S koje je pozicije i s koje najčešće udaljenosti šutirao Sandro Sukno 2013. godine? U koju je stranu gola najčešće Miho Bošković pucao peterce? Odgovore na ovakva i mali milijun pitanja iz posljednjih najmanje 10 godina danas se mogu naći, odnosno ima ih Pezo. To je nadimak Igora Pezelja, mladog i okretnog riječkog stratega, jednog od ukupno devet članova stručnog stožera Ivice Tucka. U stožeru A reprezentacije je od 2012. Prošao je bio kompletne pripreme još i za OI u Londonu s Ratkom Rudićem. Dolaskom Ivice Tucka za izbornika bio je uvijek jedan od pomoćnih trenera, neko vrijeme i trener vratara, ali ono što je cijelo baš vrijeme, te što je njegovo zaduženje je video analitika. To su oni treneri koji kamerom snimaju baš svaku utakmicu. Kako svoje momčadi, tako i suparnika.

- Ja sam u biti naslijedio posao koje je prije mene radio Zoran Kačić, no kako je on imao stalni posao u HEP-u, nije mogao više odvajati toliko vremena na putovanja, pripreme reprezentacije jer kako ćete tjednima i mjesecima svako malo biti odsutni s posla. Kako sam ja u to doba bio profesionalni trener u Primorju, to je bilo puno jednostavnije, a i Ratka Rudića je prije Igara u Londonu to silno zanimalo kako to izgleda, te sve kompjuterske mogućnosti koje su nam na raspolaganju.

Sve u 15-ak minuta

Tu sada i dolazimo do biti ili pojašnjenja pojma video analitika, što sve ona nudi, a vi radite?

- Da, ljudi misle da smo mi najobičniji kamermani i ništa više. Kompletna priprema turnira počinje mjesecima prije nego se uopće dođe na prvenstvo ili gdje već. Pokušavamo doći do što više materijala i onda se analiziraju suparnici. Zna se s kim igramo, vade se najvažniji detalji, kako naše igre, tako suparnika. U komunikaciji s izbornikom se pregledava, skrećem mu pažnju na neke stvari i onda radimo skraćenu analizu za igrače. To je onda 10-15 minuta video-materijala sa svim najvažnijim detaljima. Dakle, ne gubimo vrijeme gledati cijelu utakmicu. Lakše je održati koncentraciju na 15-ak minuta, ali tu sažmemo sve najvažnije.

GORAN SEBELIC Cropix

U načelu, vi se bavite snimanjem i montažom i redateljskim poslom?

- Ja sam krenuo s tim 2006. godine, nastavio tamo gdje je Kačić počeo. U to vrijeme se snimalo sve još na kazete pa se nosio uvijek sa sobom video rekorder, pa se sve gledalo, "presnimavalo", vadilo... Ma, cijele noći su se tako gubile. Kad sam ja krenuo, nosio sam svoju kameru koju sam dobio na poklon na vjenčanju. Mala kamerica Sony s DVD-om i već je to bila velika razlika jer smo odmah prebacivali snimke u kompjuter, značajno se ubrzao proces pregleda snimke. S vremenom smo došli do toga da smo kupili softver koji nam omogućava sada u realnom vremenu, recimo tijekom utakmice već, bilježiti detalje i 15-20 minuta nakon utakmice izbornik može dobiti sve najvažnije informacije. Neke statističke detalje u praksi imam već za vrijeme utakmice i mogu ih teorijski poslati na klupu nekom od trenera.

Činite li takvo što? Nisam primijetio...

- Niste ni mogli jer to ne radimo, ne radi nitko jer je zabranjeno. U vaterpolu su zabranjeni sva elektronska, tehnička pomagala tijekom utakmice na klupi.

Primijetili smo da, uz kameru, imate tablet na kojem stalno nešto upisujete, u biti pritišćete. O čemu se radi?

- To je tastatura s markerima koji obilježavaju svaki detalj na utakmici. Sami određujete koji i koliko ih želite. Ide se do toga da se svakom igraču bilježi svaki šut, s koje pozicije, kojim načinom puca, u koji dio gola, pa izvođenje slobodnih udaraca, peteraca. Sve se može pratiti. Do toga koliko netko provodi vremena u vodi. Nije toliko bitna jedna utakmica kao utakmica, koliko je važna baza podataka koju na ovaj način stvaramo. Mi smo počeli koristiti softver u Kazanju, na SP 2015. Od onda imam sve analize i snimke koje smo radili. Kad pripremamo neke važne utakmice, znamo se vratiti nekoliko godina unazad. Recimo, u Budimpešti 2017. kada smo postali svjetski prvaci, tada smo se u nekim situacijama, za pripremu neke utakmice vraćali i do 2013. godine. Stvarno smo daleko išli u potrazi za detaljima. Zanimljive su nam neke situacije u stresnim utakmicama, kada igrač u takvim uvjetima obično nesvjesno reagira. Pa i najbolji i najjači igrači. Ulazimo u detalje, sve je moguće, kod nekog suparničkog igrača recimo, posljednjih 10 utakmica kako i gdje šutira iz prve ili ako krene s onim zamahivanjem rukom, kamo tada ide lopta. Igrače više pojedinih reprezentacija možemo pratiti kako su se razvijali kroz određeno vrijeme i koje situacije koriste za koju priliku. To su sve podaci i oprema s kojima se već dugo služe nogomet, odbojka, košarka, s tim da to onda radi cijeli tim ljudi. Mi smo još uvijek jedan mali sport, ali polako i sigurno idemo tim putem

Nije samo za trenera

Dobro, to su sve podaci za trenera, ali koliko su svi oni dostupni i igračima odnosno mogu li oni samostalno doći do vas i tražiti, pogledati te podatke, snimke?

- Naravno, i rade to dečki sve više. Posebno je to zanimljivo golmanima. Bilo je jako puno slučajeva u kojima se softver pokazao stvarno iznimno korisnim po rezultat, odnosno jednostavno smo predvidjeli neke situacije, iskoristili ih ili spriječili. Ovisno o čemu govorimo - naglašava Igor Pezelj, čovjek koji u računalu nosi sve utakmice Barakuda posljednjih sedam godina, od 2015.