ZAGREB - Kako je moguće da se više uopće ne sjećam detalja svoje prosidbe”, pomislila je Sandra dok je ispijala kavu sa svojom novom prijateljicom Irinom. (...)
Irina je bila simpa djevojka, a u posljednje vrijeme kako su im supruzi zaigrali u prvom timu intenziviralo se njihovo druženje. Irina nije djelovala kao ostale zatucane žene iz njihovog tima, male seljančice pridošle iz provincija u jedan od najljepših gradova u Njemačkoj Düsseldorf. (...)
Iako je uživala u pažnji drugih muškaraca i kolega, osjetila se još uvijek ona zanesenost u njenom glasu kada bi pričala o svom ne baš privlačnom suprugu, jednom od napadača tog drugoligaškog kluba. Kod Sandre je ta zanesenost odavno iščeznula i strast bi se javljala jedino početkom mjeseca kada bi joj dao pola svoje mjesečne plaće da stavi na stranu. Sviđala joj se ta suprugova razumnost i štedljivost, mada bi ona svaki mjesec od novaca za štednju odvojila dio za e-bay kupnju i tajno se počastila novim brendiranima stvarčicama.
Dobra je stvar što njen suprug nije primjećivao takve stvari i nije se čudio gomilanju cipela i torbica u njihovom ormaru. Dobra je stvar što nije ni primjećivao skupocjene poklone koje je dobivala od drugih muškaraca, najčešće njegovih kolega.
Nasmijala se sama sebi dok ju je Irina znatiželjno promatrala očekujući odgovor na pitanje koje čini se uopće nije čula. Zastala je na trenutak, a Irina je vidjevši kako je njena prijateljica uopće ne sluša ponovila pitanje: “I šta bi napravila da te suprug vara?” “Ubila bih ga na spavanju”, nasmijala se izgovarajući takvu veliku laž. Istina je bila da je uopće nije zanimalo čini li to njen suprug ili ne, iako to vjerojatno nije činio.
Cristiano je odrastao u Njemačkoj, a iako je njegovo porijeklo bilo vruće, temperamentno španjolsko, on se ponašao kao tipičan Nijemac. Hladan i nezainteresiran za druge žene, vjeran i požrtvovan za svoju obitelj. Ok. On je na sreću imao divnu ženu, na kojoj su mu mnogi zavidjeli i koju su mnogi željeli vidjeti u svojoj postelji, ali Nijemci su generalno takvi bez obzira kakvu ženu imaju pored sebe.
Njihove žene puno su nevjernije i razvratnije od njih samih. Sjetila se priče o jednom njegovom bivšem suigraču koji je bio relativno lijep i zgodan i imao je odvratnu, priglupu i debelu ženu.
Neki od igrača pozvali su ga na party s Playboyevim djevojkama željnim “zabave”, a on je to bez razmišljanja odbio uz gnušanje i objašnjenje kako on ima ženu. Najsmješniji dio u priči je što se njegova žena štancala kao luda s mlađahnim dečkićima od 19, 20 kojima je bilo fora okusiti na tren kako je to biti nogometna zvijezda, bar tako što poseksaju njegovu ženu.
Sandra se čudila kako ta priča nikad nije dospjela do tog igrača, jer je o tome brujao cijeli grad. Naravno, nije ona bila jedina koja je suprugu nabijala rogove, ali ona je to radila tako nevješto, s anonimnim klincima, konobarčićima željnim novca i slave. Druge su bile pametnije i činile to s bogatim, oženjenim muškarcima ili suprugovima kolegama. Baš kao i ona.
“Oh, Bože, eno Manuela”, promrmljala je Irina, a Sandra se naglo trgnula i izokretala glavu dok nije ugledala veliku zvijezdu. Činilo se kako su svi pogledi upereni u njegovom smjeru. Na trenutak joj se učinilo kako su im se spojili pogledi i dok je ona nastojala zadržati ga, on je brzo okrenuo glavu i potražio prijatelje za susjednim stolom.
U posljednje vrijeme često je susretala mladog golmana i primjećivala je napetost koja bi svaki naredni put dodatno narasla. Mrzila je što je Nijemac i što je divan i vjeran svojoj novoj djevojci, te što ne doživljava druge žene ma koliko lijepe i privlačne bile, pa čak i puno privlačnije od njegove izabranice ili eventualno što ona nije njegova, što nije ona ta zbog koje ne želi nijednu drugu.
“Sladak je taj Neuer i sav je neki fin i pristojan”, prokomentirala je Irina, a Sandra je nadodala: “Ma ne znam, meni nije baš nešto”, slagala je kako bi sakrila svoju opčinjenost mladim golmanom. Nije da nikada nije susretala ljepše muškarce, ali on je osim izgleda, kombinacije baby facea i te neke bezobraznosti u pogledu imao ono što ju je najviše privlačilo. Nije ju doživljavao ma koliko se trudila pridobiti njegovu pažnju.
Vrpoljila se, zavodljivo se igrala s dugim platinastim uvojcima svoje kose, nježno pućila usnice i na trenutke ga gledala pogledom ispod obrve. Njegovi prijatelji sve su to primjećivali i uživali u njenoj ljepoti i seksipilnim pokretima, dok bi njena meta eventualno kratko bacila pogled i nezainteresirano ga odvraćala.
“Moram ga imati”, pomislila je, potpuno ignorirajući Irininu prisutnost i poslala poruku mobitelom svojoj menadžerici. “Manuel Neuer - želim ga”. “Provjerit ću”, ubrzo je stigao odgovor, a potom je uslijedio drugi: ”Sutra gaža Hamburg. Desetka?”, zamislila se kratko. To nije bio odgovor koji je željela čuti. Mislila je da će se ticati Neuera, a ne nekog HSV-ovca kako je pretpostavljala. ”Ne znam. Jel mi se sviđa?”, napisala je. “Kategorija jako :)”
Sandra i njena menadžerica (za supruga sestrična) Alex imali su svoje šifrirane poruke. Alex je dobila popis svih timova, kategoriziranih na način “jako”, što je značilo da bi se jako rado poševila s njima, “srednje”, što je također dolazilo u opticaj, ako je zaista neka dobra kombinacija, “slabo”, što je značilo da dolazi u obzir ako je plaćeno 20.000 eura (što se za divno čudo desilo čak čak 6 puta) i “nikako” bili su igrači kojima ne bi pomogli ni milijuni da se poseksa s njima. “Ok onda. Javi mi let i sve potrebne informacije”, napisala je i oprostila se s Irinom uz ispriku da joj je iskrsnuo neki posao. Sandra nikada nije previše pričala o svom privatnom životu.
Pokušala je ostavljati dojam poslovne žene koja ne voli previše razglabati o svom poslu. Suprug joj je otvorio kozmetički salon koji joj nije donosio neke prihode jer je bila suviše lijena i nemarna kontrolirati djevojke koje su radile, ali joj je to bila savršena isprika za brojna putovanja i zahvalan argument za novce koje je dobivala pružajući seksualne usluge. Njen Cristiano bio je zadovoljan što ima tako radišnu i uspješnu ženu, za razliku od ostalih kolega čije su se žene bavile isključivo trošenjem i kontroliranjem supruga.
Cristiano joj je upravo zbog toga davao potpunu slobodu, a i potpuno joj vjerovao. Uostalom, tko i ne bi. Sandra je bez obzira na svoju ljepotu i poželjnost imala onaj nedodirljivi stav i izgled hollywoodske dive koja u muškarca izaziva divljenje i strahopoštovanje. Imala je neodoljivu platinasto plavu boju kose, na kojoj su joj sve žene zavidjele, dužine do pola leđa, guste, potpuno prirodne kose i zbog toga ljudima je sličila na anđela. Njene zelene oči samo su intenzivirale nestvarnost cijelog izgleda, a pune putene usne (koje nisu baš bile potpuno prirodne, ali su bile savršeno urađene, tako da taj podatak nije nitko morao znati, pa čak ni suprug) hipnotizirale bi muškarce kada bi progovorila i bilo je gotovo nemoguće čuti što zapravo govori. Cristiano je zato iskreno vjerovao kako žena, najsličnija nebeskom biću ne može biti drugo doli anđeo. Sandra tako nije morala previše zamarati svoju lijepu glavicu dobro osmišljenim lažima i potankim objašnjenima o razlozima svog puta. Spakirala je svoje najnovije krpice, najbolji veš i krenula za Hamburg gdje će je čekati njena Alex. (...)
Iz misli ju je prenio glas stjuardese koja ih je obavještavala da će uskoro sletjeti u Hamburg. On ju je čekao u svom prostranom stranu od dvjestotinjak kvadrata. Bila je uzbuđena jer joj Alex do samog dolaska nije htjela otkriti o kome je riječ. Više od dvije godine iskustva rada s njom dovele su je do zaključka da ju je uvijek bolje držati u neizvjesnosti i da se tako uvijek strastvenije prepusti poslu. (...)
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....