VATRENI vs BRONČANI Samo tri Kovačeva igrača mogla bi igrati kod Ćire!

Johan Cruyff me jednom podučio da su usporedbe u nogometu najgora stvar. Nikada ne pokušavajte vratiti vremensku kazaljku unatrag, jer, postoje neponovljive stvari i neponovljivi igrači. Ne okrećite kotač povijesti unatrag, jer ćete ispasti smiješni, rekao je. Ipak, ne mogu pobjeći od toga i nakon druge pobjede na svjetskim prvenstvima, ako izuzmemo Ćirinih pet trijumfa u Francuskoj, nameće se tema – može li sadašnja generacija ponoviti rezultat Vatrenih iz '98?

Kao da se pitam; može li današnji Brazil dosegnuti razinu Brazila iz 1970.? Godine, kada su Pele i kompanija u finali zgazili Italiju (4-1). Naravno da te dvije brazilske momčadi nisu za usporedbu, čak se ni ekshiciobinisti ne upuštaju u takve avanture. Kao da Beatlese uspoređujete s One Direction. Rezultat je to velike pobjede nad Kamerunom (4-0), iako ni stručni stožer, ni mediji, a ni publika ne znaju je li u pitanju naša inspiracija ili je Kamerun najslabija reprezentacija, koja je došla na Svjetsko prvenstvo. Nitko ne zna. Pa ako je utakmica protiv Kameruna bila biti ili ne biti, meč protiv Meksika će reći istinu o ovoj generaciji. Na pragu su velikog rezultata, ali, uspon do osmine finala je strm...

Pogledajmo što je u ruci držao Ćiro Blažević, i to usporedimo s onim čime danas raspolaže Niko Kovač. Ćiro je protiv Nizozemske, u tom času najjače reprezentacije na turniru, ali duboko deprimirane što se nisu uspjeli probiti u finale, izveo sljedeću formaciju: Ladić – Stanić, Štimac, Bilić, Jarni – Boban, Jurčić, Soldo, Prosinečki, Asanović – Šuker. Dobio je povijesni meč, Hrvatska je osvojila epski opjevano treće mjesto na svijetu.

Danas Niko Kovač ide na Meksiko, a nakon toga na Nizozemsku ili Čile, s ovakvom postavom: Pletikosa – Srna, Ćorluka, Lovren, Pranjić (Vrsaljko) – Rakitić, Modrić – Olić, Sammir, Perišić – Mandžukić. I pitam vas, je li moguće usporediti dva Ćirina stopera (Štimac, Bilić) sa Ćorlukom i Lovrenom? Nije! Mogu li Pranjić i Jarni stati u istu rečenicu? Ne u istu rečenicu, ne mogu ni u istu knjigu. Mogu li se Kovačić ili Sammir usporediti s Prosinečkim i Asanovićem? Ne budite smiješni. A Mandžukić sa Šukerom? Još ne...

Što je za usporedbu? Srna svakako, on bi mogao igrati i u Vatrenima. Ali, Srna iz najboljih dana, kada je figurirao kao najbolji desni bek na svijetu. Sasvim sigurno bi Ćiro Blažević u momčad postavio Marija Mandžukića umjesto Gorana Vlaovića, koji je bio solidan, ali ne i centarfor Mandžukićeve klase. Mogao bi i Luka Modrić? Na kojoj poziciji? Na poziciji defenzivnog veznog, sa slobodnim kretanjem prema suparničkom golu. Možda umjesto Solde, možda bi bio bolji nego Jurčić. Ali ne i umjesto Bobana, Prosinečkog i Asanovića. Kada pogledate njihove profile, toliko su različiti da shvatite ispravnnost Cruyffove prosudbe – usporedbe su smiješne.

Ćiro Blažević je imao nesalomljivu kičmu momčadi. Golman Ladić, središnji branič Štimac, odgovorni vezni igrač i lider momčadi Zvonimir Boban i jedan od najgenijalnijih napadača našeg doba i prošlog stoljeća, Davor Šuker. Kako to izgleda kod Nike Kovača? Iskusni golman Stipe Pletikosa, stoper Vedran Ćorluka, igrač velikih oscilacija, Modrić kao odgovorni defenzivni vezni igrač i Mario Mandžukić u vrhu napada. Nije loše, što je potvrdilo i ovo Svjetsko prvenstvo, na kojem Hrvatska igra doista dobro. Ali, je li to dovoljno dobro da bi se svladao Meksiko? Današnji predsjednik HNS-a Davor Šuker Meksiko pamti kao svoju posljednju utakmicu u hrvatskom dresu, a danas mu je, kao čelnom čovjeku hrvatskog nogometa, opet Meksiko za vratom. I opasno prijeti.

Postoji još jedna usporedba, Ćiro Blažević i Niko Kovač. Polufinalna utakmica protiv Francuske, Ćiri je bila 48. meč na klupi nacionalne momčadi, Niki Kovaču će to biti tek sedma. Ali u karijeri. I dok se Blažević školovao u Švicarskoj, Francuskoj, Rijeci i Dinamu, prije nego što će sjesti na klupu reprezentacije, Niko Kovač se „kalio“ na klupi mlade reprezentacije. Bilo bi iluzorno očekivati da će Niko Kovač dosegnuti Ćirin rezultat, ali, njegovi igrači ne misle tako, oni ovo prvenstvo doživljavaju kao posljednju šansu jedne generacije, generacije na zalazu. Jasno je da će se od reprezentacije oprostiti Stipe Pletikosa i ivica Olić, Josip Šimunić se već oprostio, a pod velikim je znakom pitanja što će se u budućnosti događati s Nikom Kranjčarom, Ognjenom Vukojevićem, pa i Eduardom da Silvom, koji će na idućem Svjetskom prvenstvu 2018. u „Putinstanu“ biti već u dubokoj starosti. Dudu traje već deset godina u reprezentaciji, za Hrvatsku je zabio 29 golova, a tek je prije tri dana odigrao svoje prve 22 minute na Svjetskom prvenstvu.

Ćiro je u Francuskoj u prvom krugu izgubio samo jedan meč, protiv Argentine, ostale je dobio. Onda je nastupio krešendo jedne generacije, zaustavljeni su tek u polufinalu, nakon što su 40 sekundi bili i u finalu. Niko Kovač je u reprezentaciji izgubio samo jednu utakmicu (Brazil), jednu je dobio (Kamerun), dok nad trećom (Meksiko) visi veliki upitnik. Pet Ćirinih mundijalskih pobjeda Niko Kovač će teško stići, iako ga ne treba podcijeniti. Probije li se kroz meksički obruč, tko zna gdje je kraj ove generacije? Bit će tu svega; od inata, prkosa, preko talenta, iskustva, nacionalnog naboja, do pritajene želje da s postolja nedodirljivosti maknu brončane. Pitanje je imaju li „jaja“ za tako nešto? Jer, pobijede li Meksiko, čekaju ih hit momčadi ovog prvenstva, Nizozemska ili Čile. Pitajte Španjolce kako je igrati protiv njih!

Kad sam se već zakopao u živi pijesak usporedbi, otići ću do kraja. Većina navijača, ali i stručnjaka će se složiti da bi samo Srna, Modrić i Mandžukić bili pojačanja za Ćirine Vatrene. Kao što bi Robert Jarni i Igor Štimac bili najkorisnija pojačanja za momčad Nike Kovača, jer je na tim pozcijama najslabiji. No, pogledajte najbolji sastav otkako je hrvatske samostalnosti?

Ladić – Srna, Štimac, Bilić, Jarni – Boban, Modrić, Prosinečki, Asanović – Mandžukić, Šuker. Ta momčad bi sasvim sigurno pobijedila Meksiko. I ne samo Meksiko, ta momčad bi bila u stanju otići do finala. Šteta što ona živi samo u našim iluzijama. Kad bi bilo, da bi bilo. Uz ovu momčad bi se navijači sjajno zabavljali, to je momčad koja bi igrala tika taku, možda čak i bolju od one koju je igrala Barcelona. Makar ta momčad nema Messija, bila bi to tika taka iz našeg sokaka...