koja sam vjerovao. Tako sam snimio dva iznimno uspješna albuma za djecu, božićni album, nekoliko live DVD-a... Uskoro mi izlazi kompilacija ‘The best of’, a u jesen tamburaški album s obradama starogradskih pjesama koji upravo snimam u Đakovu, u suradnji s Tihomirom Ivanetićem i Krunoslavom Dražićem. Danas, s ovim iskustvom, mislim da u mojoj glazbenoj škrinjici postoji nekoliko pjesama i spotova koje sada ne bih snimio, ali u vrijeme kada sam ih snimao, bio sam sretan, zadovoljan i nemam si što predbaciti.

No, ipak je daleko više onih pjesama na koje sam ponosan, koje uživam izvoditi i koje svim srcem volim. Neke sam pisao sam, a neke su za mene pisali moji dugogodišnji autori i prijatelji, kao što su Aleksandra Milutinović, Andrea Čubrić i Ante Pecotić - govori Jacques, koji u šali zna reći kako je uz neosporan glazbeni talent njegova prednost i njegov izgled, s obzirom na to da ga je teško ne zamijetiti.

- Kada sam se predstavio široj javnosti, zasigurno, uz talent, tome da me zamijete pridonio je i moj izgled, jer sam bio nesvakidašnja pojava na glazbenoj sceni. Zato kažem da je i moj stas pridonio tome da me ljudi lakše zapamte. Kod nas još teže prihvaćaju drukčije, no ja nisam dopustio da mi strah od tuđeg mišljenja uskrati snove. Tada mi je, kao jako mladom čovjeku, sigurno bilo teže nego danas, no smatram to svojom pobjedom i sretan sam kad mi mladi ljudi pišu da im je upravo moj put postao pravi primjer te da sam ih motivirao na to da i oni žive svoj san iako su možda drugačiji. Pritom ne mislim samo na osobe koji zbog viška kilograma imaju strah od javnog nastupa, nego na raznorazne strahove i kočenja sredine samo zato što je netko drugačiji ili izgleda drugačije i ne odgovara nekom, recimo to tako, standardu - priča Jacques, koji posljednjih godina primjenjuje zdravi način života i prehrane.

Igre u branši

- Već nekoliko godina izbjegavam dijete. Puno čitam o zdravoj prehrani, mijenjam loše navike, razmišljam o hrani koju jedem. U odnosu na prije pet godina imam tridesetak kilograma manje, što je rezultat promišljanja o hrani pod stručnim nadzorom, i to me veseli jer je svaka dijeta do onda imala neizbježan jo-jo efekt - govori pjevač kod kojeg nema sredine. Ili ga vole ili ga mrze. Kako on to komentira?

- Osoba sam koja ne poznaje osjećaj mržnje, pa naivno vjerujem da ni mene nitko ne mrzi. Mogu razumjeti da me netko manje voli ili da ne razumije moj put. Uvijek kažem što mislim, nemam dlake na jeziku, ako sam u pravu, volim to i reći. Ako nisam, volim da mi se na to ukaže i uvijek ću se ispričati, nemam zaista problema s tim. U šou biznisu mnogi igraju igre, kalkuliraju, a mene igre i intrige ne zanimaju, komuniciram otvoreno ono što mislim i borim se za svoje stavove - naglašava jedan od rijetkih pjevača srednje generacije, koji uspijeva imati i normalan obiteljski život.

Otac dvoje djece

- Iskreno, mislim da i to puno govori o meni kao čovjeku. Imati skladnu obitelj i održati ju, evo, već deset godina, prava je umjetnost, osobito ako ste pripadnik estrade. Ali, opet, ja sam sve samo ne tipičan pripadnik estrade. Obitelj mi je zaista najvažnija u životu i nisam pobornik ideje da karijera ne ide usporedno s obitelji. Obitelj je najveća vrijednost, moje najveće blago, moje utočište, moja inspiracija. Otac sam dvoje predivne djece, mojih Sofije i Davida, koji su moja najveća sreća, moj najveći ponos. Supruga Brigita i ja odgajamo ih da odrastu u poštene i iskrene ljude, da vjeruju u svoje snove, a ako njihov san bude glazba, podržat ćemo ih.

Sofia je jesenas krenula u glazbenu školu u Samobor, svira klavir, a sjajno i pjeva, nastupa u dječjem zboru. David, također, iako su mu tek dvije godine, pokazuje nevjerojatno zanimanje za glazbu, s posebnom pažnjom sluša omiljene mu pjesme i gleda videospotove, tako da mi moji prijatelji kažu da će biti isti tata. Meni je važno da su zdravi, na tome svaki dan iskreno zahvalim Bogu, a ja ću im uvijek biti najveća podrška na njihovu putu - kaže Jacques.