Vjekoslav Kobešćak

 BOZO RADIC Cropix
PORAZ ZA PORAZOM

Jugaši su u nezapamćenoj crnoj seriji, je li ugrožen status trenera Kobešćaka?

Dubrovački klub bilježi jedan od najslabijih startova u sezonu posljednjih desetljeća
Piše: Dean BauerObjavljeno: 15. listopad 2023. 14:26

Dva dana zaredom u Gružu su gostovali Splićani. No, subotnji suparnik jugaša, momčad Mornara nije usporediva s onim od petka navečer, prvakom države, Jadranom. Za jugaše je stoga utakmica bila “šala mala”, nevisno što je ovaj susret odigran samo 13 sati nakon što je završio derbi s Jadranom. Razlog ranijem odigravanju, već u subotu i još k tomu rano poslijepodne, su jugaške obveze u Ligi prvaka.

Gospari naime već u utorak igraju novu utakmicu o ovom natjecanju, ali nije problem toliki utakmica, koliko mjesto odigravanja. Ide se u goste Dinamu u Tbilisi, dok je do Gruzije “tri dana jahanja”. Utakmicu s Mornarom ne treba opisivati. Pobjednik je bio znan i unaprijed, bez uvrede momčadi trenera Borisa Pavlovića. Zanimljivije je promotriti Jug Adriatic osiguranje. Ne u ovoj utakmici, već u drugom kontekstu.

Sredina je listopada i sastav iz Dubrovnika ima već četiri poraza! Oba u Ligi prvaka, te dva u pet dosad utakmica Premier lige. Ne sjećamo kada se posljednji put to dogodilo. Znala je ponekad proteknuti i cijela sezona, pa da jugaši prikupe toliko poraza. Je li ugrožen status trenera Kobešćaka? Držimo da to nije istina, iako opreza nikad dosta. Zareda li još neki veći broj poraza...
Međutim, u Dubrovniku su još ljetos bili svjesni da su ostali bez dvojice izvanserijskih igrača (Fatović i Kakaris) koje nisu mogli nadomjestiti.

image

Jug Adriatic osiguranje - Jadran.

BOZO RADIC Cropix

Točno, doveli su jednog briljantnog (Rino Burić), ali izgubili su moć na dva metra. Kako je to dobro primijetio prije tjedan dana i Sandro Sukno, trener Pro Recca, ali jugaška legenda, ovo je jedinstvena situacija u povijesti Juga. Naime, sigurno 20, možda i 30 godina, prvi put momčad iz Gruža nema na impozantnog centra. Pod tim ne mislimo na staturu, već bravuru. Goran Grgurević i Kanađanin Bogdan Djerkovic su dobri centri, ali ne više od toga. Barem ne još. Jasno, treba Kanađaninu i neko vrijeme privikavanja na novi sredinu, da ne govorimo da sad prvi put u životu igra u jednom velikom, jakom europskom klubu, na vrhunskoj razini.

Uslijed sveg navedenog, trener Kobešćak je dosta logično bio primoran značajno promijeniti fizionomiju igre. Prvi put u posljednjim desetljećima, napadačka snaga Juga ne ovisi o centrima klase Mađara Molnara, Smodlake, Dobuda, Lončara, Vrlića, Kakarisa... Dobro, to je čak i u skladu s nekim elementima modernog vaterpola koji je danas puno brži i kombinatorniji. Oni koji tako igraju posljednjih godina, češće su puta osvajali medalje, zlata.

Uostalom, pogledajmo samo Mađarsku koja je do svjetskog zlata u Fukuoki stigla s jednim centrom (Harai) koji je vrlo dobar, ne i odličan. Sigurno nije ključan za njihovu igru. Za takvu promijenjenu fizionomiju igre držimo da je Vjeko Kobešćak idealan strateg. Jedino što to zahtijeva malo strpljenja i vremena, te se onda postavlja sada samo jedno pitanje i ono je ključno: Koliko strpljenja će imati u Gružu?

Linker
24. studeni 2024 06:27