Kao glumac u brojnim hrvatskim sapunicama, poput “Najboljih godina”, “Sve će biti dobro”, “Ponosa Ratkajevih”, koje se na TV ekranima neprestano vrte već nekoliko godina, Janko Popović Volarić dosegao je neviđenu popularnost; proglasili su ga seks-simbolom i kraljem hrvatskih sapunica.
Nakon izvrsne i hvaljene uloge u filmu “Majka asfalta” Dalibora Matanića te kraćeg odmaka od televizije, ponovno se vraća svom očito suđenom formatu, i to u sapunici koju producira njegova odnedavno bivša supruga Jelena Veljača.
Kako bivši supružnici funkcioniraju na setu serije “Larin izbor”, kakav se otac trudi biti svome 13-godišnjem sinu Davidu te kakva mu je bila minula godina i što priželjkuje u tekućoj, poznati glumac ispričao je za Studio.
• Pojavljujete se u ulozi negativca u seriji “Larin izbor”. Možete li nam reći nešto o svojoj ulozi?
- Lucijan je lik koji je vrlo rano shvatio kako je najbrži put do onoga što želi taj da to jednostavno beskrupulozno uzme. Životni uzor u toj samoživosti i beskrupuloznosti mu je otac (Šimun) koji ga je, paradoksalno, ostavio dok je još bio dijete. Lucijan dolazi u Split s namjerom da konačno upozna Šimuna, ali, stjecajem okolnosti pretvara se u osvetnika i svoj zatomljeni bijes prema Šimunu, koji nosi još od djetinjstva, usmjerava na obitelj Zlatar…
Vrlo profesionalan odnos
• Već ste snimili nekoliko scena za sapunicu. Kako je to prošlo, kako ste se snašli u ulozi negativca?
- Definitivno je to izazov, na neki način i osvježenje, s obzirom na to da dugo nisam igrao negativca. Kada ulazite u novi lik i gradite ga, uvijek pokušavate pronaći djelić sebe u njegovu karakteru. Premda se privatno sasvim razlikujem od Lucijana, postoji sličnost u mom i Lucijanovu odnosu s ocem, tu sam se malo pronašao… To je bila neka polazna točka…
• Posljednjih dana piše se o ponovnom početku/suradnji s vašom bivšom suprugom Jelenom Veljačom. Kako funkcionirate na setu?
- Jelena i ja profesionalno surađujemo još od “Običnih ljudi”, tako da se iznimno dobro razumijemo te je naša suradnja, kao i uvijek, prije svega profesionalna i ide ustaljenim tijekom. Oboje iznimno poštujemo poslove onog drugog.
• Dugo ste bili aktivni u sapunicama - “Obični ljudi”, “Najbolje godine”, “Sve će biti dobro”, “Ponos Ratkajevih”, no lani ste napravili mali odmak od TV-a i najavili da ćete se posvetiti kazalištu. Zbog čega ste se požurili vratiti televiziji, ako tako možemo reći?
- U jednom sam se trenu htio potpuno posvetiti kazalištu i nekim drugim formatima gdje su nešto temeljitije pripreme, drukčija je dinamika, radite na drukčijim tekstovima. Zadnjih godinu i pol snimio sam par uloga u kraćim, tjednim serijama i radio nekoliko predstava. Nekako mi se sada učinilo da bi bilo lijepo vratiti se na televiziju. Zaželio sam se tog tempa, iako i dalje radim i u kazalištu. Trenutno radim na predstavi Georgija Para, dramatizaciji Krležina romana “Tri kavalira frajle Melanije” u varaždinskom HNK.
Radio kao grafičar
• Slovite za jednog od najpopularnijih glumaca, no glumu ste za poziv odabrali relativno kasno…
- Moj interes za glumu došao je spontano i slijedom neobičnih okolnosti. Prvo sam bio grafičar. Rano sam dobio Davida i išao sam raditi u Vjesnik, imao sam kod kuće svoj studio, a onda se pripremao za studij kamere jer sam volio fotografiju. Kroz godine tih priprema slučajno sam dospio u dramski studio Exit. Paralelno sam tamo odradio vojni rok u civilnoj službi, pomagao oko rasvjete, tona i scenografije, te sa 24 godine upisao Akademiju dramske umjetnosti.
• U tom ste filmu snimali scene seksa s Juditom Franković. Rekli ste tada da je snimanje scena seksa aseksualno. Mislite li da je to uvijek tako, neke su se velike holivudske ljubavi rodile upravo na setovima?
- Ne vjerujem da su se mnoge holivudske ljubavi dogodile u samom kadru na snimanju. Ali setovi su nešto drugo. Tu su nove veze, avanture i ljubavi česta pojava. Poznajem neku djecu koja su plodovi veza koje su počele na setu.
• Upravo ste se vratili s filmskog seta na Visu. O čemu se radi?
- To je prijateljska suradnja između Nevija i mene u radu na kratkom eksperimentalnom filmu.
• Kakva je vaša uloga u tom filmu?
- Glumim psihički rastrzanog i neuravnoteženog kuhara koji provodi zimu na otoku. Uloga tematizira život na otoku izvan turističke sezone. (smijeh) Šalim se, zasad ne znam hoćemo li taj film pustiti van.
• Što je s vašom akademijom? Još uvijek imate dva ispita?
- Ne, diplomirao sam, eto i ta je etapa života konačno gotova!
• Sapunice većini glumaca, posebice školovanih, nisu prvi izbor. Ipak, koje ste dobre stvari naučili, kakvo ste iskustvo stekli od sapunica?
- Da, ni meni nisu bile prvi izbor, ali mogu biti dobar izbor. Puno sam naučio na setovima sapunica jer se tamo puno i ozbiljno radi. Naučio sam se disciplini, glumi pred kamerama, suradnji s redateljima i kolegama. I sklopio sam puno prijateljstava.
• Rano ste postali otac. Je li vas to promijenilo?
- Rano roditeljstvo ti prereže mladost i ono što ona prirodno nosi sa sobom, ali, s druge strane, nemjerljivo je ono što dobiješ zauzvrat. S jedne strane, sumanuto je u toj dobi imati dijete, ali opet, moj stari je, primjerice, u savršeno normalnim godinama dobio mene pa je bio očajan otac. Nikako nisam htio Davidu priuštiti svoje iskustvo. Ne kažem da sam se savršeno snašao, ali doista sam se trudio.
• U kakvim ste odnosima sa svojim sinom Davidom? Kakav ste otac, strog, autoritativan ili više prijateljski nastrojen? Odnosno, kakav se trudite biti?
- Viđamo se koliko god možemo, što s obzirom na moj posao nikako nije koliko bismo htjeli, ali vrlo smo bliski. Prilično smo razvili taj odnos jedan na jedan, koji je i prijateljski, ali predstavljam mu i autoritet.
• Nazivali su vas kraljem sapunica i definitivno ste popularniji nego neki glumci koji cijeli život provedu u kazalištu. Kako se nosite s popularnošću?
- Popularnost do određene mjere godi, ali ponekad imaš potrebu i za anonimnošću. Kad publika vidi glumca u filmu ili predstavi, uvijek zadržiš odmak, ali sapunica se prikazuje svaki dan i mnogi ljudi više ne drže da glumiš. Redovito me nazivaju imenom iz serije te razgovaraju o odlukama koje donosi taj lik, kao da su moje. To je ponekad ugodno, a ponekad i nije.
Brkovi poput Bali-begovih
• Kako se nosite s kritikama?
- Rijetko sam potpuno zadovoljan s odrađenim poslom. Uvijek se može nešto bolje ili puno bolje napraviti, ali toj samokritičnosti ne dopuštam da mi ugrožava užitak u radu na svojim ulogama, u glumi. Smislene kritike uzimam ozbiljno i ponekad sam zbog njih nesretan, a zlonamjerne sam naučio ignorirati.
• Koju svoju naviku najmanje volite?
- Stvarno mi je već dosta cigareta. To je jedan dugogodišnji odnos pun ljubavi i mržnje.
• Što vas još u životu zanima, imate li nekih strasti ili hobija kojima se rado prepuštate?
- Najviše volim putovanja, odlazak autom na neko novo ili lijepo mjesto kojem se vraćam, finu hranu, knjige, filmove i druženja s prijateljima.
• Ovi vaši brkovi zbilja su preslični onima koje njeguje lik iz turske sapunice Bali-beg. Kako to komentirate, svaka slučajnost ostaje slučajna?
- Upravo tako. Potpuna slučajnost!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....