Jedan od najmlađih u našim redovima. U prosincu će navršiti 24. Ujedno, jedan od najsvestranijih. Mladić kojeg su već prije godinu-dvije doista prepoznali u taborima drugih reprezentacija, pa smo tako ovdje u Singapuru, u kontaktima s trenerima i igračima drugih reprezentacija često čuli njegovo prezime u kontekstu onih koji "...organiziraju igru Hrvata, koji najviše prijete i vrijede".
Tako zbore drugi o Marku Žuveli. Iako će on sam puno drukčije o sebi samomu. Vrlo kritički čak.
- Ja sam uvijek samokritičan. U četvrtfinalu sam igrao dosta, dosta, dosta loše.
Mi smo ipak stekli dojam kako je Marko u znatnoj mjeri uspio amortizirati onu ozljedu, dvostruki lom nosa na Svjetskom kupu u Podgorici, a koja je Žuvelu solidno zaustavila u trenutku kada je bio u naponu snage, forme. U samoj završnici klupske sezone u kojoj je svojem sastavu, Jug Adriatic osiguranju, on priskrbio 80% golova. Što izravno, što dodavanjima. I da, to su riječi i izračun njegovog klupskog trenera, Vjeke Kobešćaka.
- Dobro, ta ozljeda me sigurno izbacila iz forme u završnici klupske sezone, završnici Prvenstva Hrvatske. No, kad pričamo o ovom turniru, ja to tako gledam, protiv Mađara nisam bio dobar. Nisam još gledao utakmicu, a vjerojatno je niti neću gledati. Uvijek može bolje.
Iskreno i pošteno. Riječi koje zapravo i zrcale da je Marku Žuveli, stekli smo takav dojam, poraz ponajteže pao. Baš je "potonuo" dan poslije. Pristao je on na razgovor, nema tu problema s Barakudama. Profesionalci su do kraja, ali da je Žuveli konkretno voljni moment blizu nule, barem je tako u ponedjeljak bilo, i to stoji.
- Ono što smo mi igrali u skupini, jednostavno nismo prenijeli u četvrtfinale i pokazali ono što nas je krasilo cijelu prošlu godinu i ono što nas je tada dovelo do svih finala. Primili smo šest golova u prvoj četvrtini, a to što smo mi jednako toliko i dali, to nije način kako se s njima može i smije igrati. Onih 5:1 iz druge četvrtine je sigurno "prelomilo" utakmicu, a vratiti se u četvrtfinalu s onakvom razlikom, protiv Mađarske... to je ipak nemoguće.
U skupini ste igrali protiv jakih sastava kakvi su Grčka i Crna Gora, ali opet ni približno baš tako kvalitetni kakvi su Mađari. Ili se varamo...?
- Ja sam uvjeren da bi Grci dobili Mađare.
Mislite li? Zašto?
- U najboljih 8, a to jesu ove koje su igrale četvrtfinale, svatko svakog može dobiti. Jednostavno, takav se sada "potrefio" nama dan. Njima je ulazilo sve, nama su završavali udarci ili u gredi, vratnici, bilo da bismo fulali ili bi obranio njihov vratar. Mi kada bismo i blokirali, rijetko, istina, odbijalo bi im se natrag u ruku. Oni kad bi nama blokirali, pala bi lopta ispred njih. Nije opravdanje, ali jednostavno nije išlo.
Sad je vjerojatno dosta teško "prebaciti" se u glavi, vratiti na kolosijek utakmica koje ništa baš ne donose, ali opet... i one će se brojati, golovi i rezultat će se pisati. Malo kićenih riječi, ali i utakmice pred vama su one prije kojih se intonira himna
- Nije kićeno, tako je. Kada igraš za reprezentaciju to je stvar i ponosa, ali i određene doze odgovornosti kada nosiš tu kapicu. Je, sigurno nitko nije nešto ekstra-motiviran, ali kada dođemo na bazen, svak‘ od nas će dati 100% od sebe, kao da se igra polufinale. Pokušat ćemo pobijediti Amerikance, pa dalje tko nam dođe.
Kada već spominjemo Amerikance, oni su momčad koja je izmijenila najviše igrača, u odnosu na OI u Parizu. Dovoljno, puno je već to što im nema Bena Hallocka, najboljeg centra na svijetu.
- Da, on, ali i Hooper, Bowen, Obert... Možda sam još nekoga zaboravilo, ali ovi mlađi će možda zato biti još motiviraniji za dokazivanje. Izuzev onih starijih igrača, njihovim mlađima i utakmice od 5. do 8. mjesta puno znače jer igrati na velikim turnirima su za njih velik motiv. Sigurno će nam biti teži suparnik nego, recimo, Talijani koji su reprezentacija koja je isto kao i mi, naviknuta igrati za medalje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....