Perica Bukić i Ratko Rudić, dvojac čija riječ u i o hrvatskom vaterpolu ima itekakvu ‘težinu’

ANTE BARANIć/CROPIX

PERICA BUKIĆ ZA SN

‘U našem sportu nema sustava već ‘tko se kako snađe‘. Tucak? Teško mu je naći veću zamjerku...‘

Dopredsjednik i izvršni direktor HVS-a o rezultatu Barakuda u Tokiju, izborniku Tucku...

Piše: Dean BauerObjavljeno: 18. kolovoz 2021. 12:13

Hrvatski vaterpolski savez ima svojeg predsjednika u uspješnom splitskom poduzetniku Mladenu Drnasinu. Imaju “vladu”, odnosno Upravni odbor sazdan od najistaknutijih vaterpolskih dužnosnika iz Rijeke, Splita, Zagreba, Dubrovnika, Šibenika..., imaju prvog operativca u glavnom tajniku Renatu Živkoviću, stručna tijela u kojima je i jedan mag ove igre, Ratko Rudić. No, činjenica je da je sve te ljude i tijela objedinio i u strukturu posložio prije 17 godina Perica Bukić.

Slovom dužnosti dopredsjednik i izvršni direktor naše nacionalne vaterpolske organizacije, Perica Bukić je neprijeporna alfa i omega hrvatskog vaterpola. On je bez puno rasprave najmjerodavnija osoba, najbolji izbor za razgovor o aktualnom trenutku ovog jednog od najtrofejnijih naših sportova. S naglaskom, jasno, na prije desetak dana okončane Olimpijske igre u Tokiju i peto mjesto Barakuda.

Saniranje problema

Za početak, pitanje koje se provlačilo neposredno po okončanju Igara u Tokiju i donekle intrigiralo dio javnosti - položaj Ivice Tucka kao izbornika. Je li uzdrman, ostaje li voditi Barakude i u 2022. ili ste u nekom trenutku (Stručni savjet HVS-a) razmišljali i u drugom smjeru?

- Prije nego odgovorim, želim se za uloženi trud i angažman zahvaliti izborniku, njegovom stožeru, a naravno i svim igračima, kako onima koji su sudjelovali u pripremama i samim kvalifikacijama u Rotterdamu, tako i onima koji su nas predstavljali u Tokiju - u početku će Bukić.

- Dakle, što se izbornika Tucka tiče, neovisno o formalnom ugovoru koji imamo, njegov rad i rezultati su uvijek podložni analizi i kritici, kao naravno i pohvali kad je zasluži, tako da će i nakon ovog velikog natjecanja izbornik podnijeti svoje izvješće Stručnom savjetu o čemu će se isti očitovati. Hrvatski vaterpolski savez je ustrojen na način da sve odluke donosi Upravni odbor, koji je sastavljen većinski od predstavnika svih naših sredina nositelja kvalitete u vaterpolu, a tijelo tog Upravnog odbora, koje je zaduženo za stručni segment funkcioniranja HVS-a, je Stručni savjet. Kad kažemo da je netko dao povjerenje izborniku seniorske, ali i svih drugih nacionalnih selekcija, to su članovi tog Stručnog savjeta, redom najveća imena hrvatskog vaterpola koja su ujedno i predstavnici najjačih klubova. Dakle, taj Stručni savjet čine uz mene kao predsjednika, Ratko Rudić i Milivoj Bebić, zatim Boško Lozica (Mladost), Zoran Roje (Primorje), Ognjen Kržić (Jug) i Dejan Savičević (Jadran). Mi smo ti koji Upravnom odboru dajemo prijedloge za imenovanje i razrješenje s dužnosti bilo kojeg izbornika. Do sada su sve naše odluke na ovu temu bile jednoglasne, kako od Stručnog savjeta, tako i samog Upravnog odbora.

Zabrinjava li činjenica da smo na dva uzastopna velika natjecanja (EP u Budimpešti 2020. i OI u Tokiju ove godine) ostali bez medalje? Gdje se pogriješilo? Konačno, gubimo li korak za najboljima?

- Naravno da nije ugodno ostati u dva natjecanja u nizu bez medalje. Zadnji nam se put to dogodilo 2008. godine. Vaterpolo je perjanica hrvatskog ekipnog sporta, a činjenice i naši rezultati u posljednjih 15 godina su, po mom sudu, spektakularni i ni u kom slučaju ne bih rekao da zaostajemo za svjetskim vrhom. Dapače, gledajući najveća svjetska natjecanja, osvajali smo medalje na zadnjih čak 7 svjetskih prvenstava u nizu što nije ni jedna druga aktualna nacionalna selekcija iz bilo koje države u bilo kom sportu. Od tih 7 osvojenih svjetskih medalja, dvaput smo čak bili svjetski prvaci, a od posljednja četiri OI igrali smo dva finala, te osvojili jedno zlato i jedno srebro. U tom smo razdoblju jednom bili i prvaci Europe. Naravno, da ima segmenata koji nas zabrinjavaju, kako u vaterpolu tako i generalno u sportu, ali trudimo se koliko je god to moguće sanirati probleme s kojima se suočavamo.

Ponoviti Zagreb 2010.

Što možemo očekivati u sljedećoj 2022. godini kada je reprezentacija u pitanju? To je godina koja nosi dva velika natjecanja (SP i EP), s tim da smo mi domaćini, u Splitu, na Europskom prvenstvu, što automatski ipak donosi obvezu više i u rezultatskom pogledu?

- Taj imperativ rezultata i uspjeha u smislu osvajanja medalje nije lako nositi, ali istovremeno nas takav stav gura da u svakom sljedećem natjecanju damo svoj maksimum, pa i više od toga. I koliko god nekad javnost mislila da smo mi predodređeni za medalju i da je sve ispod zlata ili eventualno finala neuspjeh, činjenica je da na svakom velikom natjecanju jako puno kvalitetnih i jakih reprezentacija ostaje bez odličja. Tko je mogao predvidjeti da će, primjerice, u Tokiju Crna Gora i Italija igrati za 7. mjesto, a Grčka za zlato? Uistinu mislim da je svaka osvojena medalja fantastičan uspjeh i to nam je cilj i na ova dva natjecanja u sljedećoj godini. Naravno da domaćinstvo Eura u Splitu osim organizacijskog nosi i onaj sportski tj. rezultatski imperativ i od toga ne možemo niti želimo bježati. Ali taj imperativ sebi postavljamo mi sami i budite uvjereni da tko god predstavljao Hrvatsku da će dati svoj maksimum da ponovimo uspjeh iz Zagreba 2010.

Kako pomoći klubovima? Čak ni ne pitamo “kakvo je stanje u klubovima” jer znamo da je s iznimkom Jadrana i Juga AO, koji je također zasad na papiru slabiji no prošle sezone, stanje vrlo loše. Pitanje je koliko će klubova imati financijske snage za izdržati cijelu natjecateljsku sezonu. Prvak države Mladost je doživio doslovno egzodus igrača, 8 najboljih je otišlo, upitno je imaju li uopće seniorsku momčad, a čak je i opstanak kluba doveden u pitanje. Međutim, stanje nije nimalo bolje i u Mornaru BS, Primorju EB, Zadru 1952, Solarisu, a da ne spominjemo Galeb MR, POŠK... Sve nam više mladih, pa i neafirmiranih igrača odlazi u inozemstvo...

Temelji nisu zdravi

- To je sve, na žalost, istina i ti problemi s financiranjem klubova su uistinu ogromni i postaju sve veći problem za funkcioniranje kolektivnih sportova u Hrvatskoj. Uvjerenja sam, s obzirom na to da je baza sporta u Hrvatskoj u radu u klubovima, da se isti trebaju financijski pomoći osim od lokalne zajednice i od države i to u nekoliko segmenata - pokrivanje troškova natjecanja posebno mlađih dobnih uzrasta, stručni rad, te stipendije kategoriziranim sportašima. Naravno da nam treba i aktivnija lokalna zajednica, jer bez prave podrške u sadašnjim okolnostima je nemoguće zadržati kvalitetno funkcioniranje ukupnog sporta i naravno sportske rezultate. I dalje je previše toga improvizacija, a to nije zdrav temelj za napredak.

Kako bi malo više približili neke odnose u vaterpolu široj javnosti; koliki je proračun HVS-a i o koliko reprezentacija HVS skrbi? Plus, koliki je taj omjer u odnosu na glavne suparnike s kojima se sučeljavamo - Mađarska, Italija, Srbija...?

- Nemam precizne podatke o proračunima drugih saveza, ali mislim da je HVS s prihodima od HOO-a i sponzora došao blizu prihoda naših konkurenata. Problem je u segmentu financiranja klubova gdje mi kao savez s oko 20% naših ukupnih prihoda pomažemo doslovno preživljavanju klubova, dok je kod naših konkurenata taj segment financiranja klubova riješen nemjerljivo kvalitetnije. Uistinu treba naglasiti da bez sustavnog rješenja financiranja klubova, niti nacionalne selekcije neće moći postizati rezultate kakvim se svi mi nadamo. Inače, u svakoj od sezona, osim organizacije kampova za U-12, U-13 i U-14 za muškarce i djevojke, za selekcije U-15 i U-17 imamo europska prvenstva i u muškoj i u ženskoj konkurenciji, dok nam muška vrsta U-20 ima nastup na Svjetskom prvenstvu.

Problematika momčadskog/ekipnog sporta u Hrvatskoj. Još i prije OI u Tokiju, činjenicom da smo ondje poslali samo jednu reprezentaciju, zazvonilo je na uzbunu. U tom se svjetlu spominje najčešće sintagma “nepostojanje ili manjkavost sustava sporta u Hrvatskoj”. Je li tomu tako, tko je za to kriv/nadležan, treba li i ako treba na koji način država izravnije pomoći sportovima koji ipak okupljaju najveći broj sportaša, djece (nogomet, košarka, vaterpolo, rukomet, odbojka)?

Čeka se Zakon o sportu

- Nije tajna da mi koji vodimo nacionalne saveze, ali još i više klubove, nismo zadovoljni stanjem u segmentu skrbi o ekipnim sportovima. Na svim je razinama po mom sudu previše improvizacije i “tko se kako snađe”, što je sve samo nije sustav. Poznato je tko je nadležan i na državnoj i na lokalnoj razini, a nama ostaje nada da će se stvari u bliskoj budućnosti ipak popraviti. Treba naglasiti da je ova Vlada RH napravila veliki iskorak u segmentu financiranja sporta, ali isto tako i da je to iako značajno više nego je bilo, još uvijek jako daleko od optimalnog, uzevši u obzir brojke o financiranju sporta u EU, ali i kod naših susjeda koji nisu članice EU.

Što može riješiti Zakon o sportu čiji je prijedlog još uvijek u izradi, a ta izrada (sada već druga), traje od 2016. godine? Što očekujete od tog zakonskog akta kada on jednom konačno i bude izglasovan, donesen?

- Mi, napokon, imamo Nacionalni program sporta, ali da bi operativno vidjeli pomake, nužan nam je novi Zakon o sportu. Iako sam član radnog tijela koje je zaduženo za izradu navedenog Zakona i iako smo odavno definirali smjernice za njegovu izradu, na žalost ne znam kad se može očekivati i njegovo usvajanje. Svi mi koji smo aktivni u sportu usvajanjem Zakona o sportu očekujemo veliki iskorak, primarno u segmentu financiranja sporta, ali i definiranjem statusa klubova, trenera, sportaša itd.
Zapostavljen je, u cijelom sportu, stručan trenerski rad. Tu mislimo na neodgovarajuću financijsku i svaku drugu sigurnost trenera, poglavito onih koji rade s mlađim uzrastima. Potplaćeni su, slijedom toga mnogi nam treneri odlaze iz sporta trajno ili se njime bave tek u slobodno vrijeme nakon nekog drugog zaposlenja. Kako to promijeniti?

- To je sigurno najosjetljiviji segment funkcioniranja sustava sporta i problemi u stručnom radu, tj. konkretno status trenera jako utječe na sve ostale segmente sportskih aktivnosti. Ne treba biti previše upućen pa zaključiti da ako od nekog očekuješ da je i obrazovan i stručan i sposoban, da je i trener i pedagog i psiholog, da je angažiran dva puta dnevno, ali i za vikende i za praznike… dakle ako želimo takvu kvalitetu i angažman, da to treba korektno i platiti. Većina kubova pa i saveza to ne može i tu se po meni generira najveći dio problema u sustavu sporta.

Sve za EP u Splitu ide po planu, već smo platili prvi dio za montažne bazene

Kako teku pripreme za EP u Splitu 2022.? U Splitu se promijenila vladajuća struktura, je li ona izmijenila i odnos prema nadolazećem velikom natjecanju? Pretpostavljamo da održavanje EP u Spaladium Areni nije upitno, ali pitamo i jer smo imali i u Zagrebu 2010. situaciju da je EP trebalo biti u Areni, sve je bilo dogovoreno, no ipak se turnir na koncu odigrao na otvorenom bazenu i pred montažnim tribinama.
- Što se Eura u Splitu tiče, za sad sve ide svojim tijekom, bez većih problema i već je lagano krenula nervoza s obzirom na značaj i očekivanja vezano na to natjecanje. Split je zasigurno pravi “gurman” kad je sport u pitanju i svjesni smo da Splićani jako dobro znaju prepoznati kvalitetu igre neke momčadi. Osobno me veseli što se VK Jadran kao jedan od perjanica splitskog sporta, ove godine pojačao, ima sjajnu momčad i očekujem da će se u ovoj sezoni pred sam Euro podići ono potrebno vaterpolsko ozračje, kako bi i naša najbolja reprezentacija imala pravu potporu kad krene Euro.
Jesu li kupljena dva montažna bazena koja će se instalirati u Spaladium Arenu i koja bi po okončanju Prvenstva trebala ostati u Hrvatskoj, pretpostavljamo u Splitu?
- Definirali smo kupnju dvaju plivališta za naš Euro, platili prvi dio ukupnog iznosa, redovito sukladno ugovoru podmirujemo i obveze prema Spaladium Areni i ovom se prilikom moram zahvaliti posebno Vladi RH, ali i Gradu Splitu, koji su oboje stali iza ovog sjajnog sportskog projekta.

U Šibenik za koji dan dolazi 19 reprezentacija

Za koji dan počinje u Šibeniku EP vaterpolistica do 17 godina. Što očekujete rezultatski od tog nadmetanja budući da u toj generaciji imamo navodno lijepu budućnost ženskog vaterpola?
- Ta je generacija naših djevojaka prije dvije godine osvojila, za prilike u ženskoj konkurenciji, odlično 6. mjesto na Europskom prvenstvu, ali više od tog rezultata imponira njihov trud, ljubav i strast prema ovom našem lijepom sportu. Teško je obzirom na pandemiju koja nas je snašla predvidjeti njihov doseg, ali prije svega raduje što su kompletne pripreme odrađene na najvišoj razini i nadamo se i njihovom dobrom rezultatu. Zahvaljujem gradu Šibeniku što je sjajan domaćin i naš partner u organizaciji ovog velikog natjecanja gdje za koji dan u Šibenik dolazi čak 19 ženskih juniorskih reprezentacija.

Oslabljene mlada i juniorska vrsta na SP i EP

Osim žena u Šibeniku, uskoro će i SP do 20 muškaraca u Pragu, a kasnije i EP do 17 za mladiće na Malti. Jesmo li na tim nadmetanjima konkurentni za medalju?
- Na žalost, iz različitih razloga niti Vjeko Kobešćak koji vodi našu U-20 momčad, niti Hrvoje Hrestak kao izbornik naše U-17 selekcije neće moči računati na sve svoje najbolje igrače, ali u svakoj opciji, naš je cilj u tim mlađim uzrastima uvijek dvojak. Razvoj i napredak mladih igrača koji će ubrzo nadamo se konkurirati za seniorsku reprezentaciju, ali također i sportski rezultat. Nije tajna da mi na svako natjecanje uvijek i sa svakom selekcijom idemo po medalju.

Razlog ‘nedostatka‘ mladih leži u radu klubova, trenera, financijama...

Imamo li problem u možda nedostatnoj vrhunskoj kvaliteti mlađih igrača za budućnost? Izuzev Konstantina Harkova koji bi trebao biti dostojan nadomjestak za Garciju na desnoj strani, osjećamo nedostatak vrhunskih mladih braniča, centara...
- Čitav niz mlađih igrača je već godinama uključen u rad seniorske reprezentacije, velik broj njih je već prošao i okupljanja, ali i nastupe u utakmicama Svjetske lige, Europa kupa... i ja očekujem u situaciji kad krećemo u novi olimpijski ciklus, da se i kroz okupljanja naše najjače reprezentacije, ali i kroz klupska natjecanja, dodatno da i pažnja i prostor upravo tim igračima od kojih u budućnosti očekujemo nove uspjehe i medalje. Ipak, naravno da je konačna odluka i odabir na izborniku.
Vezano uz prijašnje pitanje, držimo da je upozoravajuće kako od 2018. u mlađim uzrastima (U-18, U-19, U-20) naše reprezentacije ne osvajaju medalje na europskim i svjetskim prvenstvima. Je li razlog tomu jednostavno “generacijska rupa” ili se negdje griješi i u radu s mlađima u klubovima?
- To je jedan segment na koji smo godinama bili iznimno ponosni, jako puno kao savez ulažemo u rad s mladima, ali zadnjih nekoliko godina ti rezultati mlađih selekcija su u padu. U više navrata smo unutar i Stručnog savjeta, ali i Upravnog odbora imali tu temu na dnevnom redu i razloga je više. Od značajno povećane konkurencije, gdje druge države zadnjih 5-6 godina ulažu puno više u rad s mladima nego prije, do problema s radom u klubovima, što je vezano na ukupnu financijsku situaciju u klupskom vaterpolu koja je zabrinjavajuća, pa do problema uopće u animiranju naših najboljih trenera da se angažiraju uz rad u klubu i u nekoj od reprezentacija. Nadam se da smo na dobrom putu da i u ovom segmentu napravimo pozitivan iskorak.

Teško je Tucku naći neku veću zamjerku i zato zaslužuje daljnje povjerenje HVS-a

Stručni savjet HVS-a će uskoro sigurno analizirati cjelokupnu “akciju Tokio 2020.”, od odabira igrača, priprema, pa do samih utakmica u Tokiju. No, neovisno tomu, pretpostavljamo da osobno imate stav ili mišljenje o našem rezultatu na Olimpijskim igrama.
- Gledajući Budimpeštu i Tokio, mogu zaključiti da smo i dalje u krugu najkvalitetnijih svjetskih reprezentacija. Bilo je tu sjajnih utakmica i pobjeda, ali isto tako je točno da cilj koji je nama uvijek mjerilo uspjeha, a to je osvajanje medalje, nije ostvaren. Osobno sam mišljenja, nakon što sam prisustvovao i pripremama i našem nastupu u Rotterdamu, a isto tako i većem dijelu priprema i nastupu u Tokiju, da su i izbornik i stožer i svi pozvani igrači dali maksimum truda, želje i htijenja da bi naš rezultat bio pozitivan. Ovo ne osvajanje medalje u Tokiju nakon tog ogromnog rada koji su upravo oni uložili, najteže je palo upravo njima. Generalno, svatko od nas ima neku svoju viziju najbolje momčadi, isto tako pitanje nekih taktičkih varijanti... ali ukupno gledano teško da u tom dijelu možemo izborniku naći neku veću zamjerku. Pravo pitanje ostaje zašto smo u nekim važnim utakmicama imali prevelike oscilacije u odnosu na naše mogućnosti i posebno zašto je forma pojedinih igrača od kojih se jako puno očekivalo i koji su temelj igre naše reprezentacije, u ključnoj četvrtfinalnoj utakmici bila daleko od potrebne razine. Imam, naravno, o svemu svoje mišljenje, ali dopustite da detalje raspravimo unutar Stručnog savjeta i s izbornikom. Što se mene osobno tiče, iako u Tokiju nismo ostvarili željeni rezultat i ne možemo biti zadovoljni, uvjerenja sam da Ivica Tucak apsolutno i dalje zaslužuje povjerenje HVS-a, obzirom na sjajne uspjehe koje je postigao u ovih 8 godina gdje je na 6 najvećih svjetskih natjecanja osvojio 5 medalja, ali i uzevši u obzir pozitivno ozračje unutar reprezentacije, njegov trud, rad i angažman, kao i njegov ukupan trenerska kvaliteta.
Osim Xavija Garcije, i pretpostavljamo Paula Obradovića, kakvo je stanje s ostalim ‘veteranima’ u našoj reprezentaciji (Bušlje, Joković, pa i Lončar, možda Vrlić)? Naime, izbornik Tucak je nakon poraza od Mađarske u četvrtfinalu spomenuo “smjenu generacija i potrebu zahvalnosti igračima...”.
- Znamo još od prije Igara da je svoj oproštaj najavio Xavi Garcia i ja mu istinski zahvaljujem na svemu što je dao hrvatskom vaterpolu. S ostalim starijim igračima izbornik će tek obaviti razgovor i ja ne bih za sada nikoga otpisivao. Činjenica jest da je dio njih u reprezentativnom pogonu više od 15 godina i to treba uvažiti, ali svejedno mislim i nadam se da će veći dio tih starijih igrača ostati na raspolaganju reprezentaciji i za naredne akcije. Znamo da smo sljedeće ljeto domaćini Eura u Splitu i to je sigurno sportski događaj za pamćenje.

Svi oko nas ulažu u sustav sporta daleko više nego mi

Hoće li svi predviđeni hrvatski klubovi uopće nastupati u, primjerice, Premier ligi jer čujemo glasove da bi nekima i to moglo biti upitno?
- Što se naših klubova tiče, imamo pet naših predstavnika u Premier regionalnoj ligi i umjesto Primorja, koje je na žalost odustalo od nastupa u tom rangu natjecanja, uz Mladost, Jug, Jadran i Solaris, prijavio se Mornar.
Kakvu Premier regionalnu ligu je za očekivati sljedeće sezone? Prošla je bila turnirska, uslijed pandemije, no vraćamo li se sada ligaškom sustavu? Hoće li se igrati dvije lige? Ujedno, kako pripremiti javnost i na vjerojatnost da će u ovom nadmetanju hrvatski klubovi moguće izgubiti primat budući da su se srpski klubovi (Novi Beograd, Partizan, Radnički, C. zvezda) enormno pojačali, te su za hrvatske klubove s iznimkom Juga AO i Jadrana, otišli u kvalitativnom pogledu “svjetlosnu godinu” naprijed?
- Budući da smo pred nekoliko mjeseci oformili Vijeće prvoligaških klubova na čelu s Ratkom Rudićem, sve prijedloge odluka za klupska natjecanja definira to tijelo. Za sljedeću sezonu, ukoliko nam to pandemija dopusti, njihov je prijedlog povratak na liga-sustav i ponovo dva kvalitativna ranga - Premier liga i A1 regionalna liga, s obzirom da su svi klubovi sudionici oba ranga natjecanja prvoligaški klubovi. Što se tiče povećane kvalitete klubova iz Srbije, to je za konkurenciju našim najboljim klubovima dobro došlo, ali je ujedno još jedan pokazatelj kako svi oko nas ulažu u sustav sporta daleko više nego je to slučaj kod nas.

Vezane vijesti

NIJE PAZIO Lopov je dobro pratio svaki njegov korak u zračnoj luci: Novom igraču hrvatskog velikana pokrali sve

U RAZGOVORU ZA JL Ivica Tucak o budućnosti reprezentacije i o svom odlasku: ‘Kada bi oni to rekli, ja bih sam otišao!‘

#Perica Bukić #vaterpolo #hrvatska vaterpolska reprezentacija