Daniela Trbović: 'U škole treba uvesti još sati spolnog odgoja jer je takvo vrijeme u kojem danas živimo'

Samu sebe opisala bih kao djevojku iz susjedstva. Ta je djevojka s vremenom postala žena iz susjedstva. Pa poput svih žena pere, čisti, kuha, ljuti se zbog premale plaće, previše posla… , priča Daniela Trbović, s kojom smo razgovarali o svemu osim o televiziji, iako na njoj radi još od početka 90-ih godina.

Bivša karlovačka balerina, koja danas živi sa 13-godišnjim sinom Lovrom, prisjetila se dana kada je u Zagreb došla na studij medicine, objasnila zašto je, što se ljubavi tiče, mnogo sretnija ovako sama sa sobom nego u nekom frustrirajućem ljubavnom odnosu, te ispričala zašto se kroz život ne probija uz pomoć svojih ženskih atributa.

Uvijek ista

Koliko ste se promijenili u odnosu na Danielu koja je početkom osamdesetih iz rodnog Karlovca došla u Zagreb studirati medicinu?

- Mislim da sam ostala potpuno ista. Dobro, poput svih ljudi u međuvremenu sam nešto zrelija. Sigurnija sam u sebe, znam pronaći svoje mjesto pod suncem i samu sebe volim sve više.

Onda se niste toliko voljeli?

- Ma uvijek sam ja sebe voljela, ali je s vremenom ta ljubav narasla. Onda, prije tridesetak godina, bila sam poput svih studenata dotepenaca. Bila sam prestrašena od velikog grada, od faksa, od nove sredine. Imala sam velika očekivanja od sebe kad sam došla u Zagreb. A svaki sam vikend, poput svih došljaka, trčala doma, u Karlovac…

Zašto niste nikad završili studij medicine?

- Ah! Za njega sam se odlučila jer u mojoj obitelji nema nijednog liječnika. Upisala sam taj faks jer sam smatrala, a i danas tako mislim, da je liječnički posao human i lijep. Volim ljude! Ali sam tijekom studija shvatila i da sebe volim više od drugih ljudi. Izgubila sam medicinu iz sebe, postala sam veći pacijent od ljudi koje sam trebala liječiti. Tako je to propalo.

Kako se zamišljate za dvadeset godina?

- Sa sedamdeset? Zamišljam se živom. Nadam se da ću biti u funkciji, da neću morati tlačiti Lovru, da će mi raditi kukovi. I mozak! I da ću biti jednako lijepa kao i danas. A s obzirom na sve što primjenjujem, možda budem još ljepša i mlađa.

Što sve radite da odgodite starenje?

- Idem na tretmane tzv. pomlađivanja. To je nekirurški lifting lica koji se radi ultrazvukom.

Djeluje?

- Tješim se da mora. Na svima je, rekli su mi iz moje pomlađivačke klinike, bilo učinkovito. Mora onda i na mene djelovati.

Koliko u svakodnevnom životu koristite ženske atribute?

- Kad su u pitanju ti ženski atributi, oni su kod mene, pogotovo oni u gornjem dijelu torza, s malim ‘a’. Vrlo su nježni i diskretni. Ok, imam te fatalne noge, ali one nisu nešto jako duge. Nižeg sam ovjesa. Ne znam, možda bih trebala biti malo više ženskica. Ali nisam. Nisam nikad mislila da je moj izgled preduvjet za bilo koji posao. Tata je uvijek govorio: ‘Daniela, daj se malo dotjeraj. Kada ćeš ako ne sad kad si mlada’. Da je poživio, shvatio bi da sam se ja počela dotjerivati pod stare dane.

Ponekad ženstvena

Što mislite, bi li vam odnos s muškarcima bio lakši kada biste na njih primjenjivali moć svoje ženstvenosti?

- Ja to stvarno ne znam. Pretpostavljam da se muškarcima kojima se sviđam, sviđam i ovakva kakva jesam. Uostalom, pa i ja ponekad ispoljavam svoju ženstvenost.

Na koji način to činite?

- Namažem trepavice maskarom. Sakrijem podočnjake. I više se smješkam, jer mi onda lice manje visi. Dakle, nabacim sretni smiješak i svi muškarci padaju ničice.

Kakvi ste u ljubavnim vezama?

- Ja sam serijski monogamist. Ne odustajem usprkos i unatoč svemu.

U ljubavi ste trenutačno sami. Dakle, ipak ste odustali…

- Nisam! Odnosno, jesam, ali ja sam sada sama sa sobom. I, vjerujte, ne odustajem!

Sretna i sama

Je li vam ljepše tako ili u paru?

- Najljepše je biti sretan. Možeš biti sretan sam sa sobom ili sretan s nekim drugim. Biti nesretan s nekim je jako loše. A loše je i biti nesretan sam sa sobom ako misliš da je sreća za tebe život u paru. Ja sam naučila biti sretna sama sa sobom. Ni jedan moj ljubavni odnos nikad nije bio planiran. Stvari su mi se događale, nešto mi se poklopilo, nešto nije. U totalu, sretnija sam sama nego u odnosu koji me frustrira. Uz to, nemam ja više ni vremena gubiti vrijeme na nekakve nekvalitetne ljubavne odnose. Jer, život je jedan, a ja želim biti zadovoljna i sretna.

Živite s trinaestogodišnjim sinom. Kako se nosite s njegovim pubertetom?

- Ide. Pubertet je danas trend. Svi smo bili u pubertetu, ali to tada nije bilo tako popularno. Lovro i ja, srećom, možemo komunicirati, sve je pod kontrolom, iako se pubertet, naravno, pojavljuje.

Jeste li pristaša ili protivnica uvođenja zdravstvenog odgoja u škole?

- Apsolutno sam za. To je priča o zdravlju, zdravim životnim navikama, a po mom sudu premalo je prostora dano spolnosti. S obzirom na vrijeme u kojem živimo, mislim da je tome trebalo dati i dodatne sate.

Kako izgleda Lovrin i vaš tipičan dan?

- Počinje kad gospođa mama vrišti na sina. Šalim se. Lovro se budi, ja sam već budna, jer sam u klimakteriju. Onda kreće - ajde, požuri, zakasnit ćeš… Pripremam se za emisiju i usput završavam jelo. Onda jurim na HTV, nakon snimanja se vraćam doma, a dok učim za sljedeću emisiju, skidam veš sa sušilice i mičem svinjac od ručka.

Nema zvjezdanih trenutaka?

- Ne. Zašto bi ih i bilo? Jer ja se ni po čemu ne razlikujem od moje mame. Jedina je razlika što ljudi ne znaju tko je moja mama, dok za mene znaju.