Konačni kraj za natjecanje u kojem su sudjelovali klubovi iz Hrvatske, Srbije i Crne Gore?

Liga pokrenuta 2008. vrlo vjerojatno je doživjela svoj kraj ili zadnje izdanje u ožujku ove godine, kada je kragujevački Radnički u finalu u Herceg Novom svladao splitski Jadran. Ne tvrdimo da je konac definitivan, ali postoji vrlo velika vjerojatnost. Ujedno, nije to baš ni nešto šokantno ili što se nije “valjalo” zadnjih mjeseci kao mogućnost.

Naime, klubovi iz Srbije su već i prijašnjih godina imali neke ekstra zahtjeve, dok u ovom trenutku ni ne pokazuju puno volje za sudjelovanjem. Načelno iskazuju tek slabašnu želju za sudjelovanjem, ali samo u vidu nekog oblika završnog turnira na kojem bi se, na jednom turniru dakle, sučelili najbolji klubovi iz nacionalnih liga Hrvatske, Crne Gore i Srbije. Ono što je u ovom trenutku i više no izgledno da ova liga, ako bi se uopće i igrala, ne bi bila odigrana u formatu kakav smo poznavali dosad, poglavito ne prošle sezone. Dakle, ligaško natjecanje, ukupno 22 kola pa onda završni turnir. To možemo zaboraviti.

Postoji tu i još jedan, još uvijek neriješen problem, a on se tiče Crne Gore. Preciznije, ime bazena u Kotoru koji se i dalje zove po nekadašnjem vaterpolistu, ali i bivšem čuvaru zloglasnom logora Morinj u Boki kotorskoj u kojem su od listopada 1991. do kolovoza 1992. bili zatočeni i mučeni hrvatski branitelji i civili, a koje je otela agresorska srbo-crnogorska vojska u agresiji na hrvatsku državu. Na bazenu koji nosi ime Zorana Gopčevića hrvatski klubovi nisu i neće nastupati. To je odlučan stav HVS-a koji se oslanja i na preporuku hrvatske državne vlade. Sada je na Vaterpolskom savezu Crne Gore pokušati razriješiti to stanje, iako ono može biti samo jedno - promjena imena bazena. Nismo sigurni da je takvo što baš realno jer to je već i političko pitanje.
Teorijski još postoji slabašna mogućnost nekakvog igranja zajedničke lige klubova iz Hrvatske i Crne Gore, a konačna odluka bi se mogla očekivati u sljedećih 10-ak dana. Baš u doba Svjetskog prvenstva u Singapuru gdje će uostalom i biti predstavnici nacionalnih saveza država koji su i pokretači ove lige. U ovom je trenutku realnije da se jednostavno vraćamo u cijelosti i samo u nacionalnu ligu.

Tu će zapravo na najvećem gubitku biti Crna Gora, koja ima samo 5 klubova - Jadran (HN), Primorac Kotor, Cattaro Kotor, Budva i Budućnost Podgorica. Od tih pet, samo je jedan (Jadran HN) jak, Primorac je osrednje kvalitete, a ostali... Ne bi htjeli vrijeđati, ali doista je ispod prosjeka. To bi i sami Crnogorci priznali. Srbi imaju solidnu ligu s 2-3 jaka kluba (Radnički, Novi Beograd, C. zvezda). Što se nas tiče, Hrvatska liga je i prije pokretanja regionalne, u startu zvane Jadranske lige, imala daleko najveću, najrašireniju kvalitetu - Jug, Mladost, Jadran, Primorje, ponekad se digne Solaris, ponekad Mornar.

Ono ipak što se mora priznati, regionalna vaterpolska liga je bila od velike koristi i našim klubovima (kao i svim ostalima). Stoga jer je ta liga koja je u međuvremenu imala i dva jakosna ranga (Premier i A1 liga), sadržavala iznimnu kvalitativnu konkurenciju. Samim time, klubovi su imali svakog tjedna minimalno jednu vrlo jaku utakmicu, igrači su u njoj s velikom minutažom stjecali iskustvo, “rasli”, imali snažne ispite. Na taj je način ova liga jačala i hrvatsku reprezentaciju.

Uz to, HVS je u ovu ligu plasirao uvijek sve naše prvoligaške klubove, nitko nije izostavljen. Ovo je vrlo bitno jer se tako nije radilo na nekakvom elitizmu koji bi pogodovao samo 2-3 kluba, a ostali kako se snađu.
S druge strane, ne treba baš ni plakati. Ako neki baš i ne žele igrati, nema problema. Imamo naše, Prvenstvo Hrvatske. Njega valja čuvati kao i dosad, dodatno ga jačati, pokušati zadržati što više prisutnosti u TV prijenosima, ulagati u trenere.
Hrvatski vaterpolo ne ovisi o regionalnoj ligi, već o našem znanju.