Bila joj je dovoljna samo jedna uloga u domaćem projektu pa da postane jedna od najtraženijih zvijezda u Hrvatskoj. I četiri godine, koliko je prošlo od serije “Najbolje godine”, hrvatska javnost i dalje dobro pamti srpsku glumicu Katarinu Radivojević. Upravo je toliko godina prošlo i od našeg posljednjeg intervjua, kada je uvelike pakirala kofere za Ameriku.
Na put preko velike bare nije se spremala iz turističkih pobuda. Tada beogradska glumica, koja ne samo da je u regiji već izgradila karijeru nego je, nakon filma “Zona Zamfirova”, sa samo 23 godine postala zvijezda, odlučila je iskušati sreću u obećanoj zemlji. U Ameriku je otišla raditi, no svako ljeto vraća se kući, ali i na Jadran, na kojem je uvijek voljela ljetovati. Ovaj put njezina “ljetna turneja” uključivala je nakon Grčke Hvar i Brač, što je nije prošlo nezamijećeno.
Lijepo joj je na Jadranu
- Drago mi je, naravno, što me ljudi tu pamte. Kada čovjek nešto radi iskreno i, ako mogu reći, pošteno, u smislu da sam od sebe davala sto posto u svim ulogama, bile one na filmu ili u serijama, uvijek se nekako isplati. Možda ne u novcu, ali eto, možda u tome da me se ljudi sjećaju i da se uvijek lijepo osjećam u Hrvatskoj, upravo zbog njih - uzvraća Radivojević. Razgovor se odvijao dok se iz Splita vraćala u Beograd. No, taj povratak bio je samo privremen. Unatoč pisanju srpskih medija, 35-godišnja Katarina nije odustala od karijere u Americi i odlučila vratiti se kući.
- Ne vjerujte u sve što pročitate. Živim na relaciji Los Angeles - Beograd, za sada. To znači da sam u L.A.-u zimi, kada je sezona snimanja pilot-serija, i kod kuće kada me privuče neki zanimljiv projekt. Možda nisam još ostvarila hollywoodski san, ali sam se barem pozicionirala na tzv. svjetsku glumačku mapu. To znači da mogu biti i na Hvaru, a da me netko u Americi s ulogom za mene uvijek može naći. A nije ni to bilo lako - odgovara.
Brojne audicije
Sada je u Los Angelesu, no kao polazišnu točku prije četiri godine odabrala je New York. Idealno joj se poklopilo što je dobila angažman u off Broadway komadu Branislava Nušića “Ožalošćena obitelji” redateljice Sanje Beštice. Nije se osvrtala na činjenicu što tamo, iako je na glumačkoj sceni zahvaljujući seriji “Policajac s Petlova brda” od svoje 11. godine, sada mora opet početi od nule.
- Dobro je to za neko vraćanje u normalu, smanjivanje vlastitog ega - otići u svijet i vidjeti da si jedan od milijun, da nisi bogomdan - objasnila je tada.
Nakon nekog vremena ipak je odlučila New York zamijeniti Los Angelesom.
- Želja mi je bila ostati u New Yorku, gradu koji je za mene definitivno centar svijeta. Nije bilo jedostavno. Igrala sam u kratkim nezavisnim filmovima i išla na audicije. Shvatila sam razgovarajući s kolegama da su šanse za nekoga iz istočne Europe mnogo veće u L.A.-u, jer se tamo snima puno više. To je bio jedini pravi razlog. Kada sam došla u Los Angeles, saznala sam da su tamošnji umjetnički krugovi puno otvoreniji nego u New Yorku. Jednostavno svi su oko vas glumci, pisci, producenti, no onda shvatite da svi ti ljudi ne žive od tog posla. Velika je razlika biti ‘working actor’ i ‘actor’. Biti glumica znači živjeti od toga, sve ostalo se svodi na ono ‘bavim se glumom’. Poslije svega što sam iskusila, shvatila sam da sam jako sretna što sam ipak glumica, a ne ona koja se time bavi - kaže Radivojević.
Nakratko kući
U ovom razdoblju snimila je nekoliko kratkih nezavisnih filmova, pilot-epizodu serije “Employees Only”, gdje je bila u ulozi Talijanke Donatelle, što je bila glavna rola. U L.A.-u je imala i kazališnih uloga, primjerice u predstavi “Jedna žena plače”, a u “Marilyn Secret” utjelovila je čuvenu plesačicu burleske Lili St. Cyr, koja je podučila Marilyn Monroe kako biti seksi, a navodno je imala i aferu s njom. Za ovu ulogu dobila je dobre kritike u LA Weeklyju. U međuvremenu se Radivojević nakratko vratila kući zbog glavne uloge u srpskoj verzije hit-serije “Hitna pomoć”.
- Mislim da mi najznačajniji projekti tek slijede, ali ne smijem ništa reći dok to ne bude potpuno izvjesno. Svakako sam puno radila na sebi i glumački i kao osoba prolazeći sve te castinge, svakodnevnu borbu. Kao glumica postala sam sigurnija savladavajući razne akcente i općenito rad u nekoj drugoj sredini, što mi je proširilo vidike. Kao osoba sam sigurno bolja, jer sam shvatila koliko sam zamjenjiva. To je ono što vam napravi Amerika - ubije vam ego! Također, ne mogu ja očekivati da mi se za tri, četiri godine provedene tamo dogodi čudo. Kada usporedim godine provedene u Srbiji, nekako je logično da uspjeh u jednoj zemlji bude recipročna vrijednost godina provedenih u istoj - smireno objašnjava. Kao prednosti života preko bare navest će mnogo toga, od uređenog sustava u kojem za svako autorsko djelo koje ste ikada snimili na kućnu adresu stižu čekovi do toga da među običnim ljudima ima mnogo manje predrasuda i bavljenja tuđim životima, što je, kaže, tipično za Balkan. Svjesna je, naravno, ogromne konkurencije, jer u L.A. su svi došli da uspiju iako nisu svi profesionalci.
- Kvaniteta je tamo definitivno nadvladala kvalitetu. Okrutno je i zato što ti u svakoj rečenici nagovijeste da ima tko hoće ako ti ne možeš i nećeš. Obilazila sam, naravno, tamo audicije, no nisam doživjela neke neobične zahtjeve, recimo da moram nešto drastično promijeniti na sebi da bih dobila ulogu. Ipak sam u Ameriku stigla kao zrela i formirana glumica i točno sam znala koje su uloge za mene, a to su žene s naglaskom iz istočne Europe, ali tamnokose. Tako da ne bi bilo nikakve zabune. Objasnila sam i menadžeru da me ne zanimaju statiranja sa zadatkom u velikim produkcijama, nego glumačke role makar i u manjim, jeftinijim projektima - govori glumica.
U ‘Hitnoj službi’
Nemoralne ponude, kaže, ni tamo nije doživjela. Uvjerena je da je to zato što jasno daje na znanje da teško pristaje na kompromise.
- Možda bi mi to pomoglo u karijeri, ali barem mirno spavam znajući da sam sve postigla isključivo svojim radom i zalaganjem, ne koristeći svoje ženske atribute kao prednost - odgovara. U SAD-u joj je najviše nedostajala obitelji s obzirom na to da neke “male stvari” poput sarme, gibanice, kafane, pa i žive glazbe, Katarina ima i tamo. Sada joj je puno lakše, kaže, jer joj se sestra pridružila u Los Angelesu. Kada će natrag, još nije sigurna, u svakom slučaju kad krene sezona za snimanje pilot-epizoda novih serija, a možda i prije, ovisno o novim projektima s obje strane oceana.
- Osim promocije ‘Hitne službe u Srbiji’, u rujnu ću glumiti u velikom spektaklu u povodu stotinu godina od početka Prvog svjetskog rata, i to Engleskinju Floru Sands koja je bila jedina žena časnik u srpskoj vojsci. Trenutno pregovaram i o nastavku snimanja serije ‘Viktorija’, koju sam snimala u Rusiji prije dvije godin za njihov Prvi program, a u kojoj sam igrala Samantu, Amerikanku ruskog porijekla - kaže. Na pitanje je li imala u međuvremenu ponuda i od hrvatskih producenata, odgovara da jest, ali o nerealiziranim projektima ne voli pričati. Svakako joj je, kaže, drago kada ju pozovu, pa čak iako se ne uspiju dogovoriti o terminu. No, jedno njezino odbijanje u susjednoj nam zemlji nedavno je punilo novinske stupce. Radivojević je, naime, glatko odbila nastavak “Zone Zamfirove”, filma koji ju je proslavio.
Laskava uloga
- To je bila divna uloga. Laska mi što sam igrala djevojku o čijoj se ljepoti govori kroz cijeli film. Ipak sam sretnica koja imala naslovnu i glavnu ulogu u najgledanijem srpskom filmu svih vremena, zar ne? I svatko tko je gledao taj film razumjet će zašto sam odbila snimiti njegov nastavak. Uostalom, odbila je cjelokupna glumačka ekipa, a ne samo ja - zaključila je Katarina Radivojević na kraju.
