Ivanišević uvjeren: 'Ako je Wawrinka mogao osvojiti Grand Slam, može i Čilić!'

Svake godine u vrijeme Australian Opena sjetim se Gorana Ivaniševića i Petra Luxe. Meča kojeg je nemoguće zaboraviti, ne možeš ga gurnuti pod tepih.

- Po’ ure sam tražio teren, teren koji je bio uz prugu.

Godina je bila 2001. Prvo kolo kvalifikacija. Čeh koji nikad nije bio bolji od 150. na svijetu, svladao je, tada trostrukog finalista Wimbledona 7:5, 1:6, 6:1. Često se sjetimo tog meče ne zato jer sam ga oprostio, 'ovo nema smisla, vrijeme je', a Goran nekoliko mjeseci kasnije osvojio Wimbledon već zbog - željezničke pruge koja prolazi pored vanjskih terena Melbourne Parka. I 13 godina kasnije ta famozna pruga je bila aktualna, ali o tome kasnije...

Početkom tjedna se vratio iz australskog ljeta gdje je s Marinom Čilićem proveo gotovo mjesec dana. Nikad toliko ni u igračkim danima. Brisbane, Sydney, Melbourne. Australian Open koji je šokirao mnoge.

- Nisam šokiran, ako misliš na Wawrinku. Malo me iznenadilo što je otišao do kraja, ali kako je igrao koga je pobijedio i kako...

Jedan od razloga je i brzina terena.

- Puno brže nego godinu dana ranije. Ako si dobar, ako si spreman riskirati, ovakav teren zna nagraditi. Ove godne se, barem za mene igrao najbolji i najljepši tenis. Nisu ga gulili milijun izmjena, igralo se kraće, ali nisu to bili samo kratki poeni.

Opet, gdje je svih ovih godina bio Stanislas Wawrinka. Do ove godine je osvojio samo četiri turnira iako je...

- Upravo tako, iako je igrač. I lani sam ga pitao zašto je to tako, ima sve udarce za vrhunskog tenisača. Zašto je često gurkao, a nije potezao kao što je potezao ove godine. Ima sigurno nešto u samopouzdanju.

Onda je nabacio zanimljiv podatak.

- Njegov je bekhend možda najbolji na svijetu. Ali je triput više winnera imao forhendom. Njegova igra nema neku rupu, u Magnusu Normanu je našao odličnog trenera koji je bio vrhunski tenisač. I kad se sve to položilo, kad je nestalo sumnje...

Grand Slam turniri su specifični traju dva tjedna...

- Moraš igrati odlično kao što je igrao protiv Đokovića, moraš imati i malo sreće jer je jedan meč dobio bez borbe, onda u meču koji nije briljantan, onaj protiv Berdycha moraš igrati bolje kad se lomio rezultat. I sve što se na kraju dogodilo u finalu.

Ozljeda Nadala ili kao što su neki sugerirali imaginarna ozljeda.

- Nešto je imao s leđima, ali znaš kakav je Nadal. Nikad neće priznati i reči da ga nešto boli.

Nije samo Wawrinka. Bilo je još zanimjivih rezultata...

- Bautista Agut koji je izbacio Del Potra. Ili Grigor Dimitrov. da je zabio onaj zicer i poveo 2:1 u setovima Nadalu.

Onda se pojavio Wawrinka koji je poslao poruku.

- Svakako da je poslao poruku. I to u 28. Ali, nije sad da se pojavio i pao sa stabla. Ovo naravno ne bi mogao svatko. Moraš imati igru, moraš biti hrabar, moraš vjerovati. Ako je i iznenadio jer je igrao drukčije nego ranije, definitivno nije pao sa stabla, čak i ako se netko pitao, otkud sad taj Wawrinka.

Priča o četiri velika, samo ini i nitko više, raspala se već na prvom Grand Slam turniru...

- Početak je sezone možda se upravo zbog toga dogodilo na Australian Openu. Iako je pravi odgovor možda suhoparan. Svi igraju tenis. Radi se o nijansama, često u glavama. Jednostavno, moraš pronaći put i svaki poen zaraditi jer kod njih nema besplatnih poena.

Iako su mnogi skloni otpisati Rogera Federera, Goran Ivanišević ne spada u tu kategoriju.

- Nikako. Ovaj teren je, mislio sam, idealan za Rogera. Reket s daleko većom glavom će pomoći. Gledam na Federera kao na mađioničara koji je uvijek sprema izvući neki trik. Dobro, Murray možda nije bio posve spreman, ali dobio je sat tenisa od Federera. Dok oće i želi igrati nitko ga nema prevo otpisati, ja sigurno neću.

Nakon toliko godina, dogodio se novi susret, jednako srdačan, možda i srdačniji nego u igračkim danima. Nekad veliki tenisači danas treneri. Ivan Lendl (Murray), Boris Becker (Đoković), , Stefan Edberg (Federer), Michael Chang (Nishikori), Sergi Bruguera (Gasquet), Goran Ivanišević (Čilić)...

- Super biti na istom mjestu nakon 100 godina opet zajedno. Zapravo, kao na Senior Touru.

Zašto baš danas. Zašto uopće. Goran ima objašnenje...

- Očito vjeruju da možemo pomoći. Mi smo bili začetnici jednog drukčijeg, snažnijeg i bržeg tenisa koji su Federer i prijatelji doradili, podigli na veći nivo. Puno je tu godina iskustva, ali i znanja. Igrači koji su puno toga prošli. No, šta protiv Marijana Vajde koji je sve osvojio s Đokovićem, ali Becker je verojatno najbolji za pokazati ono što Novaku neostaje, taj prilaz mreži.

Sve je počelo s Ivanom Lendom...

- Koji je napravio čudo s Murrayem. Kao da ga je napravio. Edberg je idealan za Federera, Chang je sušer za Nishikorija, Ljubo će sigurno dovesti Raonica do još većeg nivoa. O Becker i Đokoviću sam već rekao, iako su mnogi skeptični i u svemu vide želju Beckera za samoisticanjem.

Ivanišević to ne vidi tako...

- Boris je meni bio jedan od najdražih igrača. Puno zna tenisa, siguran sam da je u stanju pomoći onoliko koliko Đokoviću treba.

Ostali su samo još Goran i Marin Čilić...

- Nije tajna da se tu radi i o promjeni načina igranja. Što nije lagan, ni brz proces. Usput, Marina nije bilo pet mjeseci i trebat će vremena da se sve posloži”.

I zato je trijumf Wawrinke na Australian openu velika stvar. Za sve.

- Apsolutno. Velika pouka za sve. Ako je mogao Wawrinka, može i Marin. Njegovi udarci nikad nisu bili sporni. Od forhenda do bekhenda, kretanje, servisa, igre na mreži. Ponovit ću, pet mjeseci neigranja bi svakog bacilo unazad ili usporilo. Mora se prilagoditi na nove okolnosti, ja sam drukčiji od Boba Bretta. U svakom slučaju mogućnosti su tu veliki je Marin kapacitet.

Opet, nije li razočaran australskom turnejom. I rezultatima Marina.

- Možda bi bio razočaran da mu nisam trener. Ne mogu se zatvoriti u sobu i očajavati.

Sad je u igru ušla ona famozna željeznička pruga.

- Da sam ja u igračkim danima izgubio onakav meč od Gillesa Simona, preskočio bi ogradu, sjeo na prugu, vezao se i čekao vlak.

Taj meč je teško razumio, “nadam se da je posljednji takav”. Bilo je boljih i ne toliko dobrih dana.

- Fantastično je Marin igrao protiv Dimitrova, odlično dio meča protiv Nishikorija, ali ono protiv Simona. trideset posto prvog servisa, morao je bolje i zavezanih očiju. I to nakon što je sat vremena igrao perfektno, a Simona nigdje. Onda je počleo padati, prijetila je oluja, dva sata su bili izvan terena.

Onda je to plastično objasnio.

- Ako se i dogodi neko sranje, moramo se pobrinutu da svaki put manje smrdi. Ono što želim reći je da više nisam igrač već trener koji je uvjeren da će Marin sve posložiti. I igru i rezultate. I zato nemoj pitati jesam li razočaran. Nisam i nemam pravo biti...