Brzinskim vaterpolskim vremeplovom kroz hrvatske nastupe na svjetskim prvenstvima, sada smo isključivo u 21. stoljeću, a počinjemo s glavnim katalonskim gradom prije točno dva desetljeća.

Barcelona 2003. - 9. mjesto

Reprezentacija koja je vrijedila puno, daleko više od mjesta koje je zauzela. Uostalom, na cijelom turniru su izgubili samo jednom i bili – deveti! Na velikom natjecanju možete jednom izgubiti i biti svejedno prvaci, ali dakako, poanta je u tome - kada gubite tu jednu jedinu. Barakudama se u Barceloni to dogodilo u osmini finala, protiv Australije koju je prije svega podcijenilo i to je grijeh tadašnjih igrača, pa i izbornika Roje. Ujedno, igrači su se prije toga više bavili zakašnjelim, a obećanim premijama, obračunavali u tisku s tadašnjim vodstvom HVS-a. I onda je protiv Australije sve propalo. Šteta, jer taj je sastav igrao odlično i bio je za velike domete.

Vićan, D. Burić, Volarević, Šimenc, O. Kržić, Vranješ, Štritof, Smodlaka, Đogaš, Franković, Barač, Hinić, E. Fatović, V. Kobešćak.

Rezultati: Mađarska 7:7, Kanada 13:3, Rumunjska 12:9, Australija 6:10, Njemačka 7:3, Rusija 8:3.

Montreal 2005. - 4. mjesto

Prvo SP s Ratkom Rudićem i nakon 11 godina u polufinalu. U biti, već nas je tada jako, silno malo dijelilo od kolajne. Mrvica sreće, ali više od toga jako loš igrač više u zadnje dvije utakmice, protiv Srba i Grka.
Trenerski mag RR u Kanadu je odveo 13-icu - Pavić, Burić, Pavlović, Antonijević, Vranješ, Franković, Primorac, Đogaš, Bušlje, Komadina, Hinić, Bošković i Volarević. Bilo je to prvenstvo za koje su se Barakude morale izboriti u kvalifikacijama, u talijanskoj Imperiji, odmah iza Nove godine 2005. U Montrealu je sudbina htjela da se u osmini finala opet sretnemo s Australijom, ali sada je bila druga priča. Zanimljivo, isti čak rezultat, ali za nas. Pamtimo utakmicu za broncu s Grcima. Teo Đogaš je 34 sekunde prije kraja četvrte četvrtine iz kontre pogodio za 9:8. To je to! Je, vraga. Samo 9 sekundi prije kraja Christos Afroudakis je pogodio za produžetak, a u njemu nam je koban bio drugi Afroudakis, brat Georgios. Točno 11 sekundi prije kraja pogodio je za 11:10. To je bila prva grčka medalja uopće na SP. I baš protiv nas, naravno.

Rezultati: Kanada 19:4, Rumunjska 6:4, Mađarska 4:10, Australija 10:6, Rusija 6:4, SiCG 4:5, Grčka 10:11 (produžetak).

Melbourne 2007. - 1. mjesto

Zlato s drugog kraja svijeta. Naš prvi naslov svjetskog prvaka, a kasnije će se spoznati i početak briljantnog niza osvajanja medalja.
Rudić je značajno modificirao momčad za Australiju u odnosu na EP u Beogradu godinu dana ranije kada smo bili tek sedmi. U glavni grad države Victoria po viktoriju će krenuti - Vićan, Burić, Bušlje, Vrdoljak, Kunac, Joković, Smodlaka, Đogaš, Marković, Barač, Hinić, Bošković, Pavić.
Prvi tjedan čak nadmetanje unutar skupine i nije naslućivalo nešto tako veliko, ali drugi tjedan... Barakude su “raspametile” naciju odličnom izvedbom protiv još jakih Rusa, maestralnim protiv Srba kada je već u poluvremenu bilo 6:2, a kidanje živaca protiv Mađara je ipak dostojno finala. Marton Szivos je imao u kontri, 1 na 1 s Vićanom i pri vodstvu Mađarske 7:6, zlato na pladnju, ali... “Hobotnica” Frano Vićan čudesno “skida”, a na drugoj strani mladi, 19-godišnji Maro Joković, drsko u bližu kut vratara Szecsija porađa za egal i produžetak. U kojem će Pavo Marković pogoditi dvaput za ukupnih 9:8 i 100.000 ljudi na dočeku, na Jelačić placu.

Rezultati: Južna Afrika 13:5, Australija 10:9, SAD 10:8, Rusija 13:3, Srbija 10:7, Mađarska 9:8 (produžetak).