Vedran Mlikota, zvijezda HTV-ove serije “Stipe u gostima” i osnivač kazališnih susreta Glumci u Zagvozdu, gotovo dva mjeseca proveo je jedreći od Tajlanda do Maldiva. Bila je to za 46-godišnjeg glumca definitivno avantura života u koju se upustio 15. prosinca prošle godine. Zimu je zamijenio ljetom, ukrcao se s ekipom u Phuketu na jedrilicu Benetau 57 francuske proizvodnje, dugačkoj 17,5 metara, kako kaže Mlikota, idealnoj za put oko svijeta.
- Bili smo tamo najljepši dio godine. Nakon ukrcaja u Tajlandu zaplovili smo prema tajlandskim otocima, po Andamanskom moru i Similanskim otocima, pa zatim preko Indijskog oceana do Šri Lanke, pa ponovno oceanom do Maldiva. Plovio sam s pravim “baherosima”, kako se mi volimo zvati (pristojno rečeno, bonvivani na španjolskom, op. a.).
Odlazak u nepoznato
Naš neprikosnoveni kapetan Leo Lemešić, njegova draga Irena Mušura, Zvone Blažević, Krunoslav Sedlar, Edo Vujnović, Marijan Filipović, Slovenac Boštjan i ja - objašnjava Milkota. Dodaje da je svoju avanturu života već prošao prije, na domaćem terenu u tzv. Cobrinoj vali, kad je more tuklo i vjetrovi bjesnili, ali preživjeli su sve te nedaće.
- Ovo je bila avantura drugog tipa, laganija. Nagovorio me kapetan Leo i nije mi žao. Moj je san preploviti Atlantski ocean, a evo sad smo preplovili Indijski. Atlantik će još malo pričekati - odgovara Mlikota.
Nastavlja da je cijela plovidba, koja je trajala sve do 5. veljače, bila uistinu čudesna i neobična. Otoci Koh Payam, Koh Bon na Tajlandu su posebno lijepi, no najviše ga je, kaže, oduševio ushit Zvone Blaževića kad su preplovili Indijski ocean.
Čarolija plovidbe
- U životu nisam doživio da netko tako uživa u moru, brodu, posadi, kao on. To je bio vrhunac plovidbe. Moja uloga na brodu bila je mali od palube i svega. Kao i svih članova posade. Jer na brodu je uvijek samo jedan kojeg se sluša, a to je u našem slučaju kapetan Leo. Svi smo drugi bili svi za sve - govori.
Mlikota inače nikad nije zazirao ni od mora ni od plovidbe, doživljava ih kao ljubav. Uvijek je lijepo, nepredvidivo i okrutno. I kaže, ne prašta velike pogreške i dosta se povraća, ako ne gledaš u daljinu...
- Morska bolest je neizbježna pojava na tako dugoj plovidbi. Morila me je itekako nekoliko puta. Najduže me držala dva i pol dana, sjajan osjećaj mučnine i nemoći stotinama milja od obale. Ni najvećem neprijatelju ne bih je poželio. Kad me je prala morska bolest, svaku sam sekundu mislio, pa što ja radim ovdje i što mi je ovo trebalo. Ali kad to prođe, nitko sretniji od mene. I kao da nikad ne bi otišao s broda. Ali u tome i jeste čarolija plovidbe, najveća sloboda osjeća se u pravoj ljubavi i u pravoj plovidbi morem - zaključuje Mlikota. I zato su lijepi momenti koje je doživio zasjenili te neugodnosti.
Neki novi svjetovi
- Bilo je doista divnih i neobičnih situacija. Veliki valovi i vjetar na oceanu, ribolov s kapetanom Leom, zubatac od 9,5 kilograma, susret s potpuno drugim svjetovima i svjetonazorima, sedam dana bez alkohola na Maldivima, a onda u resortu piva košta 15 dolara - prepričava Mlikota. Po život opasnih i neugodnih situacija kao ekipa nisu imali, a na pitanje kada će na more opet, odgovara:
- Planiram, itekako, ali polako. Vidjet ćemo. Ploviti se jednostavno mora'.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....