JADRAN - RADNIČKI 10:13 (1:2, 3:5, 3:4, 3:2)

HERCEG NOVI - Bazen pod balonom. Gledatelja 200. Suci: Ivanovski i Mišković. Opunomoćenik: Murišić (svi iz Crne Gore).

JADRAN: Bijač (5 obrana), Čagalj 1, Marinić Kragić 1, Radan, Z. Butić 4 (1-1), Pejković, Cuzzi, Zović, Berehulak 1, D. Baničević, Fatović 1, Dužević 1, Čelar, Bušelić 1. TRENER: Jure Marelja.

RADNIČKI: Filipović (8 obrana), S. Rašović 1, Stanojević, Janković, Dadvani 4, Pijetlović 1, Drašović, N. Jakšić 2 (1-1), Vasić 3, Vapenski, P. Jakšić, Murišić 2, Todorovski, Gavrilović. TRENER: Uroš Stevanović.

PETERCI: Jadran 1-1, Radnički 1-1.

OSOBNE POGREŠKE: Jadran 12, Radnički 16. ŽUTI KARTON: trener Marelja (6), trener Stevanović (15). TREĆA OSOBNA POGREŠKA: Dadvani (27), Radan (29).

REALIZACIJA IGRAČA VIŠE: Jadran 4-15 (26%), Radnički 8-10 (80%).

Jadranu očito kao da nije suđena Jadranska, Premier ili kako god da se zvalo regionalno klupsko nadmetanje u vaterpolu. U četvrtom uzastopnom finalu, četiri godine zaredom, četvrti poraz Splićana. Ujedno, ovo je jadranašima i treće ovosezonsko finale nekog natjecanja i... pogađate, treći poraz! Izgubili su Splićani u Hrvatskoj naš Superkup, pa onda nacionalni kup, a sad i Premier liga.

U subotnjem finalu završnog turnira Premier lige, pod balonom Herceg Novog, ruku na srce Jadran je nadigran u gotovo pa svim segmentima igre.

- Čestitam Radničkom na zasluženoj pobjedi. Nadigrali su nas u ovom susretu, a pogotovo početkom utakmice koji je na neki način i odredio kasniji tijek finala - malo će nakon utakmice i trener Splićana Jure Marelja potvrditi u biti dojam s tribina. Dojam u kojem je, nažalost hrvatska momčad bila nadigrana.

- Bili smo primorani cijelo vrijeme stizati visoko vodstvo Radničkog, ali niti jednom u tomu nismo uspjeli. Igrač manje nam je bio jako loš, nismo uspjeli odigrati ništa što smo dogovorili. Uz sve, i rotacija igrača koju Radnički ima je također odigrala značajnu ulogu u ovom finalu - pridodao je trener hrvatskog prvaka.

Kako je utakmica počela, točnije kako ju je Jadran otvorio, činilo nam se da bi to moglo biti ponavljanje one briljantne obrane iz polufinala kojom je "slomljen" hercegnovski Jadran. Naime, Radnički je dospio prvi put uopće šutirati prema golu Jadrana tek u 6. minuti i to iz peterca! Blok i pokretljivost obrane Splićana je bila sjajna. Napominjemo, prvih 6 minuta... Kasnije se rasplinula. Istina, Radnički je i puno jači od Jadrana iz Herceg Novog, ima raznovrsnije igrače, bolje šutere, jače centre, ali ipak odveć je bilo pogrešaka u obrani Splićana. Da stvar bude gora, ni Bijač nije bio na osobito visokoj razini. Tek 2 obrane u prve dvije četvrtine, ali tu opet dolazimo i do činjenice da je i vrataru neusporedivo lakše ako mu suigrači u obrani ne ispadaju, ne nasjedaju, ako ne kasne... Makar jest, jedan do dva gola bi mogla ići laganu i na Bijačevu dušu.

No, još gori možda od obrane bio je napad Jadrana, a posebno onaj s igračem više. Pred kraj druge četvrtine 1-7. Na kraju utakmice 4-15. To je jako, ali baš jako loše. Trener Marelja je spominjao igru s igračem manje, dakle obranu Splićana ili ako vam je lakše, igrač više Radničkog. On je bio 8-10. Gotovo, kraj priče!

Jadran je poveo samo jednom (centar Dužević, 1:0 točno 3.11 prije kraja prve dionice). I to je ilo to od Jadrana. Do kraja četvrtine Radnički je "okrenuo" na 2:1, sredinom druge četvrtine je bilo 4:1, pred kraj te dionice i 6:2, te 7:3. Realno, rano završeno. Jadran je do kraja utakmice uspio samo u predzadnjoj minuti doći do zaostatka od minus 2 (10:12), ali teško da je to baš ikakva utjeha. Dečko u poraženom sastavu koji je iznova odigrao jako, jako dobro je Zvonimir Butić. Šteta da mu se baš nitko pridružio nije. Trofej za najboljeg igrača Final Foura zaslužio je Gruzijac u redovima Radničkog, nekoć i u Mladosti, Valiko Dadvani. Igrao je ovaj turnir sa slomljenim prstom na nozi, a u polufinalu i finalu postigao po 4 pogotka.