Riječani bili nadomak trijumfa u Beogradu, a onda se dogodio neobjašnjiv pad: ‘Suci? Ne, ne, ništa od toga...‘

Teška je to bila noć za primorjaše. Noć s petka na subotu. Jedno je što su odmah nakon utakmice, u petak navečer u Šapcu (zapad Srbije) odmah sjeli u autobus, pa proveli 7-8 sat na putu, doma stigli u subotnje jutro oko 7.30. Međutim, to bi se dalo kudikamo bolje savladati da nije bilo spoznaje o nesretnom porazu (ako uopće postoji pojam sretnog poraza) od domaćina.

U 1. kolu skupine C Eurokupa, Riječani su vrlo jakog domaćina potpuno "ukočili", vodili od 2:0 do 6:2 sredinom druge četvrtine. Nisu popuštali ni sekunde, izneredili su Šabac koji nije znao što više učiniti. S igračem više gola nisu mogli dati. U prve tri četvrtine od sedam takvih napada, samo jedan gol i to iz iznuđenog peterca s igračem više. Dvije minute prije kraja treće četvrtine vodilo je Primorje EB 8:4! Skoro pa gotova utakmica, poveselili smo se, već u glavi smišljali što kićenije rečenice hvalospjeva, iako...

Nismo tijekom utakmice ispisali niti jedno slovo. Odlučili smo ipak pričekati. Ne stoga što smo sumnjali u primorjaše ili vjerovali da Šabac to može preokrenuti (iako nam se činilo da je takvo što malo vjerojatno). Jednostavno, ipak smo odlučili pričekati jer tih 10 minuta koliko je još bilo za odigrati je... puno. U vaterpolu jako puno vremena. Kao za vraga, kao da smo predosjećali, Riječani su baš doslovno stali, suparnik osokoljen gol po gol počeo nadoknađivati zaostatak i na koncu pobijediti 10:8. U zadnjih 10 minuta, 6:0! Sad, kako nije bilo mogućnosti pogledati utakmicu, već ju samo pratiti putem kretanja rezultata, izbačaja i slično, prvo što smo pomislili (tipično hrvatski) - "Mora da su suci imali prste u tomu".

- Ne, ne, ništa od toga. Treba čestitati Šapcu - sportski će i iskreno Igor Hinić, trener Primorja EB.

- Da je neugodno, je, ali što da radimo. Meni je krivo, igračima sigurno i još više. Igrali smo stvarno odlično tri četvrtine, a onda pad. Krivica je od mene pa nadalje. Razočarani smo svi, ali nema ni vremena za tugovanje. Dolaze odmah nove utakmice. Sve će biti ovako jake, to smo i htjeli, tu se nalazimo i sad trebamo u tomu "plivati".

Ostaje dakako žal, prvenstveno zbog iznenadno ukazane prilike za velikim uspjehom, pa čak i podvigom. Zato jer je Šabac doista vrlo, vrlo dobra momčad, ali s druge strane ne treba ni previše očajavati. Primorje EB je i opet, još jednom pokazalo kako je to momčad koja raste, dobro radi, s "brdom klinaca" (prosjek momčadi je 20.7 godina) i koja je kadra navesti jednog takvog domaćina na drhtanje.

- Pao nam je u završnici malo ritam, ušli smo u pogreške, nekoliko nesretnih i nespretnih golova, pa se uvukla malo i nervoza. Treba ipak napomenuti da se tu nešto pitalo i suparnika koji je na kraju igrao jači presing.

Pretpostavljamo da je nešto i riječ iskustva ili neiskustva.

- Sad možemo pronaći alibija, različitih opravdanja i "milijun razloga". Svatko treba pogledati sebe, ja prvi i pokušati biti bolji sljedeću utakmicu.

To je bit sporta. Kada padneš, dati sve od sebe da u sljedećoj budeš bolji. Ta sljedeća u Eurokupu je uskoro, 19. listopada. Na Kantridu stiže njemački doprvak Waspo 98 Hannover. Ne sumnjamo da će taj susret dobro za početak ispuniti tribine. Ovi dečki, primorjaši, to zaslužuju.