Eppur si muove. Galileo reče. Navodno, odnosno takva barem glasina postoji jer teško je provjeriti budući da Galileovi suvremenici odavno više nisu s nama. No, to “ipak se kreće” koristimo u kontekstu hrvatskog plivanja. Jedan od općenito tri temeljna sporta u nas je “zapeo”, kada govorimo o vrhunskim rezultatima, nekako s dobom Duje Draganje i Sanje Jovanović. Bilo je kasnije jasno velikih nada, očekivanja, ali ne u mjeri ili na Dujinoj ili Sanjinoj razini.

U posljednje vrijeme se stanje lagano - čini nam se barem - mijenja. Na bolje dakako. Potvrda tome su ovogodišnji rezultati, zaključno s u nedjelju okončanim Svjetskim prvenstvom u 25-metarskim bazenima u Budimpešti. Počev od toga da nam je reprezentacija brojala čak 11 članova, pa preko 20 prijavljenih disciplina do zaključno rezultata. Ne, nisu medalje “pale”, ali rezultati su vrlo dobri. Ukupno četiri polufinala u pojedinačnim disciplinama, jedno finale štafete, osam pojedinačnih državnih rekorda (juniorskih, mlađeseniorskih i seniorskih) i sedam osobnih rekorda. Kad se sve to napravi na “ludo brzom” SP kakvo je bilo ovo prošlotjedno u Budimpešti, onda to ima svoju vrijednost.

Falila je kava u Splitu

Najbolje rezultate svakako je imao Jere Hribar. Splitski sprinter koji će sljedećeg mjeseca navršiti 21 godinu bio je 12. na 50 slobodno pa deveti na 100 slobodno, dok osobito valja izdvojiti štafetu 4x100 slobodno koja je ušla u finale i završila na sedmom mjestu.

- Super sam zadovoljan - prvo je što će nam Jere u ponedjeljak iz sunčanog Splita, gdje je guštao u kavi uz more.

Jer - kako veli - “sve je ostalo lijepo, ali ovo mi je falilo”. Toliko o kavi. Vratimo se mi u prošli tjedan i na događaje u Duna Areni.

- Isplivao sam dva mlađeseniorska rekorda Hrvatske, na 50 i 100 slobodno. U obje utrke mi je malo falilo, konkretno na 100 kraul osam stotinki do apsolutnog rekorda, na 50 slobodno 18 stotinki, također do apsolutnog rekorda. onih koje drži Duje Draganja. Približio sam se na osam i 18 stotinki Duji, što uopće nije mala stvar. Mislim da idem u dobrom smjeru. Na Igrama u Parizu mi je baš nekoliko stotinki falilo za polufinale i eto sad sam to vratio, za polufinale Svjetskog prvenstva. Zato velim, dajte mi još 2-3 velika natjecanja i te će se stotinke nadoknaditi, bit će finale i borba za medalje, ako se ovako nastavi. Također, štafeta 4x100 slobodno je nešto čime smo svi jako zadovoljni. Sada imamo tu štafetu koju ćemo gurati. Sedmi na svijetu isto nije malena stvar. Ja se ne sjećam kada smo uopće posljednji put imali štafetu u finalu. Stvarno smo uzbuđeni, znam da i svi ostali u Hrvatskoj to sad gledaju. Svi žele biti u toj štafeti. Bit će dobra, pozitivna konkurencija.

ALEKSANDAR DJOROVIC/IMAGO SPORTFOTODIENST/PROFIMEDIA

Razgovarali smo s glavnim trenerom naše reprezentacije, Lovrencom Franičevićem koji veli da je ta vaša, naša štafeta zapravo još čak i bolja u olimpijskom, 50-metarskom bazenu. Točno?

- Je, ta štafeta je možda stvarno bolja u velikom bazenu. Nas dvojica (Miljenić i Hribar) treniramo u Americi, ali ima ih još 3-5 naših koji treniraju u SAD i gledaju te rezultate. Velim, sad je svi žele plivati, samo da uđu u tu štafetu jer znaju da ćemo mi otići na Olimpijske u Los Angelesu 2028. Samo je pitanje tko će tamo biti. Ja sam uvjeren da ćemo nas četvorica izboriti LA.

Prvenstvo Hrvatske u Zadru

Spomenuli ste sada vi, ali i izbornik Pero Kuterovac, pa i trener Franičević, kako će Savez “gurati” tu štafetu. Kako se to radi, na koji način, što vam treba?

- Treba nam više zajedničkih priprema. Recimo, da se okupimo tjedan, dva prije nekog velikog prvenstva, pa da vježbamo izmjene, ali i da pričamo, utrkujemo se, treniramo skupa. Nadam se da će to i organizirati prije SP u Singapuru sljedeće godine, u kolovozu. Da se nađemo u nekom kampu barem dva tjedna, nije bitno je li to Split, Rijeka, Zagreb... Samo da se nađemo i vježbamo skupa.

Ovaj tjedan plivačka sezona odnosno godina u nas završava s državnim prvenstvom u 25-metarskim bazenima u Zadru. Nastupate li i tamo?

- Da, ali to mi ipak nije neko udarno natjecanje. U ponedjeljak sam imao jedan trening, za utorak planiram dva, malo dizanje forme, ali nije kao što sam rekao udarno. Ne treba se ništa veliko očekivati na Prvenstvu Hrvatske, barem ne od mene. Mislim da se i Miljenić i ostali ipak pripremaju za Zadar, tako da će mislim kvaliteta državnog prvenstva stvarno biti vrlo jaka.

Sljedeće godine je sigurno primaran Singapur i Svjetsko prvenstvo, ali ne bismo preskočili niti EP.

- Singapur će biti kraj plivačke sezone, dok je na kraju 2025. EP u malim bazenima. Ne znam koliko ste to pohvatali, ali ja sam u Budimpešti recimo na SP na 50 slobodno bio treći Europljanin. Na stotki sam bio četvrti od Europljana. Štafeta bi bila borba za medalju u Europi. Nadam se da ćemo dobiti onda nekakvu dodatnu podršku od Saveza, pa da će se to sve podignuti na razinu više i da će biti ono... Ludnica! Plivanje je sada u nekoj jako dobroj, uzlaznoj putanji.

Pariz će uvijek ostati u sjećanju

Za kraj, ovo SP u Duna Areni je ponudilo nevjerojatno brzo plivanje, 28 svjetskih rekorda, Jordan Crooks s Kajmanskih otoka je isplivao prvi vrijeme ispod 20 sekundi na 50 slobodno u 25-metarskim bazenima. Takva eksplozija rezultata nas je ipak malo iznenadila jer je kraj olimpijske godine, nismo mislili da su plivačice i plivači toliko bili “napaljeni” za Budimpeštu. Jeste li i vi iznenađeni? Kako to tumačite?

- Bilo je stvarno strašno brzo. Znate, to je nekakav ipak stereotip da ljudi misle da je SP nakon Igara uvijek nešto slabije. To nije točno. Kad si u formi za olimpijske igre, lagano dođeš i spremiš se i za mali bazen. Čak bih vas ispravio, bilo je 30 svjetskih rekorda. Nikad više u povijesti. Da, Crooks je stvarno nešto izvanredno. Mi to pokušavamo kao Hrvatska pratiti i mislim da smo na dobrom putu. Sad, jesam li iznenađen? Pa, ipak i jesam malo. Stvarno, 30 svjetskih rekorda je puno, ali ljudi su se spremili stvarno. Svjetsko prvenstvo je uvijek ipak svjetsko prvenstvo i tu će se uvijek plivati brzo.

Godinu 2024. će te pamtiti po... Parizu ili Budimpešti?

- Ha, Pariz će mi uvijek ostati u sjećanju jer su mi prve olimpijske igre, ali da se ne lažemo, meni je i Budimpešta bilo prvo svjetsko prvenstvo uopće. Zato mi je ovo strašno velik uspjeh za debitantski nastup. Zato mislim da može ubuduće samo bolje - zaključio je Jere Hribar.