Taktička najava Hajdukovog uzvrata: Burićeva glavna misija je kako izbjeći dramu

Nije to, doduše, neka iznimno bogata i slavna povijest – govorimo o 27 prethodnih utakmica u kontinentalnim natjecanjima, od kojih je samo triput prošao prvu stepenicu: 1998., 2013. i ove godine, kad ih je prvi put prošao dvije (albanski Partizani 3-1, 1-0, češka Mladá Boleslav 0-1, 2-1). Najveća pobjeda Norvežana datira iz pretprošle sezone, kad su nakon domaćeg remija 2-2 u gostima 3-0 puknuli Debrecen, klub na spomen čijeg imena Hajdukove navijače i dan-danas prođu trnci.

Praznovjerni će možda tražiti nekakav smisao u tom podatku, ali smisla nema niti bi ga trebalo biti. Hajduk je – vidjeli smo na Poljudu – bolja momčad, ima veliku prednost iz prve utakmice i ako zabije samo jednom, Norvežani će mu morati utrpati čak četiri komada da bi prošli. A to nisu nikad nikome u Europi uspjeli napraviti.

No pravo pitanje, naravno, nije mogu li oni toliko zabiti, nego koliko Hajduk može primiti. Splitska je obrana poput izuzetno nestabilne kemikalije: malo je promućkate i mogla bi eksplodirati. Protiv Istre je prije desetak dana popila četiri komada, a da ni samim domaćinima nije baš bilo jasno kako. Puljani su, primjerice, prije toga zadnji put zabili četiri još u studenom 2013. protiv Zadra – trebalo im je 57 prvenstvenih utakmica da takvo nešto ponove, a u međuvremenu nikoga nisu bili pobijedili s više od dva razlike, pa ipak im je Hajduk naletio kao naručen. Ogromnu odgovornost za taj potop snosi vratar Lovre Kalinić, koji je imao najgoru večer u karijeri, ali ni njegovi najbliži suradnici nisu se proslavili.

Što onda trener Burić može napraviti da izbjegne dramu u Drammenu?

Za početak, morao bi izbjeći 'nekontrolirani nogomet' kakav je u Norveškoj prikazao Dinamo protiv Moldea, nogomet koji je vjerojatno natjerao Krunu Jurčića na čupanje vlastite kose. Nakon što je u pet minuta bez velike igre i iz tri jedina udarca u prvom poluvremenu stigao do ogromne prednosti, ostatak utakmice obilježilo je nerezonsko i taktički neuredno divljanje s obje strane, pa su se 'modri' tresli sve do posljednje sekunde. Hajdukovci su također skloni glupim prekršajima u šesnaestercu, ali barem su – za razliku od dinamovaca – navikli na to da im se oni i sude. Ipak, u svakom slučaju bi morali jako paziti na to, osobito u situacijama kad je moguće i isključenje, jer s obzirom na prednost koju donose čak ni sprečavanje sasvim izvjesnog gola nije vrijedno crvenog kartona.

Drugim riječima, Hajduk bi trebao težiti onome što je prikazano u prvoj utakmici, kada nije gubio kontrolu, kad se uvijek našao netko da pokrije prostor i ispravi greške – a bilo ih je – te kad je gostima dopustio samo dvije šanse i jedan udarac u okvir gola, dok ih je sam imao sedam (za usporedbu, Dinamo je u Zagrebu uputio dva udarca u okvir, a Molde tri).

Umjetna trava ne bi trebala predstavljati neki problem. Godset je zbog toga na lošem glasu i u samoj Norveškoj, jer dugo je imao vrlo dotrajalu i nekvalitetnu podlogu, ali ona je još prije dvije godine zamijenjena modernijom verzijom na kojoj se lopta kudikamo 'normalnije' kreće i odskače. Travnjak je zapravo vrlo kvalitetan, što bi trebalo pogodovati tehnički nadmoćnijoj momčadi – a to je, naravno, Hajduk.

Ono u što se možete kladiti je da ćemo na stadionu Marienlyst gledati sasvim drugačiju utakmicu od one na Poljudu. Stromsgodset mora ganjati rezultat i nema što čekati, pa će se trener Ingebretsen vjerojatno odlučiti na povratak sustavu u kojem njegova momčad obično igra. To je ofenzivni 4-3-3, koji se podizanjem bokova i spuštanjem u obranu Ganca Abua, defenzivnog veznjaka na posudbi iz Manchester Cityja, povremeno pretvara u 3-4-3.

Upravo je taj igrač često Godsetov 'meki trbuh', jer iznošenje lopte iz obrane najčešće ide preko njega. Burić bi mu mogao zalijepiti 'flastera' ili – što je realnije, s obzirom na karakteristike njegovih veznjaka – primijeniti visoki presing (barem na početku ili u alternaciji s 'plićom' verzijom) kako bi došao do ranog gola i komotne rezultatske situacije. Prostora će biti više nego u Splitu, kad su Norvežani bili izrazito defenzivno postavljeni i igrali na brze kontre.

U svom 'default' rasporedu koji koristi u norveškom prvenstvu, Godset je momčad koja voli imati loptu u posjedu (na Poljudu ju je imala tek 43 posto), želi je brzo vratiti kad je izgubi, po mogućnosti na suparničkoj polovici. No, netipično za takav stil igre, preferira napadati preko bokova – jer ondje je najjača, a Hajduk baš tu defenzivno najtanji.

Bit će vrlo važno da Hajdukovi krilni igrači prate svoje suparnike i pokušaju blokirati bokove prije nego što lopta stigne pred kazneni prostor. Sada oporavljeni svestrani veteran Storflor, koji nije igrao u prvoj utakmici, jedan je od ključnih igrača – uz mladog veznjaka Fossuma i opasnog bočnog Vilsvika – koji odlično razvlači obranu i otvara prostor za druge. Vjerojatno će početi na krilu i na njega će trebati posebno paziti, kao i na lopte koje Godset konstantno pokušava odigrati iza leđa bočnim braničima.

Trener Ingebretsen sigurno je detektirao i Hajdukovu slabost u iznošenju lopte iz posljednje linije, u čemu Jefferson ima ogromnu ulogu. Brazilac je često nesiguran u predaji lopte i dojam je da se od njega možda i malo previše očekuje u ovoj momčadi. Ako ga Norvežani odluče pritisnuti, mogao bi se Hajduk naći u ozbiljnim problemima.

Ipak, strateške okolnosti s obzirom na rezultat prve utakmice su takve da Burić ima vremena taktizirati, a ima u rukama i momčad koja je napadački prilično potentna. Sve je to definitivno voda na Hajdukov mlin, koji usto posjeduje i veću individualnu kvalitetu. Ovo bi trebalo proći bez prevelikih stresova. Ali s Hajdukom, baš kao ni s Dinamom, nikad ništa nije sigurno…