Najteži (navodno oko 120 kg), najiskusniji jer nije pristojno baš reći najstariji (39), te onaj kojeg svi suparnički igrači i treneri naglašavaju onog tko čini razliku, prevagu u bazenu, koji zajedno s Lončarom "nosi" Barakudama i napade s igračem više, dakle izbačaje, ali i dubinu napada. Josip Vrlić. Nije dvojbeno da će i o njegovoj igri umnogome ovisiti konačan rezultat nedjeljnog četvrtfinala. Pa, kad ga već spominju stranci, red je da i sami osluhnemo kako "diše" koji sat prije sudara s Mađarima, naša vaterpolska platforma, Josip Vrlić.
Suparnik koji je pred nama bitno je drukčiji u skoro svim segmentima od Grčke i Crne Gore. Pritom nismo rekli da su ni lošiji, niti bolji. Oni su samo i jednostavno... drukčiji. Ipak, ono što je najveća njihova razlikovna karakteristika u odnosu na ranije suparnike su brzina i napadačka igra koja podsjeća na višecijevni bacač raketa. To frca na sve strane. Takvo što vama odgovara ili ne?
- Hm, pa sad ne znam što bi rekao. Vidjet ćemo nakon utakmice. Mislim da nama više pašu momčadi s dvojicom klasičnih centara, onda mi to pokrivamo s našim braničima. Tu smo i tada najbolji. Onda znamo što igramo. Ovo što igraju Mađari to je taj neki moderan, novi vaterpolo. Ulaze sa svih strana. To znači da ćemo svi mi moramo puno pomagati jedni drugima, posebno onima na čiju će stranu netko od Mađara ulaziti. Uplivavati - spominje Vrlić i nastavlja.
- Dobro, to znamo realno jako dobro što sve trebamo raditi. Mislim da ne bi trebalo biti tu problema, samo se treba dobro psihički pripremiti.
Postoji li neka specifičnost u igri mađarskih braniča, a to su oni koji vas sada čekaju u Singapuru i daviti i "zajahati"...?
- Ima jedna karakteristika i to sam sad baš u Singapuru vidio što pokušavaju. To je njihova želja igrati što brže. Svih, ne samo braniča, ali i ono se u tomu ističu. Tako su igrali protiv Španjolske i sad protiv Rumunjske. Znam da su oni nekad tako igrali, ali ne ovako kao sada. To je baš jako primjetno.
Već smo zapisali, nešto što je izbornik Varga baš želio suzbiti u početku mandata, da bi sada...
- Da bi sada eksplodiralo s ovim smanjenim terenom. Izgleda još puno brže. Igraju to neko "ludilo" i žele imati što više šuteva. Samo što im se isto tako to može obiti o glavu jer što više oni imaju napada, imat ćemo i mi. Ako oni zabrzaju, mi to moramo odmah kazniti. Mislim da ne mogu previše dobiti s tim, takvom igrom.
Mogu dobiti ako vas, ako Hrvatsku "navuku" na takav vaterpolo.
- To bi bila pogreška, mi trebamo igrati svoju igru, strpljivo i do kraja. Trebamo čekati baš nas, centre koji ćemo se sigurno osloboditi. Jasno, ako se oslobodi prostor izvana, onda ćemo i mi šutirati, ali bitno je da mi budemo strpljivi. To je naš način igre i mi smo baš tako "lomili" sve suparnike, te zato i jesmo tu gdje jesmo.
To jest neki hrvatski stil, ali nam se čini da da ste na pripremama za Singapur, a što pokazujete onda ovdje, baš naglašeno radili na tom dijelu igre. Napadi vam traju do posljednjih sekundi, imate puno prebačaja lopte s jedne na drugu stranu, pa i onih riskantnih blizu gola kada vratar može i presjeći dodavanje. Crnogorac Tešanović je to recimo napravio dvaput.
- Mi smo cijelo vrijeme priprema između ostalog baš to radili, dugačke napade. Ideja je, kad zamahneš ako imaš priliku za gol, uvijek pogledati, ako ima vremena, koja sekunda, jel‘ti netko slobodan. Jer, ako ti netko uđe u blok, onda je sigurno na drugoj strani netko sam. Vidjelo se nekoliko puta da smo to dosta dobro odigrali i da, težimo tomu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....